Geriev oproštaj Ispis
(3 ocjena, prosjek: 5.00 od 5)
Gostujuće kolumne
Autor Tomislav   
Ponedjeljak, 02 Rujna 2019 22:40

U petak (30. kolovoza 2019. godine) od aktivnog igranja vaterpola oprostio se jedan od najvećih aktivnih (i ne samo aktivnih) igrača, mađarska živa legenda, Kiss Gergely!

 

 

Dvodnevni vaterpolo festival koji je održan 30. i 31. kolovoza u budimpeštanskoj Dunav Areni, bio je prilika da se Veliki Geri oprosti od aktivnog igranja. U sportu se naravno uvijek gleda rezutat, koji je nesumnjivo važan, ali važan je i utjecaj koji pojedini igrač ostavi na ekipu, svoje suigrače, mlade koji u ovaj sport ulaze, mlade koje se u ovaj sport privlači, na promociju same igre... A tu je, osim stvarno ogromnih sportskih rezulta, Kiss Gergely napravio sjajan posao.

Sa svoje osvojene tri (3!) zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Sidney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.) napravio je nešto što je samo nekolicini malobrojnih njegovih suigrača pošlo za rukom. Sasvim je razumljivo kako je 2015. godine uvršten u International Swimming Hall of Fame.

 

Kiss Gergely rođen je u Budimpešti 21. rujna 1977. godine. Ovaj 198 centimetara i 112 kilograma snažan ljevoruki igrač godinama je bio strah i trepet za protivničke obrane i vratare, ali isto tako oslonac svojim suigračima u nacionalnoj vrsti kao i brojnim klubovima u kojima je nastupao. U bogatoj karijeri igrao je u četiri države (Mađarska, Italija, Crna Gora i Malta), a promijenio je i dosta klubova:

 

BVSC (1986.–1990.)

Tungsram SC, Kordax BSC (1990.–1996.)

FTC-Vitalin (1996.–1997.)

Posillipo (1997.–1998.)

Újpesti TE-Taxi2000 (1998.–1999.)

Canottieri Napoli (1999.–2000.)

Universo Bologna (2000.–2001.)

Domino-Honvéd (2001.–2008.)

Primorac Kotor (2008.–2010.)

TEVA-Vasas-UNIQA (2010.–2012.)

RacioNet Honvéd (2012.–do oproštaja)

Valletta United (2015.)

 


Na konferenciji za novinare, održanoj uoči dvodnevnog vaterpolo festivala (da, upravo tako su ga nazvali u Mađarskoj – sjećam se ovdje nedavno objavljanog intervju-a sa Andrijom Prlainovićem koji je rekao nešto kao privilegij je igrati vaterpolo u Mađarskoj) Kiss je rekao kako je sada pri kraju svoje 35-godišnje karijere, ali kako i dalje ostaje uz bazen, neće biti stalno u sastavu, ali ako je Honvédu potrebna njegova prisutnost u vodi, još uvijek ga mogu upotrijebiti. Način na koji je živio i pristup treningu kojeg je do posljednjeg dana imao, svakako su pridonijeli činjenici kako ga svi odreda uvažavaju.

Kad sam ovo pročitao sjetio sam se jedne situacije utakmice Prvenstva Mađarske iz prošle sezone kad je krajem treće četvrtine Kiss Gergely odjurio u kontru (ne ostao u napadu jer mu se nije dalo plivati u obranu, već doslovno odjurio) i rutinirano, kao i mnogo puta do tada, riješio situaciju u korist svog kluba (u toj kontri na drugoj strani od njegovih suigrača sudjelovao je Marci Szivos, koji mu je, kako drugačije, servirao sjajnu loptu nakon što je preplivao pola terena. Kontra, u kojoj su u drugom dijelu utakmice sudjelovali „mladci“ od ukupno preko 75 godina Wink!

Dakle, sigurno je još uvijek više nego upotrebljiv. Zasigurno zbog biologije sve manje kao onaj koji igra ili nosi igru, ali sama njegova pojava u bazenu ili klupi, njegovi savjeti suigračima zasigurno će i dalje biti neprocjenjivi i činiti ih boljima. Onako kako to veliki igrači uvijek i čine! (Prema za sada neprovjerenim informacijama, trebao bi preuzeti rad sa jednom od mlađih kategorija u Honvédu).

 

Na istoj toj konferenciji István Gergely (veliki reprezentativni vratar, trenutno predsjednik sportskog društva Honvéd, dvostruki osvajač zlatnih olimpijskih medalja) naglasio je kako osim veličine Kiss Gergelya, važno je istaknuti veličinu ljudskog bića, jer nema nikoga tko ga ne voli.

 

Naravno, Kiss Gergely je zbog svih svojih sportskih rezultata ostavrio je i impresivan niz osobnih priznanja i nagrada od koje ću spomentu samo neke: više puta nagrađivan sa raznim ordenima Republike Mađarske, 2008. godine postao je počasni građanin Budimpešte, 2009. godine proglašen je najboljim vaterpolistom u Mađarskoj…


Na kraju ovog kratkog predstavljanja, čisto kako ne bismo smetnuli sa uma sportske dosege (i zakinuli one kojima su samo brojke važne), evo rezultata koje je ovaj velikan ostvario tijekom svoje impresivne karijere:

Sa reprezentacijom

  • Olimpijske igre: Zlato–2000., 2004., 2008.
  • Svjetsko prvenstvo: Zlato–2003.; Srebro– 1998., 2005., 2007.
  • Europsko prvenstvo: Zlato–1997., 1999.; Srebro– 2006.; Bronca– 2001., 2003., 2008., 2012.
  • FINA Svjetska liga: Zlato–2003., 2004.; Srebro– 2007.; Bronca– 2002.
  • FINA Svjetski kup: Zlato–1999.; Srebro– 2002., 2006.; Bronca– 1997.
  • JuniorskoSvjetsko prvenstvo: (Zlato– 1995.; Srebro– 1997.)
  • Juniorsko Europsko prvenstvo: (Zlato– 1994.)

Sa klubovima

  • Euroliga, osvajač 3 puta: (1998. - sa Posillipom; 2004. - sa Bp. Honvédom; 2009. - sa Primorcem iz Kotora)
  • LEN Cup, osvajač jednom: (1999. - sa UTE)
  • LEN Super kup, osvajač 2 puta: (2004. - sa Bp. Honvédom; 2009. - sa Primorcem iz Kotora)
  • Mađarsko prvenstvo (OB I): osvajač 6 puta (2002., 2003., 2004., 2005., 2006. - sa Bp. Honvéd; 2012. - sa Vasasom)
  • Mađarskikup (Magyar Kupa): osvajač 2 puta (1997. - sa FTC-om; 2006. - sa Bp. Honvédom)
  • Mađarski Superkup (Szuperkupa): osvajač 1 puta (2005. - sa Bp. Honvéd)
  • Kup Crne Gore: osvajač 1 puta (2010. - sa Primorcem iz Kotora)

 

Na kraju, ako je to uopće bitno evo malo podataka i o samoj utakmici. Igralo se sa Rusima, jer je to repriza finala Olimpiskih igara iz Sidneya 2000. godine.

(Kako ne bi netko pomislio kako je to zbog toga što je Veliki Geri igrao ulogu ruskog vaterpoliste u mađarskom filmu „Freedom's Fury“ koji osim utakmice koju su ova dva velika protivnika odigrala 1956. u Melbourneu govori o prilikama u Budimpešti uoči i nakon upada tenkova Sovjetskog saveza. Za one koji žele znati više postoji dokumentarni film „Blood in the Water“ u kome neki od protagonista utakmice govore o njoj i atomsferi koja je vladala oko bazena i u njihovim glavama i srcima. Vrijedi pogledati!)

 

 

Utakmica je naravno igrana na kraćem terenu i 4 x 5 minuta (razumljivo). Okupila je gotovo sve protagoniste tadašnjeg finala, a zgodno je spomenuti kako je Chomakhidze na prestavljanju jasno predstavljen kao Gruzijac te mu je u čast nakon ruske svirana himna Gruzije.

 

Za Ruse su nastupili Nikolai Maksimov, Alexander Aksenov, Alexei Panfili, Dmitry Gorshkov, Dmitry Stratan, Revaz Chomakhidze, Marat Zakirov, Irek Zinourov, Ilya Smirnov.

 

Mađari u slijedećem sastavu: Kósz Zoltán, Székely Bulcsú, Märcz Tamás, Varga Zsolt, Tamás Kásás, Vári Attila, Kiss Gergely, Varga Tamas, Fodor Rajmund, Biros Péter, Steinmetz Barnabás, Molnár Tamás, Szécsi Zsóltán, Maradas Norbert, Gergelyi István

 

Ekipu Rusije vodio je Aleksandr Kabanov, dok je Mađare vodio, a tko drugi nego Dénes Kemény!

 

Repriza australskog finala završila je repriznom pobjedom domaćina, gotovo identičnim rezultatom!

 

Millenium Masters – Rusija* Masters 13-8 (2-2, 2-0, 3-2, 6-4)

Strijelci HUN: Biros 4, Varga Zs. 2, Kiss G. 2, Madaras 2, Märcz, Fodor, Steinmetz B.,

Strijelci RUS: Aksenov 3, Gorhkov 2, Chomakhidze, Zinnurov, Dmitry

 

(Kompletnnu statistiku utakmice možete pogledati na ovom linku: LINK)

 

 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo