O novim pravilima ili zašto danas nitko više nije vaterpolista, nego svi igraju vaterpolo Ispis

Sad je u Zagrebu bia neki Euro Cup. Neko čudo od turnira. Nisan ga gleda, ali čujen da je bia dobro posjećen. Bia je isključivo muški. Na instagramu san vidia da su vikend prije isto bili neki ludilo turniri za žene po cilon svitu. Show. Uglavnon čua san i da su Mađari uzeli zlato. Hrvati srebro, a „Španci“ broncu ja mislin. Osin toga šta je ovo bila prva prava premijera novih vaterpolo pravila, nisan još uspia skužit smisao ovoga turnira. Kako LEN-a i FINA-a narede tako mora biti. Svak zna da se igrače ništa nepita. Znan da su bivši igrači i treneri pomogli osmisliti nova pravila, ali igrače koji igraju vlastita prvenstva, koji igraju Champions League, koji moraju za lito na Malti igrat. Njih se ništa nepita. No na stranu sve te probleme, to ćemo ostaviti za neki drugi prilog. Nego amo malo mi i o tin pravilima. Neželin govorit o njihovoj praktičnoj primjeni, nego više o teorijama i ideologijama koje stoje iza ovog novog pokušaja rezurekcije ovog našeg sporta.

 

Opet su nešto izminili, od nečega odustali, nešto dodali, nešto uzeli, nešto smiksali, i dobro je. Vozi Zele dalje. Ka ono boli me briga, ali iden si ja malo pročitati ta nova pravila. Ipak se bavin ovin sporton skoro 20 godina. Bia bi red da napokon naučin njegova pravila do kraja. Oden na oficijelnu fejs stranicu Vaterpolskih sudaca pronaći nešto oficijelno o pravilima. Naiden na neki oficijelni kviz koji provjerava moje neoficijelno znanje o novin vaterpolo pravilima. Moran priznat čak i malo simpatično. Nisan ga popunia, ali pohvale za originalnost. Nakon kraćeg traženja nađoh  ja taj oficijelni link. Pošalje me na oficijelnu internet stranicu Vaterpolo sudaca, odakle san skinia oficijelni PDF-file sa Vaterpolo pravilima i uputama. Puno ime ovih novih pravila je (udah) „FINA Water Polo Manual 2019-2021 (formerly called FINA Water Polo Guide)“ (izdah) ... neznan zašto, ali pala mi je pisma Purple Rain napamet.

 

Na naslovnoj strani odma vidin nešto šta me malo obeshrabrilo. Tamo u gornjem desnom kutu mobitela mi stoji Page 1/31. Asti susa. 31 strana pravila? Ali ajde. Bas san bia motiviran nešto. Prođen prve 3-4 strane ko od šale. Možda zbog toga šta im je tribalo toliko stranica da napišu kompletan sadržaj, sve 31 stranice. I onda vidim da u sadržaju stoji da ima ukupno 60 i nešto strana, a meni mobitel pokazuje samo 31. Nekužin, al aj. Amo reć da me boli briga i počnen ja o svin tin pravilima čitati. Na trenutak sam se osjetia ka pravi vaterpolo akademik. Napokon čitam vaterpolo pravila. Međutim izdrža sam do pola druge rečenice bez prve blage nervoze. Objašnjenja pravila kao da su pisana isključivo za vaterpolo suce i nikoga drugoga. Dobro kužin to, ipak san iša na sudačku stranicu. Dobija san šta san i tia. Kužin ja to sve, ali nešto mi nije baš po volji. Pravila nisu tu da ih samo suci razume. Ja ka igrač nemogu skužiti šta oni točno objašnjavaju u pravilu. Sudac treba promatrati pravila iz perspektive igrača. Napisana su na engleskome, mozda bi tribala biti na srpskom da ih „ceo svet razume“. No o Srbiji i vaterpolu u nekom drugom prilogu. U sadržaju stoji da ovaj PDF-file ima  priko 60 stranica, a u realnosti 31. Dobro. Možda je to neka verzija isključivo za suce. Pokušavan utješit sve umiješane strane. Nebitno. Vratim se nazad na stranicu i počnem tražiti ima li još koji PDF-file o ovin pravilima. Naidem onda na neki PDF-file sa 41 stranicom i naslovom „FINA WATER POLO RULES Part VII“... ?!?! Koji ku...? A šta je sa prvih VI dijelova pravila? Koliko djelova ima sve skupa? A je li svaki od tih djelova isto ima 30-40 strana? Šta kojeg vraga nisan igra bejzbol. Manje je pravila i New York Yankees. Nebitno. Opet se vratim na ona pravila sa 31 stranicom i opet počnem tražiti smisao svega ovoga. I vidim da su ovo Vaterpolo pravila za sezonu 2019/20. Taman sam prihvatia da je „rok trajanja“ ovih pravila je do 2021, a sad saznam da ce ih možda još malo uštimavati dogodine. A kad je bal nek je maskenbal onda. Šta je tu je. Znači ova nova pravila vride samo do 2021 godine. Ali jel se to misli do kraja kalendarske 2021. godine ili do kraja klupske vaterpolo sezone za 2020/21. godinu. Nekužin. Ma nisan ni tia dalje ulaziti. Amo reć da cu im progledati kroz prste. Možda tu sudačku vaterpolo stranicu vodi isti tip ljudi kao i oni koji pišu na ovome „portalčiću“. Možda cijeli vaterpolo vode jedni te isti ljudi. Ljudi koji to rade čisto iz ljubavi zbog njihovog sporta. Takvim ljudima se greške lakše praštaju. Dat ću im jos malo vrimena prije nego osudin njihovu neorganiziranost.

 

No pređimo sa bidnih sudaca i njihovih problema na ove malo konkretnije. Odakle uopće ovaj gotovo mazohistični poriv da se pravila naše Svetinje, našeg vaterpola opet nešto minjaju?

Svaki sport prije ili poslije mijenja neka od svojih pravila. U nogometu je u nekon periodu širina gola bila 6 metara, i tek poslije proširena na 7 metara. Nevirujen da je uvik bilo „ofsajda“. Zbog batina koje bi mladi Pele popia FIFA je uvela kartone. NBA nije uvik imala trice, nije se uvik smilo zakucavati. Čak je i vaterpolo već vidio veliki niz promjena pravila. Jedno od pravila je bilo da se isključeni igrač smije vratiti u igru tek kada njegova ekipa zabije gol. Zamisli ti to.. Igraš sa igračem manje dok god ne zabiješ gol. I onda se odjednom pojavio jedan heretik i naredio da to nije fer i pošteno, i uvelo se pravilo u kojem isključeni igrač napušta igru na 20 sekundi. Za ovakve stvari bi se ljude spaljivalo u srednjem vijeku. Međutim nevirujen da se itko može sjetiti imena čovika koji je ovu promjenu učinio. I bolje.

Iako neznam što je navelo tu vješticu da promini pravila o isključenju, mislim da je svima jasno zašto FINA sada minja pravila. 2008 godine je vaterpolo dobio upozorenje od IOC-a da podhitno mora poraditi na podizanju popularnosti vaterpola i slično, jerbo bi se moglo izabaciti sport sa svete olimpijade. Neznan kako, ali nekako se te godine počela vući paralela rukometa i vaterpola. Neznam zašto, ali sićan se da je u Pekingu, Carmelo Anthony bia stalno gledat rukomet i da se zaljubia u taj sport. Bilo kako bilo, osobno neznam je li Melo ikad više pogleda rukomet ili ne, ali ta paralela me od toga dana, do dan danas izrazito nervira. Vaterpolo je vaterpolo, a rukomet je rukomet. Nervira me šta nemogu biti vaterpolista, nego moran biti neka mišanca hrvanja, plivanja, rukometa i ping jebenog ponga. Igram vaterpolo. To je moj sport. Ljude triba zainteresirati za sport. Naučit će oni sva pravila i stvari, ali prvo moraju biti emotivno umiješani. Nitko danas više nije vaterpolista, nego svi igraju vaterpolo, ili se bave malo sa vaterpolom. Zašto bi se netko emotivno umiješao sa nekim ko samog sebe neshvaća vaterpolistom? Da citiram gospodina Wizard-a iz filma Taxi Driver: „You get a job. You become the Job“.

Ovako ja mislim je išao „timeline“ zadnje vaterpolo hereze. 2008 imali smo lošu praćenost. IOC to smeta jer svaka čast sportašima, ali ipak je njima isključivo do zarade. Zadnji dodaci Olimpijskoj obitelji su skateboarding, sportsko penjanje i surfing. Citius, Altius, Fortius. I u svemu tome vaterpolo čelnici su imali dilemu pred sobom. Kako podići gledanost ovog našeg sporta. Čelnici su odlučili da će oni pronaći soluciju za ovaj problem. Oni će promijeniti pravila i promjena ovih pravila ce uzrokovati veću gledanost. To je logika kojom se oni vode. Svaki sport se triba sa vrimena na vrime malo modernizirati i refreshati. Promjena pravila nisu problem. Problem je naracija u kojoj će se promjenom pravila podići gledanost sporta.

 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo