Početna Psycho Killer BUDIMPEŠTOBOŽOPIS: HONVED – JUG 8-5
BUDIMPEŠTOBOŽOPIS: HONVED – JUG 8-5 PDF Ispis
(21 ocjena, prosjek: 4.00 od 5)
Psycho Killer
Autor bata Jolex   
Ponedjeljak, 26 Siječnja 2009 15:24
 
     Evo konačno i prve kolumne bata Jolexa. Za početak objavljujemo jedan stariji putopis iz 2004. godine. Uživajte:
Plaćena reklama Hungarian Jug Watching Tourist Agency
Prošlogodišnja iskustva koja bi vrijedilo ponovit

    Željko Malnar je nekad pisao putopise, a sada se bavi alkoholizmom i zajebancijom s krebilima i luđacima. Mislim, krebili su gledatelji, a luđaci su luđaci. Da se bavi putopisima, iš'o bi s Udrugom Dubrovčana u Budimpeštu i doprinio porazu JUG-a, a ne u neki Tibet, Indiju i slično. To može svaki Hare-Krishna krebilik, kojem starci financiraju kvazi-egzotiku i emocionalna lutanja.
    U nedostatku Malnara, putopisa se prihvatio novinar UNDERROOM RAC TIMES-a, novine koja bi po tiraži davno nadmašila NEW YORK TIMES, kad bi Rvacka imala više stanovnika. Ali prema istraživanjima, čitaju nas i u Srbiji i Crnoj Gori, u BiH, pa smo tu neđe, malo iza navijača New York Knicksa, koji su pri dnu ljestvice u NBA-ligi.
    Zašto ovakav dugi i krebilni uvod? Zato, što mi iz RAC TIMES-a nismo MA TKO, a vidjeli smo da se smije ovako pisat, hvalit sebe i svoje, k'o onaj što je pisao o nogometu u LAPIS-u.

    Dakle, BUDIMPEŠTOBOŽOPIS je putopis Božovim autobusom. Odma ćemo spomenut tehničke detalje puta. Božov autobus vozio je vrlo sporo, prestizali su nas i traktori, a i mi smo jednom uspjeli prestići jedan. Autobus nije vozio sporo jer Božo ne zna vozit, krebili, nego zato što je autobus nov, pa ne smije prebrzo. Putem smo k'o slučajno stali na istoj pumpi i u istom restoranu («Macolosz», s mahovinom na krovu), zato što tamo Božo džabe ima opaku žderku, a pretpostavlja se ponekad i neki njegovi pomagači i suradnici, te neki predstavnici Udruge.
    Put je počeo dan ranije, dakle u petak u 6,30 h. Službeni put bio je u subotu u 6,30 h, ali dvije sinjorine koje nemaju strpljenja čekat red ni za WC, a kamo li za bus, došle su već u petak u 6 i po ispred menze na Cvjetnom i čekale polazak. Za slučajne prolaznike, složile su priču da čekaju doručak u menzi, jer su se kladile u Žderića (koeficijent 10) da će prve doć na doručak. A onda su nazvale 988 i saznale da se ipak putuje u subotu i da se u subotu u noći ne pomiče dan unaprijed, nego sat unaprijed. Jebem ti ženevsku i date-timing konvenciju.
    Konačno smo krenuli u subotu u 7 i kvarat. Neki su kasnili malo, neki puno, a najviše je kasnio legendarni Kmezo, i mi stanovnici autobusa smo radarski pratili njegovo kretanje tramvajskim stanicama Cibona – Zagrepčanka – Vjesnik – Cvjetno…

    Dugoočekivani 5-i broj RAC TIMES-a nije distribuiran u autobusu, premda su svi to željno očekivali, jer su neki članovi uredništva RAC TIMES-a umjetnici. Umjetničke sklonosti (usprkos povremenoj kreativnosti, pa čak i ulaganju truda za zajedničke ciljeve, kad ih je volja) u ovom slučaju su se kod posebno intelIGANtnih članova uredništva ispoljili u vrhunski kreativnom neodgovaranju na sms, kojim je postignuta izvanredna dezinformacija, i načinjena naprosto CIA-ična prevencija bilo kakvog ilegalnog umnožavanja RAC-ova. Ali čuli smo da je tisak povremeno tiražnijih novina (kad se s njima dobije knjiga) povremeno zakočen činjenicom da neki direktori poduzeća TISAK ne znaju rukovati mobitelom, pa ni oni ne znaju odgovoriti na sms. S druge strane, tiskačima nisu bitne ni gramatičke greške, jer je u muzici bitnije da su note dobro odsvirane. Ali pobrinut ćemo se ne samo da promijenimo tiskaru, nego će se uz RAC TIMES nedjeljom dobivati i RAC umjesto knjige. Tako će se osigurati kupovina RAC TIMES-a od preko 50 % stanovništva (stanovnica), a ni pederi valjda neće izostat.  
    Dakle, put je bio ekstremno zanimljiv, posebno za ljubitelje uvježbavanja glazbenih numera, emitiranih supersoničnim CD-changerom, koji nije bio potreban, jer su se puštali većinom isti CD-ovi. Zašto da puštamo krebilnosti, kad se može mali dio dobrih pjesama ? Npr. koje pjesme se mogu slučajno emitirati nakon obraćanja javnosti vođe puta, osim «Ti si genije, čudo prirode»? Na domaćem repertoaru samo Josipa Lisac i T.B.F. pjevaju slične stvari koje neizmjerno vjerno ukazuju na razloge i uzroke postojanja vođe puta, a tek posredno i vrlo maglovito na značenje njegovih poruka upućenih javnosti.
    Drugi su se zabavljali iznimno kognitivno zahtjevnom kartaškom igrom treseta, s izrazito dvosmislenim zovovima i bjegovima strišo i tučem, ali i kompozitom strišo-tučem. U igri, u kojoj je cilj sakupiti što više bela i asova, a što manje lišina, snage su odmjerili duo Jem-Šoša, te Nardi (za Mađare Nardosz) i Pero (Perosz Steel). U dramatičnoj borbi, u kojoj su Hrvati imali prevagu u Hrvatskoj, a mađaroni u Mađarskoj, pobijedili su mađaroni 8-7. Na povratku uopće nije bilo ni dramatike, niti je uspjeh bio povezan sa geografskim porijeklom. Mađaroni su opet pobijedili, s 8-4 i 5-3, pa za nagradu ulaze u Evropsku zajednicu.

    Na prvoj benzinskoj pumpi, jedna od legendarnih sestara Handback, nekad zvana gđa Gavrić, izgubila je novčanik, tj. takuin. Objekt je pronašao neki Slovenac, ne zna se tko je uzeo pare, «iksica» je tu, jer jesu Slovenci škrti, ali ne da im se iz Ljubljane ić' na Savu svaki dan na objed i večeru. Fenomen takuina ponovio se na povratku, kad je zloglasni Little Pavo, znan s mađarskih tjeralica, navodno izgubio takuin, pa smo se opet vraćali par kilometara nazad, u stilu «obilazi Mađarsku da bi je bolje upoznao». Onda je opet takuin pronađen u autobusu (pretpostavlja se da je Pavo i ovu situaciju pokušao iskoristiti za iskamčivanje forinta od Hungaria Osiguranja), i ništa od misterije.
    U hrvatskom osnovnoškolskom i srednjoškolskom domu detaljnim uvidom saznali smo kakve muškarce vole mađarske srednjoškolke. Umjesto prokušanih metoda, analize genetski modificirane zubne paste koje stanovnice doma koriste, te spektrografije mase prašine na stolovima, prionuli smo studioznom uvidu u postere nalijepljene na zidove i slike i fotografije iznad kreveta i radnih stolova. Analizom sadržaja postera i fotografija uočili smo da srednjoškolke preferiraju gulaš i paprikaš, ali i različite vrste živih bića. Tako je jedna od stanovnica doma imala ormare i zidove prepune konja, što je ukazalo na njenu sramežljivost, jer je očigledno da je time prozirno aludirala na obožavanje prezimena Konjuh. A zna se onda koga obožava. Neće valjda brata, koji je u Gradu, i nema pojma o njemu. Imaju tu i fotografije nekakvih Beckhama, Eminema, Nelly-ja, Doriana… ali samo povremeno, i nikad konstantno. Svatko može bit nečiji idol, jer se u svakakve krebile i krebilke zaljubljuju naše cure i momci (kad vide s kim imaju posla, već je kasno): svaki lonac nađe poklopac.
    Pravi idoli su rijetki, nešto k'o Mišo Kovač. Mi smo imali sreću prisustvovati trenutku  kad je rođen jedan takav idol, novi Mađarski idol. Na mađarskoj TV Novosz, na natjecanju Mađarski idol, u uvjerljivom je vodstvu Zsongosz, momak s kojim smo imali čast putovati… Dok je u Hrvatskoj relativno zaboravljen, i tek povremeno zaslužuje uspredbe s najboljim golmanima Lige Dubrovčana, Ma Tko to bio, u Mađarskoj je čovjek Bog. Usprkos ozljedi (lom ruke) njegova fotografija pronađena je čak u kutu veće fotografije u kojoj mađarska srednjoškolka sanjari. A budući da sanjari, jasno je da sanjari o Zsongoszu. Njegova popularnost ekstremno je porasla nakon njegove posjete Irish Pubu u centru Budimpešte. Uslijed brižljivog kolekcioniranja različitih alkoholnih smjesa, Zsongosz je u pažljivo odabrao i trenutak erupcije blastule nasred pivnice. Prekrasni slapovi blastule su formirali prekrasni mozaik na podu pivnice, a Mađari i dan danas žale što nisu pod njega postavili nekakvo staklo, pa da od toga naprave vitraž.
    Kad smo išli nazad u Rvacku, Zsongosza su ozarena lica pozdravljali vozači i na auto-putu, te nešto dovikivali. Što su dovikivali, teško je razumjeti zbog egzotičnosti mađarskog jezika za nas krebile, ali neverbalna komunikacija ukazuje na očajnički vapaj «ostani Zsongosz».

    Uz trolejbuse, najveći fenomen Budimpešte od prometala bio je metro, ali ne shopping centar Metro, nego underground, ali ne Rac Underroom, nego podzemna željeznica. Rekli bi laici, vlak k'o vlak. Ali podzemna željeznica je jebeno opasna, što je prva uočila Orlanda Magic, kojoj je ozbiljno zaprijetio izbrijani nabrijani zaštitar da ugasi cigaru kad ide u vlak. Potom je sve nas isti zaštitar sumnjičavo gledao, k'o da smo iz Zimbabvea, a sve je kulminiralo Little Pavovim pokušajem ulaska u vlak kad su se vrata zatvarala. Čim je dotakao vrata, pokušavajući ih otvoriti, na njega je skočio zaštitar i brutalno ga izvukao iz vlaka, te rekao na mađarskom «Oprostite gospodine, možda narušavam Vašu komociju, međutim ovako ošišani možete odavati dojam da izgledate donekle suspektno, pa bismo od Vas željeli saznati neke dodatne informacije u našem ugodnom policijskom kraljevskom apartmanu». Tako ljubaznu ponudu Pavo nije imao srca odbiti, pa je u luksuznoj crnoj marici ležerno doputovao na recepciju policijske postaje, gdje je neko vrijeme promicao bilateralne odnose s mađarskim Ministarstvom unutarnjih poslova, te ih upoznao s turističkom ponudom Hrvatske, konkretnije Cavtata. U srdačnoj bilateralnoj atmosferi Pavo je potom taksijem prevezen do luksuzne pivnice Irish Pub u centru, gdje je svima očitovao naznake mađarskih predstavnika i uglednika sa underground stajališta da će i Hrvatska uskoro u EU.
    Na stranici www.prisoner.hu možete vidjeti i čuti detalje spornog pridržaja vrata vlaka, opiranje uhićenju, uhićenje, slušati audio-snimku argumentirane razmjene informacija između Pava i zaštitara, te pogledati advertising o mađarskim zatvorima, pogodnostima smještaja i slično. U ponudi su zanimljive osobitosti mađarskih zatvora, u odnosu na rumunjske ili turske, npr. noćenje bez doručka skuplje je nego noćenje s doručkom, nema saune i slično. Stara je narodna poslovica: «Ne možeš upoznat neku zemlju dok nisi vidio njen zatvor.» Pa ti idi na ljetovanje u Tursku.
    Underground je koštao 2000 Forinti i legendarnog Forcu. Dva kontrolora, koja nismo prepoznali jer ne sliče na ZET-ove, po izlasku iz vlaka u kojem smo se uredno švercali, započeo je hajku i na nas. Metodom popunice bio je uhvaćen jedino Forca, te mu je naplaćen zločin i kazna.
    Pivnica Irish Pub nalazi se u centru Budimpešte, kao i kod nas u Dubrovniku. Irish Pub mora biti u centru nekog grada, tautološki. Kad otvore Irish Pub u Dolima, morat će to bit u centru. Red je red.

    U samoj utakmici je JUG izgubio. Na početku su igrali dobro, onda su ih suci počeli karirat, pa su Mađari poveli, onda su i oni napravili par grešaka. Ne možeš pobijedit u Mađarskoj ako nisi teški mafijaš, a ne lažni iz Dola ili iz Mrcina, ili Gruža. Ne kradu suci…život im je u pitanju. Uglavnom, mi navijači imali smo dobru kara-ografiju, piturali smo lica, a neki i noseve. Barem je bilo solidnih pičobera u gledalištu, a i mađarski Playboy nije loš. Nakon takve predstave jedino je Kržić smio izać u Pub.
    Najbolje žderke u Mađarskoj nisu u nekakvim krebilnim restoranima u kojima se jede fiš paprikaš, gulaši i slični kakadui. Najbolje se jede u shopping centru Arkad pored hrvatskog doma, Gyrosu na zadnjoj stanici vlaka, a ako hoćete određen postotak pokvarenih jaja, obratite se Desku junioru i odboru za doručke hrvatskog doma HOŠIG.
    Glup kraj putopisa. Vozi Božo i za Uskrs u Grad, ako bude zastoja, u «Macoli» se jede.
 
 
 
Posljednja izmjena Subota, 31 Siječnja 2009 20:39
 

Komentari

avatar b/a
0
 
 
legendarni putopis. sve je vrhunski, a ipak mi se izdvajaju dva detalja kao najbolja:
''Tako je jedna od stanovnica doma imala ormare i zidove prepune konja, što je ukazalo na njenu sramežljivost, jer je očigledno da je time prozirno aludirala na obožavanje prezimena Konjuh. A zna se onda koga obožava. Neće valjda brata, koji je u Gradu, i nema pojma o njemu.''

"Oprostite gospodine, možda narušavam Vašu komociju, međutim ovako ošišani možete odavati dojam da izgledate donekle suspektno, pa bismo od Vas željeli saznati neke dodatne informacije u našem ugodnom policijskom kraljevskom apartmanu".
avatar mili
0
 
 
predobro... Batajolex je legenda...
Ja i b/a ovo citamo x puta i svaki put umiremo od smijeha :)
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo