Nakon što je prošle godine, u prvom izdanju Trofeja „Rudi Reša“ slavio Frano Vićan, ove godine najbolji je bio Nikša Dobud. Dobio je 116 od maksimalnih 190 (19x10) bodova. Od 19 članova žirija samo od jednoga nije dobio ni bod, a sedmorica su ga stavila na prvo mjesto. Osim njega,  šest prvih mjesta dobio je Andro Bušlje koji je skupio 98 bodova i zauzeo drugo mjesto. Sandro Sukno je dobio četiri desetke i sa ukupno 78 bodova ostao treći. Još su Frano Vićan (60) i Miho Bošković (11) dobili po jednu desetku. Još valja spomenut Igora Hinića koji je skupio 45 bodova i zauzeo peto mjesto.

    Iako su neki članovi žirija pokoji bod dodijeli u (polu)šaljivom tonu, tipa Buljubašić, Vujasinović, opet smo dobili realan prikaz kvalitete pojedinaca u protekloj godini. Tako je za najboljeg izabran Nikša Dobud, sidrun Juga i reprezentacije, rođen 5. kolovoza 1985. Članom prve ekipe Juga, u kojem igra cijelu svoju karijeru, postao je 2002. U reprezentaciji je debitirao 2006. Čak je, čini mi se u ljeto 2001., igrao i protiv Špilje (pojačanom Benderom) na turniru u Neumu (pobjeda mlađih juniora Juga pod vodstvom Emila Nikolića 11:9). Poznat je po tome što u najvažnijim utakmicama i prelomnim trenucima daje najviše. Tako je upečatljiv njegov gol za naslov prvaka Hrvatske 2006. godine:

Bilo je 8:8 u petoj utakmici Finala i ostalo je oko minut do kraja. Bazen na Savi je bio pun ko šipak s brojnim uzvanicima (npr. cijela momčad Dinama) koje je Mladost pozvala na već pripremljeno slavlje. Jugaši su organizirali napad i nekoliko sekundi do kraja napada dodali su loptu na dva metra i s Burićem na leđima Dobud puca, ali Pavić brani i lopta odlazi u korner, novi napad za Juga. Nakon što je i idućih 20-ak sekundi Burić jahao na njemu, Dobud opet odlično uzima poziciju i dobiva loptu, koju efektno zakucava u gol.

Kako je ovo ipak izbor za 2009. najupečatljiviji je bio trenutak kojeg je Ogs u svom obrazloženju naveo:

„Na utakmici Mladost - Jug u Zagrebu (ne sjećam se točno datuma) kad su svi bekovi imali isključenja, Dobud je igrao beka u obrani i centra u napadu. Zabio je 2-3 gola i to jedan s lijevog vanjskog. Samo zbog toga bi mu dao 10 bodova, a razloga je zapravo puno više...“.

    Osim što je redovito najbolji ili među najboljima u kapici Juga i u reprezentaciji je već postao ključni igrač i upravo je u 2009. osvojio svoje prve reprezentativne (seniorske) medalje – bronca na SP-u i srebro u Svjetskoj ligi. U polufinalu SP-a protiv Srbije, najvažnijoj reprezentativnoj utakmici prošle godine,  bio je najbolji pojedinac utakmice s naše strane i kao je b/a u svom izvještaju naveo:

„Najbolji Dobud. Čak dva gola (8:9    Dobud – oslobodio se zagrljaja Pjetlovića i Karač mu dao loptu na ruku, a Dobud zabija bez većih problema. Lijep gol.
9:9    Dobud – još ljepši gol s 2 metra. Primio loptu i pored Aleksića koji ga nije uspio zaustavit s glavom pod vodom zabija u same rašlje. Točno 2 min do kraj 3. četvrtine zadnji put imamo pozitivan rezultat) s dva metra uz 5 izborenih igrača više i 1 peterac. Napravio je 3 kontrafaula, sve u drugoj četvrtini (Kiszelly).“

    Osim što je učinkovit izrazito je atraktivan igrač što posebno dokazuje ove sezone u Jadranskoj ligi gdje skoro redovito ima neki iznimno atraktivan gol ili potez. Ta atraktivnost se treba posebno istaknut s obzirom da je zbog vodenog okružja u kojem se vaterpolo igra vrlo rijetko i teško bit atraktivan.

 

   

 

     Isto tako se iskazao i kao trener u Divljoj ligi gdje mu je ekipa dvostruki prvak. Mnogi su istaknuli da je iz Mokošice, a svi znamo što to znači . Barem malo nečeg „divljeg“ u sebi što se u njega manifestira kao prijeko potrebna sportska drskost u pozitivnom smislu, a poneki incident u negativnom smislu. Tako je ranijih godina znao često bit suspendiran, npr. čak 6 mjeseci iz reprezentacije 2007., a ove godine ga je u veljači Fatović (skupa s Tihom) suspendirao na 3 utakmice od čega je odradio 2, a treću su mu oprostili jer se igralo s Mladosti.
    Igra poziciju sidruna na kojoj se u današnjem vaterpolu najlakše istaknut s obzirom kako je moderni vaterpolo koncipiran. Ipak valja naglasit da je on jedan od rijetkih sidruna proizašlih iz jugove škole, barem što se tiče zadnjih 30-ak godina. Prije njega su se od 80-ih istakli Lozica (došao iz KPK), pa Nikolić (Primorac) te Smodlaka (Jadran) zadnjih 10 godina.
    Izbor dance.hr-a, iako tek drugu godinu, pomalo postaje prepoznat i od drugih pa je tako ove godine jedan od vodećih hrvatskih sportskih portala sportnet.hr izvijestio o ovom izboru i pobjedi Dobuda. Nadamo se da ćemo ovo ljeto ugostit Dobuda, kao i Vićana (lanjski pobjednik), na Dančama i uručit im priznanja koja su zaslužili svojim igrama u 2009. odnosno 2008. godini.