Početna Putopisi Pariz - 1.dio
Pariz - 1.dio PDF Ispis
(10 ocjena, prosjek: 4.00 od 5)
Putopisi
Autor Cobra   
Ponedjeljak, 07 Veljače 2011 23:32

    Na aerodromu u Zagrebu sam kupio Slobodnu Dalmaciju da mi brže prođe let od dva sata. Naslovnica je bila prigodna – Teo Đogaš priča kako je umalo poginuo kada je letio sa klubom u Italiji, čovjek koji je bio iza mene u redu za ukrcavanje kaže „Pa jesi li morao to kupiti, moje zadnje riječi će biti jebem ti EasyJet !“ Iako je tih dana bilo problema sa snijegom na aerodromu u Parizu, vrijeme je bilo dobro i svi letovi su odrađeni prema planu. Aerodrom Charles de Gaulle je direktno povezan podzemnom željeznicom tako da nije bilo potrebe rezervirati transfer do grada. Za povratak sam preko interneta rezervirao transfer jer sam se vraćao rano ujutro pa nisam htio ništa riskirati.
    Lako smo našli stanicu, karte za podzemnu kupuješ sam na automatu (svi automati koje sam koristio u Parizu imaju engleski izbornik) a koštaju 8,5 E po glavi za jednosmjernu kartu do centra. Što se tiče smještaja gledala se jeftinija opcija sa lokacijom pokraj podzemne stanice. Hotel je bio na rubu zone 1 koja se sastoji od 20 kvartova (ja sam bio u kvartu broj 14), nije imao uslugu doručka, a recepcija je radila dvokratno. Mi smo stigli kada recepcija nije radila, došli smo ispred zgrade, a vrata su bila zaključana. Sa lijeve strane stoji nekakav aparat sa touch screen izbornikom na osam jezika. Biram engleski, preko prezimena nalazim rezervaciju, zatim potvrđujem dolazak, a aparat izbacuje ključ kao oni aparati što izbacuju čokoladice. Dobivam dva ključa, jedan za ući u zgradu, a drugi sa brojem sobe. I odlazak mi je bio kada ne radi recepcija, a u tu svrhu imaju mali sandučić na zidu u kojem trebate ostaviti ključ. Mislim da sve skupa imaju jedno 5-6 zaposlenih radnika. Što se tiče sporazumijevanja, od hotela, restorana, ureda u podzemnoj, pošti… svugdje su zaposlenici govorili solidni engleski tako da nije bilo nekih problema. To što se oni prave pametni kada dođu u nas je drugi par rukava, ovdje oni zarađuju od turista pa se potrude. Ja sam učio francuski što pomaže kod imena stanica, znakova, a i napola bi razumio kada bi mi netko nešto govorio na francuskom. Kakvi su sa drugim jezicima ne znam, u metrou se svakodnevno mogao čuti talijanski i španjolski jezik. Osim aparata „recepcionera“ vidio sam i automatski WC koji radi na kovanice, zatim su se svugdje mogli vidjeti bicikli Velib (sustav sa 20 000 bicikala koji se iznajmljuju i naplaćuju preko kartice sa pinom, kada ga uzmete evidentirano je gdje i kada ste ga uzeli). Kada sam išao u poštu poslati razglednice unutra nije bilo šaltera nego dva neograđena pulta na sredini. Kada sam prišao službeniku on me je poslao na aparat koji na vrhu ima vagu i koji nakon izbora izbacuje naljepnice koje zamjenjuju klasične poštanske markice. Kada mi je ponestalo kovanica poslao me na drugi aparat u kojega ubacite novčanicu a dobijete kovanice.
    Što se tiče javnog prijevoza u Parizu recepcioner nam je rekao da nam je najbolje kupiti pokaz (Navigo) za tjedan dana. On za zone 1 i 2 dođe 23 E (18 E ako već imaš pokaz pa ga produžuješ) i vrijedi neograničeno za cijelu podzemnu (postoji više firmi: RER, M, T) i autobuse. Snalaženje u podzemnoj je jednostavno, negdje nađeš besplatnu kartu podzemne na kojoj su označene najznačajnije atrakcije. Imena stanica su označena velikim slovima, prvo tražiš izlaz (Sortie), a tamo su putokazi do atrakcija, tako da već drugi dan sve sam nađeš bez zapitkivanja. Odmah kraj hotela smo imali dvije metro stanice tako da smo svugdje mogli doći sa maksimalno jednim presjedanjem. Ako stojite dan - dva onda su dobra opcija „engleski“ autobusi na kat koji voze od atrakcije do atrakcije. Karta vrijedi cijeli dan tako da izlazite i ulazite u autobuse po želji.
    Cijene u Parizu su skupe i uzeti ću London za usporedbu. Što se tiče hrane tamo si lako mogao naći „all you can eat“ restorane, a cijena je bila 5-6 funti po glavi. Ovdje nisam vidio niti jednu takvu jeftinu opciju, sigurno je Francuzima ispod časti otvoriti takve objekte. Najjeftinije se moglo proći u fast foodovima (Mc Donalds, KFC, kebabi, sendvići..), a po cijelom Parizu postoji lanac prehrambenih trgovina Monoprix sa povoljnim cijenama. Što se tiče kvalitete hrane sve mi je bilo jako ukusno. Kada si u Parizu mora se poći jesti u njihove konobe i restorane. Prvo što primijetite su smiješno mali stolovi na kojem jedva stane hrana i piće, a stolovi su međusobno udaljeni jedno dvadesetak centimetara. Prvi obrok nam je bio u konobi pokraj hotela. Uzeli smo patku sa patatama u češnjaku, francusko jelo cassoulet i bocu mineralne. Hrana odlična, porcije velike, a mora im se spomenuti i odlični kruh. Račun (znači bez predjela, deserta, vina) je bio 32 E, a nisam bio u nikakvom ekskluzivnom restoranu, niti na nekoj atraktivnoj lokaciji. Kada smo zadnju večer opet jeli u francuskom restoranu uzeli smo  0,5 l točenog Bordeauxa (najjeftinije vino u meniju) i ono je koštalo 19 E. Vino jest bilo odlično, također i kolači, kava… ali često jesti u francuskim restoranima/konobama je skup sport. Jednom smo ogladnili dok smo obilazili Champs - Elysees, a restorani su bili vrlo „povoljni“. Pošli smo u neku sporednu ulicu, sjeli u kineski restoran, uzeli jednu piletinu sa umakom od limuna, drugu sa crnim gljivama, čašu crnog vina i jednu kinesku pivu. Cijena 35 E. Oba francuska i kineski restoran su imali meni na engleskom jeziku. Na Trocaderu, odakle se pruža super pogled na Eiffelov toranj, se među 4-5 skupih restorana ugurao jedan koji je za povoljnih 15 E po glavi nudio predjelo, glavno jelo i desert. Pizza im najčešće dođe 12 E, ja sam je jeo dva puta jer sam je našao za 6 E, ova je manja je od naše jedno trećinu i također je jako ukusna. U dijelu Montmartre odmah pokraj Moulin Rougea i bazilike Sacre Coeur smo za 12 E dobili kebab (duplo više mesa nego ovdje) sa puno pomfrita i pizzu. Nije skupo, a jedva smo uspjeli sve pojesti. Također ne smijem zaboraviti gužve na sve strane, tako da se za stol u restoranima na atraktivnim lokacijama uvijek mora čekati u redu. Kavu je najbolje popiti kada ste sjeli jesti, ako želite samo sjesti na kavu izgubi se dosta dragocjenog vremena čekajući na mjesto u restoranu ili u kavani. Pametnija opcija je čekati malo u redu u Starbacksu i uzeti kavu za van.
    Ujutro treba obavezno poći do pekare (boulangerie) i probati što više proizvoda, svaki je odličan. Jednom smo se umorni vraćali navečer u hotel i u blizini hotela smo ušli u voćaru i brzinski bez gledanja cijena uzeli 5 narančina, 2 breskve i 1 krušku. Cijena 10,7 E. Na svakom koraku se mogu kupiti palačinke i španjoska slastica churros a cijene im variraju zavisno od lokacije.
 

Posljednja izmjena Četvrtak, 24 Veljače 2011 14:52
 

Komentari

Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo