Mađarska domaćin 34. europskog prvenstva

Kao što svi ljubitelji vaterpola odavno znaju (a ljubitelji sporta i svi ostali mogli su to saznati kroz informacije u sredstvima javnog informiranja posljednjih dana) za koji dan, točnije 12. siječnja, u Budimpešti počinje 34. Europsko prvenstvo u vaterpolu. Hrvatska će se natjecati u obje konkurencije, dakle i ženskoj i muškoj.Neka mi nitko ne zamjeri, u ovom članku fokusirat ću se samo na muški dio natjecanja.No, o našima se već više-manje sve zna, sastavi obje naše vrste su objavljeni, provjere su odigrane, grupe se znaju i svi sa nestrpljenjem očekuju početak. Stoga ću se u ovom tekstu pozabaviti malo sa mjestom odigravanja, kao i domaćom reprezentacijom.

Zatvoreni bazenski kompleks Dunav Arena (mađarski: Duna Aréna, neslužbeno Dagály Budapest Aquatics Complex) projektirao je Marcell Ferenc (NAPUR Arhitect), a građena je između 2015.i 2017. godine.

 

Smješten je na samoj obali Dunava, na Peštanskoj strani, na prostoru koji se naziva Dagályi na kojemu su inače bili smješteni bazeni sa termalonom vodom i kupke (ako sam dobro informiran sam naziv govori kako je taj kraj nekada bio poplavno područje). Kompleks je građen sa namjerom domaćinstva Svjetskog prvenstva u vodenim sportovima 2021., no kako se Gaudalajara povukla, Budimpešta se kandidirala i dobila to Prvenstvo 2017. godine (vaterpolo natjecanja održana su na Margit Szigetu). Kompleks prema službenim informacijama može primiti 12500 posjetitelja. Opremljen sa velikim brojem ekrana na kome se mogu pratiti ponovljene akcije (što posebno dobro dođe gledateljima smještenim na vrhu tribina daleko od bazena).

Nismo gradili Dunav Arenu za svjetsko prvenstvo, bilo bi neopravdano ući u takvu ogromnu investiciju samo zbog svjetskog natjecanja. Gradili smo ju jer pruža dugoročnu korist građanima Budimpešte, posebno stanovnicima Angyalfölda i Újpesta (četvrti Budimpešte),” izjavio je Balázs Fürjes (Državni tajnik za razvoj Budimpešte i vladin Povjerenik za međunarodna sportska događanja) prilikom otvaranja.

Arena dakle ima dvije uloge – natjecateljsku i normalnu, stoga je najvažnije bilo planirati izgradnju da se obje u potpunosti zadovolje. Kompleks je podijeljen u tri nivoa, a onaj koj nas najviše zanima, je treći takozvani natjecateljski nivo, koji se prostire na 25 000 m2 sadrži 50 m natjecateljski bazen sa 10 traka, dubine 3 m na jednoj i 5 m na drugoj strani, 21×25 m bazen za skokove u vodu sa pripadajućim tornjem, kao i kapacitet od 6000 sjedećih mjesta, simetrično postavljenih uzduž bazena.Prostor za zagrijavanje ima 2.2 m dubok i 50 m dug bazen sa zagrijavanje sa također 10 traka (pri čemu je polovica bazena sa podesivom dubinom dna),  zatim 1 m dubok, 8×12.5 m dug dječiji bazen i  jacuzzi koji može primiti 25 ljudi.

Zgrada sadrži trgovine, sportski muzej, fitness centar, profesionalnu vježbaonicu, bifee, VIP zonu, salu za konferencije i razna događanja, prostore za medije, prostore za službe i sastanke kao i sve prateće sadržaje (prostore za upravljenje i održavanje, sanitarne čvorove, garderobe te medicinske i sobe za osiguranje). Ima tu još puno podataka, ali to sad više pripada nekoj temi o samom zdanju i možda nekom tekstu o arhitekturi pa vratimo se onom što nas vjerovatno više zanima.

Prvo veliko vaterpolsko natjecanje u ovom prostoru, Final 6 Lige prvaka, održano je od 25.-27. svibnja 2017. godine, neposredno nakon dobivanja uporabne dozvole i dok se u kompleks ulazilo preko montažnih stepenica sa dvije nasuprotne strane kompleksa. Tada su tribine bile potpuno otvorene, sa punim kapacitetom (što nije bio slučaj kada se igrala završnica Svjetske lige u vaterpolu koja je na istom mjestu odigrana od 18. – 23. lipnja 2018. godine). Naime, pomoću pregrada organizator lako može smanjiti kapacitet gledališta te tako smanjiti osjećaj velike praznine usljed manjeg broja posjetitelja. Osobno, mislim kako je to jako dobra mogućnost jer je upravo klupski Final 6 odigran 2017. pokazao kako atmosfera na bazenu nije onako dobra kao npr. na Svjetskom prvenstvu kada su vaterpolo utakmice odigravane na legendarnom Alfred Hajos bazenu na Margit Szigetu.

Kao što sam na početku teksta naveo, o našima manje-više sve znamo stoga bih se okrenuo reprezentaciji domaćina, Mađarskoj. I oni su kao i mi, opterećeni činjenicom kako se još nisu kvalificiali za Tokio, a za očekivati je kako je na njima zbog domaćinstva ipak veći pritisak. Nisu uspjeli osvojiti zlato na završnici Svjetske lige prošle godine na istom mjestu na kome će se igrati ovo Europsko prvenstvo.Tada ih je u finalu porazila Crna Gora. Sada im je u svakom slučaju prvi zadatak izboriti pravo nastupa na predstojećim Olimpijskim igrama.

Mađarski izbornik, Märcz Tamás u utorak (7. siječnja) objavio je sastav za Europsko prvenstvo i pri tome izjavio:

Mislim da imamo solidnu ekipu, tri klasična beka i dva igrača koja se mogu igrati s visokim nivoom u  obrani. Imamo igrače koji mogu pokriti više pozicija, posebno Balázs Erdélyi, Szilárd Jansik ili Norbert Hosnyánszky, koji mogu igrati na obje strane. Ekipa je brza, imali smo i dobru provjeru u Italiji, što me čini sretnim jer sam vidio puno napretka u odnosu na prošlost. U posljednjih godinu ili dvije godine rasli smo i fizički i na nivou znanja i to želimo pokazati na Europskom prvenstvu. Naš je tim vrlo kompaktan, moćan, ali još uvijek imamo prilike za napredovanje na individualnoj i timskoj razini. U sljedećem kratkom vremenskom razdoblju još uvijek možemo napraviti neka poboljšanja, nadam se da ćemo igrati dobro protiv Španjolske, a nakon toga rasti.

 

Vratari:

Nagy Viktor (Szolnok) – 1984.

Vogel Soma (FTC) – 1997.

Igrači:

Angyal Dániel (Szolnok) – 1992.

Erdélyi Balázs (OSC) – 1990.

Hárai Balázs (OSC) – 1987.

Hosnyánszky Norbert (Eger) – 1984.

Jansik Szilárd (FTC) – 1994.

Manhercz Krisztián (OSC) – 1997.

Mezei Tamás (FTC) – 1990.

Pohl Zoltán (FTC) – 1995.

Varga Dénes (FTC) – 1987.

Vámos Márton (FTC) – 1992.

Zalánki Gergő (FTC) – 1995.

 

Čak sedmorica igrača dolaze iz aktualnog mađarskog i europskog prvaka, aktualnog osvajača mađarskog kupa te pobjednika suprekupa, budimpeštanskog FTC-a. Trojica dolaze iz trenutnog viceprvaka Mađarske, također budimpeštanskog OSC-a, dok dvojica nastupaju za Szolnok i samo jedan igrač iz Egera. Dakle od 13 izabranih, čak 10 dolazi iz Budimpešte, iz doduše dva kluba. Najstariji su Hosnyánszky Norbert (4. ožujak) i legendarni vratar Viktor Nagy (24. lipanj), obojica rođena 1984. godine. Sa gotovo 36 godina Norbi se primiče kraju svoje karijere, dok je Viktor još uvijek spreman na show među vratnicama i isporučivanje kako svojih čuvenih grimasa i gestikulacija tako i čudesnih obrana. I sa jednim i drugim dovodi do ludila kako protivničke igrače i navijače, ali isto tako i baca u ekstazu svoje navijače i diže ekipu. No, ove sezone za klub je imao i nekoliko utakmica za zaborav, koje su u posljednje vrijeme sve češće. S druge strane, utakmice reprezentacije uvijek nude poseban naboj i emocije tako da je za očekivati da će i on biti na visini zadatka. U slučaju da mora biti zamijenjen, tu je mladi (97.) Vogel Soma, vratar FTC-a, koji već nekoliko sezona brani u prvoj ekipi i to gotovo u pravilu više u Ligi prvaka negoli u domaćem prvenstvu. Nisu mu strani niti A-reprezentavni nastupi, a još je kao član U-18 repreznetacije postao Svjetski prvak (Istanbul, 2014.) Samo par godina iza najstarijeg dvojca nalazi se motor reprezentacije, Varga Dénes (87.). Čovjek od koga će puno ovisiti i od koga će puno akcija kretati, ali i završavati. Igrač koji čini suigrače boljima, a možda je dovoljno napisati osvajač titule Total Water Polo Player 2019. Manhercz Krisztián (97.) je također, bez obzira na mladost već više godina stalni član A reprezentacije. Igrač koji je ponikao u budimpeštanskom Vasasu, trenutno brani boje OSC-a (jedno vrijeme, do prije dvije sezone kratko i u FTC-u, a nakon Vasasa i u Szegedu dok je tamo bio i Kunac). Erdélyi Balázs (90.) je također već dokazan igrač i slične priče kao naš Miloš, barem po pitanju ulaska u reprezentaciju nakon školovanja u SAD-u. Naime, nekada se govorilo da kad odeš na školovanje u SAD nema za tebe više ozbiljnog vaterpola. Očito je kako to ovisi u kome dijelu SAD-a se školuješ i za koje i koliko jako sveučilište nastupaš. Promatrajući igrače koji odlaze na studij u Kaliforniju i tamo nastupaju za tradicionalno vaterpolski jaka sveučilišta, očekujem kao će se neki naši koji se ondje nalaze i bilježe lijepe sportske rezultate možda isto tako po povrtaku nastaviti sa napredovanjem kroz rad u klubovima. Mezei Tamás (90.) i  Hárai Balázs (90.) vjerovatno su najbolji centarski par koji u ovom trenutku može ponuditi Mađarska. Svaki iz po jednog od dva u ovom trenutku najbolja kluba u Mađarskoj, mislim da nisu na nivou prije svega naših, a onda i centara iz još nekoliko reprezentacija. Vámos Márton (92.) je još jedan od starosjedilaca, duži niz godina u reprezentaciji, svojevremeno MVP Svjetskog prvenstva (2017., kad je tu titulu trebao ponijeti Sandro Sukno). Nije igrao puno ove sezone u prvenstvu, ali igrač koji ima moć i u stanju je okrenuti utakmicu. Pohl Zoltán (95.) i Zalánki Gergő (95.), obojica iz FTC-a, kao i Jansik Szilárd (94.), među mlađim su reprezentativcima. Dosta znakovito je kao su sva trojica u klubu čiji je trener Varga Zsolt dobio nagradu za trenera godine, čovjek koji prepoznaje i daje priliku mladima (ili relativno mladima) jer su sva trojica važni igrači ekipe koja u posljednje vrijeme osvaja sve na klupskoj razini. Nije lako zaslužiti minute u trenutno najbogatijem klubu Mađarske prepunom izvanrednih stranih igrača. Angyal Dániel (92.) je uz Viktora Nagya jedini koji nastupa za Szolnok. I kod njega se može navesti slično kao za ovu trojicu iz mlađih iz FTC-a, pored sjajnih stranaca nije lako izboriti se za minutažu, pogotovo u klubu koji je do nedavno bio u vrhu Europe, a bori se i za ulazak na zavšnicu Lige prvaka. Ponikao je u budimpeštanskom KSI-u, zatim preko Honvéda i Vasasa stigao u Eger gdje je proveo  sezone da bi posljednje dvije nastupao za Szolnok.

 

Gledajući igrače u polju i njihove dosadašnje nasupe samo u prvenstvu Mađarske ove sezone možemo ih rangirati na slijedeći način:

5. Manhercz Krisztián (OSC) – 27,4 (8),

8. Jansik Szilárd (FTC) – 24,0 (9),

10. Hosnyánszky Norbert (Eger)– 19,3 (6),

14. Varga Dénes (FTC) – 18,7 (5),

16. Zalánki Gergő (FTC) – 17,6 (8).

27. Mezei Tamás (FTC)– 13,5 (7),

38. Vámos Márton (FTC)– 12,7 (5),

44. Erdélyi Balázs (OSC) – 11,6 (9),

63. Hárai Balázs (OSC) – 9,3 (4),

94. Pohl Zoltán (FTC) – 6,5 (9),

123. Angyal Dániel (Szolnok) – 3,9 (9).

 

Broj ispred imena označava poziciju na tablici po ocjenama u prvenstvu, broj iza imena broj sakupljenih bodova, a broj u zagradi broj odigranih utakmica.

 

Teško je naravno samo na osnovu ovog redoslijeda po broju bodova zaključiti u kakvom su stanju pojedini igrači. Puno je važnije kao će ih izbornik uklopiti u cjelinu i kako će odgovoriti njegovim i zahtjevima protivnika sa kojima se susreću. Interesantno je kako je mladi Nagy Adam (98.) koji je na kraju otpao sa spiska rangiran kao 12. u prvenstvu sa 19 bodova iz 9 utakmica. Sigurno je da će domaća publika biti velika podrška svojim vaterpolistima i pomoći im da pruže svoj maksimum. Svi koji su imali prilike pratiti susrete njihove reprezentacije u Mađarskoj (ili su igrali protiv njih) jako dobro znaju o čemu pričam. Dosta se i ranije pisalo o tome kako domaći bazen u vaterpolu puno znači, ali da postoje odstupanja mogu potvrditi i Srbija i Crna Gora, pa i mi kada smo u finalima u Budimpešti redom domaćine ostavljali kratkih rukava.

Grupa sa Španjolskom, Turskom i Maltom nudi samo jednog ozbiljnijeg konkurenta za prvo mjesto u skupini. Prvenstvo otvaraju 14. siječnja utakmicom protiv Turske, a 16. siječnja igraju utakmicu koja će odlučiti o pobjedniku skupine i reprezentaciji koja će dobiti nešto više odmora prije završnog dijela prvenstva. Ako tako bude, kao pobjednik skupine C igrali bi protiv pobjednika susreta 2B – 3D, što će vjerovatno biti sraz RUS/ROM i Francuske. To im ne bi smio biti veliki problem za plasman u polufinale gdje ih očekuje pobjednik dvoboja 1D i susreta 2A – 3C. Dakle, ITA ili GRE (ovisno tko bude prvi u skupini, očekujem ITA) i CRO/MNE (drugi iz naše skupine) i TUR- MLT. Dakle, tu u polufinalu tek imamo nakon Španjolske ozbiljnog protivnika.

Provjera u Italiji koju spominje mađarski izbornik odnosi se na turnir odigrana gradu Cuneo, gdje su se osim sa nararavno domaćinom sastali sa reprezentacijama Grčke i SAD-a. Evo i rezultata.

3. siječnja

SAD – HUN 10-15 (3-1, 2-6, 4-3, 1-5)

SAD: Bowen 3, Daube 3, Cupido 1, Ramirez 1, Irving 1, Hooper 1

HUN: Varga Dénes 4, Manhercz K. 4, Zalánki 3, Sedlmayer 2, Erdélyi 1, Mezei 1

 

ITA – GRE 11-8 (5-4, 3-0, 2-3, 1-1)

 

4. siječnja

HUN – GRE 10-5 (3-3, 3-0, 2-0, 2-2)

HUN: Erdélyi 2, Jansik Sz. 2, Vámos 2, Manhercz K. 1, Mezei 1, Pohl 1, Angyal 1,

GRE: Vlahopulosz 1, Kakarisz 1, Argiropulosz 1, Funtulisz 1, Geniduniasz 1

 

SAD – ITA 8-10 (5-4, 0-2, 1-3, 2-1)

 

5. siječnja

ITA-HUN 14-14 (1-3, 5-2, 3-4, 5-5)

ITA: Aicardi 4, di Fulvio 3, Figlioli 3, Lungo 2, Figari 2,

HUN: Vámos 3, Zalánki 3, Varga D. 3, Erdélyi 2, Pohl 2, Sedlmayer

 

Ovo je bila njihova posljednja provjera na kojoj su nastupili sa 15 igrača. Od onih koji su sudjelovali na ovom turniru na konačnom popisu nisu se našla imena Nagy Ádáma (Miskolc) i SedlmayerTamása (FTC). Izbornik je naglasio kako je zadovoljan nastupom svih 15 igrača, pa tako i ove dvojice, kako su svi dobro radili tijekom priprema,  kako mu nije bilo lako te kako je konačni izbog napravio vodeći se strukturom ekipe za koju smatra kako će napraviti rezutat.

Rezultati sa turnira daju im pravo nadati se dobrom plasmanu. Koliko dobrom vidjet ćemo za par dana. Još jednom ističem domaći bazen i vjernu temperamentnu publiku koja voli i poznaje vatepolo. Koliko su dobro pripremljeni pokazat će djelomično već druga utakmicu u skupini protiv brzih i plivački uvijek dobrih i nezgodnih Španjolaca, a pravi izazovi očekuju ih tek u polufinalu.