Sjećam se one šaljive priče koja kaže „Mačka je jako slična životinja psu, ali ne laje. Ptica je jako slična životinja psu ali ne laje. Ribe su jako slične životinje psu ali ne laju.“ Doista, sve su te životinje slične psu. Hobotnica naprotiv nije baš slična psu, a nisu ni crvi. Slično je i s Napuljom.

     Tri tjedna prije odlaska za Napulj na Final 4 europske vaterpolo lige, kada taj odlazak još uopće nije bio u planu, bio sam prelistavao TV programe kad mi je za oko zapelo neko natjecanje u dječjoj pjesmi na talijanskoj televiziji RAI 1. Ta me emisija nije privukla toliko zbog svog sadržaja već zbog uspomena koje je u meni evocirala. Kao dijete sam volio gledati slično talijansko natjecanje u dječjoj pjesmi - Zlatni cekin, a jedna od tadašnjih natjecateljica bila je i prva cura u koju sam se zaljubio.

    E sad par riječi o vaterpolu u Švedskoj. U nedjelju popodne smo krenuli na bazen u Stockholmu u nadi da ćemo zaigrat vaterpolo protiv Šveđana. Sama sreća je bila što je uopće bazen bio blizu našeg stana. Kad smo došli na bazen, pitali smo ove koji prodaju karte je li se tu uopće igra vaterpolo i da bi mi igrali ako je moguće. Upravo u to vrijeme je prolazio neki švedski vaterpolist i kad je čuo što želimo i odakle smo, uveo nas je unutra u njihove svlačionice i reko da nema problema, ali da danas igraju prvenstvene utakmice te da vjerojatno danas nećemo moć igrat.

    Uveče smo se opet okupili u stanu, javili se čak i na radio Dalmaciju. Jedan prijatelj nam se nije htio javit, pa smo ga pozdravili preko radija. To veče smo išli u Golden Hits. To je kao neka popularna birtija u koju izlaze uglavnom Šveđani. Kad smo došli ispred, opet red za čekanje. Nakon kratkog razmatranja, odluka je pala da se čeka ulaz. Čekali smo ispred nekih pola ure, neki Šveđani su ispred nas počeli pjevat nešto, na što smo mi razvalili Mila (http://bdyoutube.com/video/xO2zQu6Sw34/Dalmacijo-ljubav-si-vjecna-Stockholm.html). Kasnije smo morali autograme dijelit.