Odmah po dolasku na utakmicu vidjelo se da se nešto spektakularno sprema. Naime na utakmicu sam došao sat vremena prije početka i jedva našao mjesto. Mislim da ovakve navale nije bilo otkad je bazen obnovljen i definitivno je jučer pao rekord obnovljenog bazena, čak ni na Final Fouru nije bilo ovoliko ljudi. Po mojoj osobnoj procjeni utakmicu je uživo gledalo bar 3000 ljudi. Kako se približavao start utakmice tako je i navijanje (nakon dugog vremena predvođeno skupinom najžešćih navijača smještenih na istoku) postajalo sve jače i glasnije. Sve je kulminiralo izlaskom ekipa na predstavljanje kad je Jugaše dočekao gromoglasni pljesak praćen uzvicima odobravanja, a Partizanovce salva zaglušujućih zvižduka od kojih su me doslovno uši zabolile. Atmosfera je u tim trenucima dovedena do usijanja i sigurno gostima nije bilo svejedno u tim trenucima, pogotovo zato što je među njima ima puno mlađih igrača koji ovakav pritisak s tribina još nisu doživjeli. Nakon toga je sve bilo spremno za utakmicu sezone za oba protivnika.

Utakmica nije krenula najbolja za Jug i nakon jednog nesporazuma između Dobuda i Vranješa koji su umjesto da izvedu loptu otišli u kontru i sudac nije imao drugog izbora nego dosuditi neizvođenje što je iskoristio Prlainović, brzo odigrao i zabio s lijevog krila za poslije će se pokazati jedino vodstvo Partizana na utakmici. U slijedećih par minuta Jugaši su se dosta mučili i nisu uspijevali pronaći put do Partizanove mreže čak ni sa igračem više. Muke je prekinuo Bušlje koji s nekih 7-8 metara vara blok i pogađa samu «devedesetku» Sorovog gola. Taj pogodak je pokrenuo i ostale i vrlo brzo na semaforu je svjetlilo 3:1 za Jug, igrača više su realizirali Smodlaka i Azevedo. U tim trenucima Jugova obrana s igračem više je funkcionirala besprijekorno, a Vujasinović koji je u tim trenucima kao najiskusniji pokušao preuzeti odgovornost je zaredao sa par šutova koji nisu niti pogodili okvir gola. Ipak, na samom kraju četvrtine još jedna greška Juga u obrani i Prlainović koristi loše preuzimanje u polukontri i smanjuje rezultat na 3:2.

Nastavak utakmice donio je i nastavak dominacije Juga, bekovi Partizana nikako se nisu uspjeli nositi s Dobudom, zona nije bila dovoljno plitka te su se redala isključenja. Realizacija je bila više nego dobra, najprije Dobud na dodavanje Vranješa zabija s prve stative, zatim i Bošković doslovno probija Sora, a vrhunac svega je drugi Dobudov pogodak za kojeg mu je maestralno s lijevog krila asistirao Azevedo. Ipak Partizan se odbijaju predat i Vujasinović napokon uspijeva savladati Vićana u trenucima dok je Jug imao 2 igrača manje (drugo je dobio Drobac jer je skoro utopio igrača na stativi držeći ga za kapicu, čovjek je izronio sav izbezumljen ;) ). Ubrzo Azevedo ponovno realizira igrača više i vraća Jug na komotnih plus četiri, a Aleksić postavlja 7:4 što je bio i konačni rezultat poluvremena.

Treća četvrtina počinje burno, najprije Obradović uvodi Filipovića u 2 metra, lopta dolazi do njega i Filipović dobiva treće isključenje na utakmici. U istom napadu Tulga sudi na prvi pogled pomalo sumnjivi peterac, ali s obzirom na njegovu uvjerenost u krivca i objašnjavanje situacije igračima Partizana ne vjerujem da je pogriješio. Kod izvođenja istog peterca se nastavlja verbalno prepucavanje (naravno bilo je i fizičkog ;) ) između Vujasinovića i Dobuda koje traje od samog početka utakmice. Zanimljivo je bilo vidjeti Dobuda kako jedini između pet igrača Partizana stoji kraj Boškovića, dok su se svi ostali igrači nekako logično vratili u obranu. Ipak taj potez se pokazao korisnim pošto je Bošković peterac izveo loše i Soro poluvisoki udarac brani, a Mirković u vraćanju u obranu udara Dobuda te dobiva isključenje s pravom zamjene. Tog igrača više Jug iskorištava, Obradović s lijevog krila vara blok i postiže pogodak za 8:4. Tada odgovornost preuzima Vasović i realizira igrača više te vraća Partizan u igru. Ipak taj rezultat nije dugo svijetlio na semaforu pošto Azevedo odličnom solo akcijom ponovno povećava Jugovu prednost na četiri razlike. U tim trenucima se činilo da je Partizanov otpor konačno slomljen i da će Jug mirno utakmicu privesti kraju. No izgleda da igrači Partizana nisu mislili tako, jer najprije Vasović s nekih 8-9 metara smanjuje na 9:6 - Vićan je mogao i bolje reagirati, a zatim Pijetlović koristi grešku Bušlje koji je u kontri jednostavno zaboravio preuzeti Pijetlovića koji izlazi sam ispred Vićana i na samom kraju treće četvrtine vraća svoju ekipu na samo minus dva.

Rezultat 9:7 je značio da su ekipe u osmi dio ovog dvomeča ušli potpuno poravnati i kako priliči obračunu ovakve dvije ekipe sve se odlučivalo na samom kraju. Ipak više snage i koncentracije je na zadovoljstvo punih tribina imao Jug. Najprije je Sandro Sukno s igračem više prevario Vujasinovićev blok i zabio s lijevog krila za tri razlike, mnogi su primijetili simboliku u ovom pogotku pošto je najmlađi igrač Juga postigao vjerojatno i ključan pogodak protiv najstarijeg igrača Vujasinovića, buduća svjetska vaterpolo zvijezda je prevarila igrača koji je osvojio nebrojeno mnogo trofeja, ali čija karijera je ipak na zalazu. Konačnu potvrdu Jugove pobjede je donio fenomenalni pogodak Dobuda koji je dodavanje s desnog vanjskog samo lagano prijenosom prebacio preko Sora. Do kraja su obje ekipe imale priliku promijeniti rezultat, ali mreže se više nisu tresla. Nakon promašaja Prlainovića 20-ak sekundi prije kraj Gruž je eksplodiralo i počelo je zasluženo slavlje publike i igrača Juga.

Što se tiče pojedinaca izdvojio bi Dobuda koji se cijelu utakmicu hrabro borio protiv svih Partizanovih bekova, iako popio je batina za cijelu godinu. Njegov treći pogodak je remek-djelo kakvo ne viđamo često. Osim njega istakao se Azevedo na kojeg je iznimno pozitivno utjecala atmosfera na bazenu i odigrao je najbolju utakmicu sezone u najvažnijem trenutku, a njegov treći pogodak je bio spektakularan. Što se tiče ostalih, Bušlje je odradio divovski posao u obrani, Vićan je bio standardno dobar uostalom kao i svi ostali. Kod Partizana nitko nije odigrao utakmicu za pamćenje, Prlainović je odlično krenuo, ali se poslije izgubio. Vasović nakon dosta loše utakmice u Beogradu danas ipak nešto bolji, također bi istaknuo Rađena koji je uspio 2-3 napada u zadnjoj četvrtini odigrat presing na Dobudu da bi kasnije ipak primio gol. Vujasinović loš, a Filipovića da nije dobio tri izbačaja ne bi ni primijetio, čini mi se da je on sa godinama sve lošiji umjesto obrnuto, ali koliko čujem voli glumit zvijezdu, a sve se to kad-tad odrazi na igri. Sve u svemu po meni su imali previše promašaja iz dobrih pozicija da bi ugrozili prolaz Juga. Suci vrlo dobri, pogotovo Tulga. Siguran sam da se mnogi podsmjehuju kad vide nekog iz Turske da sudi vrhunski vaterpolo, ali čovjek je među 3-4 najbolja svjetska suca. Jug ide dalje, a Partizan se može nadat da iduće sezone neće naići na hrvatski klub i da će im Interliga donijet što više jakih utakmica.