Početna Škura bura JEBOTE KOL'KO NAS IMA
JEBOTE KOL'KO NAS IMA PDF Ispis
(9 ocjena, prosjek: 4.11 od 5)
Škura bura
Autor Marole   
Subota, 05 Ožujka 2011 17:13
Petak je u Hrvatskoj radni dan.
Marole je neradnik i nezaposlen kao i ostalih par stotina tisuća Hrvata.
.............................................
Marole je slobodan u petak.

Lijepa je znanost ova logika. Iz dvije smo premise lako došli do zaključka. A zaključak je taj da Marole, dok svi pošteni Hrvati nešto raduckaju i ne znaju hoće li za taj rad dobiti plaću, nema posao, ništa ne radi, pa bi se čak moglo reći i da mu je pomalo dosadno, iako nije dijete. Stoga je Marole, kao istinski zaljubljenik u tenis i ujedno član mnogobrojnog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, zamolio ženu (koja srećom nije učlanjena u taj klub) za džeparac od 50 kuna da bi kupio kartu za prvo kolo Davis Cupa između Hrvatske kao domaćina i Njemačke kao gosta, te na taj način ubio vrijeme, a koji je najbolji način za propucati vrijeme nego otići na tenis i to kad se igra na tri dobivena seta što automatski znači kad igra Marin Čilić da će meč biti u pet setova. I bi tako.
Znate već rezultat prvog dana natjecanja. Čilić je onom svojom famoznom igrom, o kojoj ste imali prilike čitati u prošloj Škuroj buri, dobio Mayera, a Ivan je Dodig u pet setova izgubio od Kolšrajbera.
Strašan je to bio meč, ako ste ga gledali, složit ćete se. Vrhunski tenis u pet setova s pregršt lobova, voleja, kratkih lopti, dugih izmjena udaraca s osnovne crte – zaista prava teniska poslastica. A kada tome prirodamo dramu koju od svih svjetskih sportova samo tenis može pružiti – sjetite se tie-breaka četvrtog seta gdje Dodig od meč lopte za samo dva poena preko svoje dvostruke servis greške gubi set i tone sve dublje  - doći ćemo do zaista vrhunske sportske predstave kakvih je obično u Hrvatskoj (ni)malo.
Istoj je toj zaista vrhunskoj sportskoj predstavi kakvih je u Hrvatskoj (ni)malo, prisustvovalo (ni)malo gledatelja, svega nekoliko stotina (žao mi je što nismo zapjevali jebote kol'ko nas ima).
Postavlja se pitanje kako je moguće da vrhunsku sportsku predstavu u državi gdje ih je (ni)malo, a u kojoj slučajno nastupa i hrvatska reprezentacija s ponajboljim individuama toga sporta skupi stotinu ljudi, upravo onoliko ljudi koliko ih se skupi i na kvalifikacijskim utakmicama Turčina?

Odgovora je više:
1.Tenis je dosadan sport koji traje pun kurac. Jučer su se eto igrala dva meča sa sve skupa deset setova, a to je trajalo osam i pol sati što je u prijevodu na radni dan, duže od normalne smjene.
2.Tenis je dosadan sport gdje se dva debila (prije u bijelom, sad u šarenom) prebacuju preko mreže, a pritom se uopće ne vidi gdje je lopta pala, odnosno je li aut ili ne.
3.Zagrebu je tenis dosadio. Prvo ATP turnir, pa potom i Davis cup. Trebao se igrati u nekom drugom gradu, recimo Stonu, pa bi bilo publike.
4.Što ću ja dolaziti u Dom sportova kad tamo ne igra Hrvatska, već Bosna i Hercegovina? (komentar s Indexa).
5. To uopće nije vrhunski tenis, pa ne igraju ni Federer, ni Nadal, ni Đoković.
Ako se slažete s ovim odgovorima, ja vas uopće neću uvjeravati u njihovu točnost ili ne (to možete pisati u komentarima), ali, ako mi dopuštate, ja bih iznio moje mišljenje o hokeju, točnije hrvatskom hokeju.
Prvo, moram vam reći da jako volim hokej. Ne kao tenis, ali ga volim. Još uvijek se sjećam, recimo sjajnog švedskog napadača iz olimpijskog Lillehammera Patricka Juhlina, ili fantastičnog češkog napadačkog trija Prohaska, Patera, Vujtek koji su sa neponovljivim golmanom Dominikom Hašekom osvojili zlato u Naganu, fenomenalnih utakmica je tu na Olimpijadama bilo: pregršt driblinga, kratkih i dugih dodavanja, sjajnih golova i udaraca s crte – prave hokejaške poslastice.
A kada tome pridodamo dramu koju rijetko koji svjetski sport može pružiti – sjetite se samo penala koje je skidao Hašek u Naganu – doći ćemo do zaista vrhunske hokejaške predstave kakvih je u Hrvatskoj nimalo.
Sad ćete reći „Aj Marole u kurac, sereš, bar u Hrvatskoj ima vrhunskog hokeja“. Da to tako fakat na prvi pogled izgleda. Medveščak igra nevjerojatna 332 kola svako jedan dan protiv uvijek istih protivnika, i kad ta 332 kola napokon završe, Medveščak uđe u nekakav plej of, nekakve Ebel lige, gdje gubi od nekakvog KAC-a, kurca, palca, a sve te njegove 332 utakmice normalnog dijela prvenstva plus još četiri protiv KAC-a gleda u prosjeku, pazite sad ovo, stopedeset puta više publike od Davis cup reprezentacije.
Ti će vam svjetski poznavaoci hokeja, likovi koji pohode hokej kao muslimani Meku i Medinu, sada reći da:
1. Hokej nije dosadan sport kao tenis koji traje pun kurac. Ma kakvi, hokej uopće ne traju pun kurac. Igraju sve skupa sat vremena, a cijela se utakmica završi za dva i pol sata – znači – publika u dva i pol sata, sat vremena gleda utakmicu, a sat i pol, ne znam što.
2. Hokej nije dosadan sport kao tenis gdje se dva debila prebacuju preko mreže, a pritom se uopće ne vidi gdje je lopta pala, odnosno je li aut ili ne. Ma kakvi, za razliku od tenisa, u hokeju se sve vidi, pogotovo ako snimite utakmicu pa je gledate na slow motionu. No nažalost i tamo ćete imati problema s vistom, jer nećete čuti Mića Dušanovića koji jedini od svih Hrvata ima neku nadnaravnu sposobnost da vidi pak – ta njegova sposobnost ugledavanja paka pri takvim brzinama ravna je vidjelicama iz Međugorja koje, kad smo već tu,  moraju biti neki rod Čiliću i Dodigu.
3. Zagrebu je tenis dosadio, a hokej nije. Naravno da je Zagrebu tenis dosadio. Svake godine tamo se igra ATP turnir od punih sedam dana, a 358 dana u Zagrebu samo možete gledati rekreativce. Nažalost jedan od najboljih teniskih rekreativaca – izvjesni Franjo Tuđman – više nije s nama.  Tako da 358 dana u godini ne možete gledati ni vrhunske rekreativce (čuo sam da ni Bruno Orešar više ne igra rekreativno, a to je i normalno, što će sada igrati). S druge strane hokejaške utakmice za koje morate rezervirati kartu, kao da idete na bečki novogodišnji koncert, nisu dosadile. Kako bi 332 kola plus nekoliko utakmica plej ofa te, kako se zove, te ebel lige mogli ikome dosaditi? Pa uopće se ne igraju ni svaki dan u godini.
4. Što ću ja dolaziti u Dom sportova kad tamo ne igra Hrvatska, već Bosna i Hercegovina? Medveščak je za razliku od Čilića i Dodiga pravi hrvatski klub, hrvatska svetinja. Jebiga, fakat te Hercegovce odaju prezimena. Šteta što se ne prezivaju Prpić (kao izbornik) ili Hećimović, pardon Prpich ili Hecimovich, onda bi Hrvati pohodili Davis cup.
5. To uopće nije vrhunski tenis, pa ne igraju ni Federer, ni Nadal, ni Đoković. Za razliku od tenisa, hokej u Zagrebu igraju najbolji svjetski hokejaši: Kanađani, Amerikanci, odnosno opet Prpich i Hecimovich. E da bar igraju Amerikanci i Kanađani, ali oni što znaju igrati.
Da rasčistimo, hrvatska nogometna liga je, gledajući svjetska sportska mjerila, puno jača od te ebel lige. U toj ebel ligi haraju Austrijanci koji su u svjetskim hokejaškim mjerilima – što ste pomislili? – isto što i Hrvati u svjetkim nogometnim. Ipak nisu, Hrvati su bolji nogometaši, nego Austrijanci hokejaši.
A svi ti stranci koji igraju po toj Ebel ligi, ako su vrijednost kao Modrić ili Kranjčar, zašto ne igraju NHL ili, ako već ne mogu tu, onda rusku, češku, švicarsku, finsku, švedsku, norvešku, njemačku, latvijsku, bjelorusku ili slovačku? Zato jer su sve te lige znatno jače od Ebela, pa ni tu ne mogu.
Zato nemojte srati o vrhunskom hokeju. Medveščak i sve to što se događa oko njega je ok, sve je to super, ali taj hokej je daleko od onoga kakav se igra u hokejaškim zemljama.
A nama se taj hokej prodava kao vrhunski samo zato jer mi ne spadamo u hokejaške zemlje, pa ga kao takvi ne možemo ni prepoznati. To je isto kao da nam prodavaju ragbi ili curling.
Ali zato se volimo hvaliti da spadamo u one teniske nacije.
Pilić, Franulović, Ivanišević, Ljubičić, Ančić, Čilić, Karlović, Dodig, Majoli stvarno jesu imena kojima se spada u tenisku velesilu.
Ali tribine raspadnute male dvorane Doma sportova pokazale su da mi kurac spadamo u tenisku velesilu.
Posljednja izmjena Ponedjeljak, 14 Ožujka 2011 09:24
 

Komentari

avatar Braco
0
 
 
Mislio sam po uvodu na naslovnici da pišeš o prosvjedima. Jesi li i tamo bio ?
avatar b/a
0
 
 
vrhunski analiza hokeja
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo