Izgleda da je neko nešto manje poznato proklestvo bilo nad Pilarskim glavama jer su točno 86 godina čekali na naslov, identično kao i Boston Red Sox-i u slučaju čuvenog Babe Ruth prokletstva. Tada su prije 86 godina, 1924. zaigrali prvu vaterpolsku utakmicu u Dubrovniku sa Jugom sa Danača i izgubili 3:0. Kasnije su i u Divljoj ligi gubili, a sada su konačno pobjednici.

    Doduše, Pilarima su pomogli i Porporelaši pa su i dobili nadimak Frankestein. Osim Porporelaša pomogo im je i sudac Periš u finalnoj utakmici. Do finala je suđenje bilo bolje nego ikad u posljednjih najmanje 10 godina, a onda već standarni poguranac za ekipe koje imaju navijače glasnije od drugih. 5 dosta velikih grešaka na štetu Solituda, niti jedna jedna njima u korist. Dva puta im je suđen kontrafaul sa igračem više, a s druge strane čisti kontrafaul sidruna Penatura nije suđen. 2 od 3 igrača više za Penatur su poklonjena, a iz oba su pali golovi. Posebno je bio „bolan“ posljednji iz kojega je Klečak zabio za konačnih 8:6, a o isključenju nije bilo ni govora. Em je lopta čisto uzeta, em je tu bio još jedan igrač Solituda koji je dupliro Klečka. A najtužnije u cijeloj priči je to što su igrači Solituda očekivali ovakvo suđenje: „Znali smo da će bit ovako suđenje, trebali smo bolje odigrat pa ni Periš ne bi mogo ništa.“ Često je tako kad su neke ekipe u pitanju. Kod nekih suci vjerojatno pokleknu navijačkom pritisku, kod drugih, ranijih godina, stranačkoj stezi. A i problem Solituda je da previše osvajaju, a opće je poznato da to organizatori Divlje lige ne vole.
    Još je i Čižekov gol za 2:2 neregularan jer su ljudi iz barke uz teren vukli gol prema sebi što je Vjeko i iskoristio i baš u tu stranu zabio – lijepo se vidi na snimci i čuju prigovori Solitudovaca, oko 2:04 na snimci počinje potezanje.

    Samo kratki komentar tijeka utakmice jer je tu snimka golova. Prva četvrtina 1:1 u golovima i 4:0 u kontrafaulovima te 3:0 u blokiranim udarcima. U drugoj vodi Solitudo 2:1 i 3:2, a Rizzi iz poklonjenog igrača više 3 sekunde prije poluvremena postavlja na 3:3. Napad ranije čisti kontrafaul sidruna Penatura nije suđen.
    Treću četvrtinu je obilježio Rilović s 2 fenomenalna gola. Dvije šraube – obje je Jerko Šandić bio bek – vjerojatno i ključne za rasplet utakmice. Ovaj put Pavleković zabija pred kraj četvrtine sa oko 8 metara za 5:6
    Četvrtu otvara Pipo sa kontrom, ali Čižek izvrsno reagira i u pravom trenutku udara po ruci u kojoj je lopta i kreće rekontra u kojoj Surla ponovo vraća na +2 za Penatur. Minut i po do kraja Primorac vraća nadu, sa igračem više na prebačaj s lijevog vanjskog za 6:7. Ipak odma idući napad Periš poklanja igrača više što Klečak i vrlo brzo koristi i postavlja konačnih 8:6. Do kraja je još Bartul obranio četverac Karaču.

    Najbolji igrač utakmice bio je Primorac, koji je zabio 3 gola i izborio 3 igrača više. Ipak kako pobjednici uvjek pišu povjest za MVP-a finala bi izabrali Rilovića koji je zabio 2 šraube, a i u obrani na beku je odigro vrlo dobro. Doduše uglavnom, su ga izvlačili i ulazili s Rizzijem ili nekim drugim na 2 metra. Klečak standardno dobar, uvijek prisiljava obranu na plitku zonu jer uzima dobre pozicije baš na 2 metra, tako da i vanjski mogu prić dosta blizu golu. Najlošiji su bili Bartul koji osim četverca nije ništa obranio, a nekoliko golova ide njemu na dušu. S druge strane Jerko Šandić zbog 2 primljena gola sa 2 metra, a ni u napadu se nije iskazao.