Sutra, u nedjelju 29. kolovoza u Zagrebu počinje 29. Europsko prvenstvo u vaterpolu. Do sada je naša domovina od LEN-e dobivala organizaciju klupskih natjecanja – 4 puta Final4 Eurolige, te od FINA-e prošle godine Svjetsko U18 prvenstvo. Ovo je znači najveće natjecanje u vaterpolu koje smo dobili u organizaciju. Prije 2 godine u Eindhovenu smo dobili prednost pred zajedničkom mađarsko–rumunjskom kandidaturom.

    Tijekom ove dvije godine Organizacijski odbor načelu sa predsjednikom saveza Pericom Bukićem prolazio je kroz mnoge probleme. Prvo se nije mogao skupit novac za kotizaciju – 800.000 eura. Svi su rokovi probijeni, a LEN-a je izašla u susret i pomakla rokove plaćanja. Plaćalo se u ratama, a posljednja rata od 200.000 eura trebala je bit plaćena do početka EP-a, ali Bukić je već najavio kašnjenje. Drugi problem je bila lokacija bazena. Planiralo se napravit spektakl u Areni, ali zbog ponajviše političkih prepucavanja, kao i ranijih dugovanja INGRA, kao vlasnik dvorane i jedini ovlašteni izvođač radova u i na dvorani, tražila je previše novaca za radove, pa onda još i više za osiguranje dvorane tijekom vaterpolskog turnira. Stoga je EP prebačeno na otvoreni bazen na Savi.
    Službeni podaci govore daje na organizaciju EP-a potrošeno 2.5 mil eura (sa kotizacijom). Vanjski bazen je uređen. Postavljene su montažne tribine (iznajmljene su) za 4 700 gledatelja. Na svakoj utakmici u  prodaju ide 3 000 karata, a 1 700 (36%) dobivaju sponzori. S obzirom da su glavni sponzori država, grad Zagreb i državne tvrtke (plus Ina) puno preveliki broj jer je to ionako novac svih građana, a povlaštena kasta (političari i njihovi prijatelji) može lakše do karata. Navodno je već svih 3 000 karata u slobodnoj prodaji za utakmicu prvog kola Hrvatska – Crna Gora rasprodano. Inače se karte prodaju:

-    skupa za jutarnje 3 utakmice – 50 kn
-    za iduće 2 utakmice – 50 kn
-    za utakmice Hrvatske – 50 kn

Kasnije u završnici karte dosežu i 150 kn po utakmici.
    Posebice je glupa odluka da jutarnje 3 utakmice budu po 50 kn, umjesto da budu 50 za svih 5 dana za te utakmice ne bi li se možda koga i privuklo na tribine u tom terminu.
    Moglo bi bit problema i sa vremenskim (ne)prilikama. Za početak prvenstva najavljeno je pogoršanje vremena (sedmnodnevna prognoza za Zagreb), pad temperature na 10-ak stupnjeva u večernjim satima, a i česti pljuskovi. Evo danas, dan uoči početka cijeli dan pljušti kiša u Zagrebu.

    Ovo je prvo prvenstvo koje će trajati 14 dana. Na početnim prvenstvima odigralo bi se sve u 5-6 dana, a zadnjih 7–8 se igralo 10 dana. Sada po prvi put najbolji mogu imat čak 7 dana odmora na 7 utakmica. Možda je jedino prevelika pauza od čak 3 dana za pobjednike skupina, od posljednjeg kola u grupi pa do 1/2finala.

A1 – B2/A3
B2 – A2/B3

    Sve informacije o rasporedu utakmica i svemu ostalome možete pronaći na www.zagreb2010.com – doduše ima i pogrešaka. Npr. baš u sastavu Hrvatske postavljeno je 15 igrača (umjesto 13), a još i nema prve rezerve Nižića, nego su tu Brzica i Marković. U crnogorskom sastavu ima 17 igrača itd...

    Informacije o sastavima reprezentacija dobili ste u ranijim člancima. A sad ćemo malo kroz povijest Europskih prvenstava.

    Vaterpolo je skupa sa nogometom (kao i kriketom, ragbijem i polom koji su u međuvremenu otpali) najstariji Olimpijski sport. Još prije 74 godine, 1926. u Budimpešti održano je prvo Europsko prvenstvo u vaterpolu (drugo plivačko). 1999. vaterpolo se odvojio od ostalih vodenih sportova (savez tj. LEN je još zajednički za sve) i ima samostalno EP.
    Već je jednom u Hrvatskoj održano Europsko prvenstvo. Bilo je to 1981. godine u Splitu.

Najuspješnija nacija su Mađari sa čak 12 naslova (5 srebrenih i 4 brončane medalje). Osvojili su sva prvenstva prije 2. Sv. rata (5 zlata), a trenutačno su osvojili medalje na 8 uzastopnih EP-a. Zlato čekaju od 1999. kada su u Firenci pobijedili Hrvatsku u finalu.
Slijedi Sovjetski Savez sa 5 naslova (plus 3 srebra i 2 bronce), a zanimljivo da je nakon raspada SSSR-a, Rusija još samo jednom došla do brončane medalje, 1997.
S obzirom na brojne promjene u država teško je klasificirat Srbiju. Ali ako gledamo u kojim su sve ekipa sudjelovali Srbijanci onda su oni idući po uspješnosti sa 4 naslova (SFRJ '91., SR Jugoslavija 2001., SiCG 2003., Srbija 2005.) i jednim srebrom.
Odma iza su i Crnogorci koji su bili skupa sa Srbijom u prva 3 naslova i kao samostalna država 2008.
Slijede Talijani sa 3 naslova i još 2 srebra i 4 bronce.
Zapadna Njemačka je 2 puta slavila i još jednom bila brončana. Jedno srebro imaju i Istočni Nijemci. A Njemačka kao zajednička država ima broncu iz '95. te još 3 srebra i broncu sa 5 prvenstava prije 2. Sv. rata.
Osim ovih država još je samo Nizozemska '50. osvajala naslov.

    Zadnja 4 EP-a osvajali su, prvo 2 Srbi i Crnogorci zajedno, pa onda po jednog samostalno, s tim da je Srbija izgubila u finalu zadnjeg od Crne Gore. Zanimljivo je da je najbolji golman zadnja 3 EP-a Denis Šefik promijenio državu i sada će igrat za Crnu Goru. Također, najbolji strijelac zadnja 3 EP-a bio je Aleksandar Šapić.

    Ukupno je 18 različitih država osvajalo medalje na 28 Europskih prvenstava (ili 13 jednom drugom računicom). Hrvatska nikad nije osvojila naslov. Tek kad su Hrvati napustili, tada još zajedničku reprezentaciju (zbog napada i pokolja u Borovom selu), Jugoslavija je prvi put osvojila. Jedini Hrvat koji se može podičit europskim zlatom je Vito Padovan, koji je te '91. ostao u reprezentaciji. Kao samostalna država 2 puta smo bili srebreni:

Firenca 1999. poraz u finalu od Mađarske (i ranije u grupi poraz 7:6) 15:12 kada nam je do tada malo poznati Peter Biros uvalio 5 golova. Poveli smo na startu 3:0. Izbornik  je bio Neven Kovačević (sada radi u Iranskom vaterpolskom savezu), a igrali su:

Golmani – Školneković i Vićan
Sidruni – Hinić i Smodlaka
Bekovi – Štritof i Ivaniš
Vanjski – Padovan, Đogaš, Šimenc, S. Letica, A. Bošković, Barač i V. Kobeščak.

Kranj 2003. poraz u finalu od SiCG 9:8 u produžetku. Utakmici su obilježili veliki neredi naših huligana, a opet smo vodili 3 razlike i to u kasnijem stadiju utakmice. Izbornik je bio Zoran Roje, a igrali su (između 15 igrača za svaku utakmicu se biralo 13):

Golmani – Vićan i Volarević
Sidruni – Hinić, Smodlaka i Premuš
Bekovi – Burić i  Štritof
Vanjski – Franković, Barač, Vranješ, Šimenc, Đogaš, Fatović, V. Kobeščak i Herceg.

Ranije su u sastavu Jugoslavije brojni Hrvati (teško ih je sad sve nabrojat) osvajali medalje. Osvojeno je 7 puta srebro i 4 puta bronca, od prve medalje 1960. pa do posljednje 1989. (ne računajući ranije spomenuto zlato 1991.).


    Nakon što je na zadnja 4 EP-a bilo dopušteno prijavit 15 igrača od kojih bi se biralo13 za pojedinu utakmicu, sada je opet vraćeno na samo 13 igrača. A najave su bile da će se ovaj put moć prijavit čak 20 igrača. Osim te gluposti, da se u 2 mjeseca prije samog prvenstva 3 puta mijenja odluka o broju igrača (novost je da je ipak moguće zamijenit ozbiljnije ozlijeđene igrače), druga velika glupost LEN-e je poklapanje termina sa košarkaškim SP-om. Kao da žele što manje medijskog praćenja.
    Akreditirano je oko 300 novinara. Htv će svakodnevno prenosit 2 utakmice, uz polusatne emisije uoči i nakon. Komentatori će bit Ivica Blažičko i Mićo Dušanović, uz stručne sukomentatore Nevena Kovačevića i Zorana Roju. Jasno da će i tv kuće iz drugih zemalja preuzimat prijenose. Srpska reprezentacija ima ugovor s tv Arenom, RtCG će prenosit svoje, bit će prijenosi i u Italiji, Mađarskoj...

    Usporedo će se igrat i ženski turnir i to na dane kad nema muških utakmica. Igra 8 reprezentacija podijeljenih u 2 grupe:

Izbornik Damjanić odlučio se za ovih 13 igračica:

Kapetanicu Aidu Šehić, Dubrovkinju  Luciju Drobac, te Natašu Anđelić, Emmi Miljković, Anu Gavran, Maju Kalauz, Miju Šimunić, Josipu Šuprahu, Andreu Artukovich, Blaženku Staničić, Majdu Zekan, Karmelu Tvrdić i Ana Mariju Reić-Kranjac.

To će bit prvo natjecanje naših djevojaka. U nas je ženski vaterpolo tek u povojima i očekuju nas uvjerljivi porazi. Krećemo odma s Ruskinjama koje su dvostruke braniteljice naslova, pa Talijanke koje imaju 4 zlata i 2 srebra na zadnjih 7 prvenstava i za kraj nešto „lakše“ Grkinje koje još očekuju prvu medalju na EP-u.

    Sutra ujutro u 10⁰⁰ počinje EP sa utakmicom Turska – Rumunjska, a svečano otvaranje je u 20⁰⁰.