Nekoliko vijekova slavonska obitelj Olić teško je živjela mada je radila od jutra do sutra. Omaleno mjesto Davor na samom granici s BiH nikada se nije činilo kao mjesto gdje bi vam djeca mogla imati ikakvu svijetlu budućnost. Majka Olić, iako je jako voljela slavonsku ravnicu s jedne i protočnu rijeku Savu s druge strane, razmišljala bi u predvječerje na staroj taraci drvene kuće tijekom sezone alergija – a dugo traje ta sezona, pa je dugo i razmišljala – kako bi bilo dobro da ona malom Ivici može platiti obrazovanje, da se mali školuje i završi fukultet, da dobro živi. Držala je ona tako krunicu i molila se dragom Bogu da iznađe neki način da mali Ivica postane priznati znanstvenik. Ali život često krene u suprotnu stranu. Došao je rat, vodile su se borbe, selo je spaljeno, ali staru majku Olić ništa nije boljelo kao nemogućnost školovanja svoga sina Ivice.

     Kapetan Rome Francesco Totti dok se šeta oko Koloseuma izgleda kao rob na rimskoj galiji. Snužđenog lica, na kojem se kalature ističu kao sisa Vučice na Rominom grbu, gleda prema Circusu Maximusu. Tamo je on, naviru mu misli, slavio prije 9 godina treći scudetto Rome u povijesti i dok se sjeća kako je Batistuta, „koji kralj“, rastegnuo njemu i Delvecchiu dvije ćize, jebiga moglo se tad, nema više doping kontrole gotovo je prvenstvo, pojavi mu se smješak, ali samo na kratko. Opet je onaj stari depresivni Totti kakvog ga žena poznaje cijeli ovaj tjedan uoči nedjeljne utakmice Lazio-Roma na kojoj se lomi prvenstvo. Lazio, ako izgubi ide u Serie B, a Roma ako dobije, mogla bi lako do scudetta.