Suhe smokve

 

 

Suhe smokve su u prošlosti bile važne za prehranu ljudi dok su danas uglavnom slatkiš. Smokva je jako zahvalno stablo, jer joj ne treba ništa nego ostrić malo grane u prvom mjesecu i rađat će ko luda cijelo ljeto bez imalo brige.
Osušit smokvu kako treba nije lako i tu treba imat iskustva i znat kako odabrat sortu, ocijenit je li smokva dovoljno zrela i na kraju ocijenit je li dovoljno suha.

Sušit se može svaka smokva, samo ne vodenjače koje nisu za sušit jer su premekane pa ispucaju. Smokve se nakon branja suše u gajbama ili na ljesama (pleteno pruće), uglavnom im mora bit prozračno i moraju bit dovoljno udaljene jedna od druge (2-3 cm). Najbolje je brat one smokve koje su se već na stablu počele lagano sušit (kuvelice). Neki radije suše smokve na suncu, jer se brže suše, dok drugi više vole u hladu, zato što u hladu manje na njih dolaze muhe. Najgore za smokvu u postupku sušenja su muhe jer ležu jaja na njih, dok pčele i ose ne smetaju. Muha se može riješit tako da se smokve prekriju mrežom. Sušenje traje od 3 dana pa do 7 dana, ovisi o vremenu i o smokvama i u to vrijeme se smokve moraju 2-3 puta obrnut da se sa svih strana osuše. Za prepoznat osušenu smokvu treba imat iskustva. Smokva mora bit tamna i da je izgubila dovoljno vode. Ako smokve pokisnu u postupku sušenja, može ih se odma bacit pracima, ili dat nekim našim članovima da izjedu koji nisu daleko od toga. Smokve koje ispucaju za vrijeme sušenja ili ih napadne muha se također bacaju.
Nakon što se smokve osuše, uzme se teća i uzavre se slana voda, neki više vole more, koje daje new age notu smokvama. Kad more uzavre, u teću se ubace smokve i zatim protresu 2-3 puta samo da se zapare i odma se

nakon toga izvade na suhu krpu i osuše od vode. To ubije sve crve koji budu u njima. Kad se osuše krpom, stave se par ura na sunce da se još malo osuše. Neki ih sad sumporaju da ne dođe muha na njih, ali bi ja to izbjegavo, jer vidit ćete kasnije, to uopće nije potrebno. Kad se prosuše, stavi se među njih suhe lovorike i komorača radi dodatne arome. Sad dolazimo do skladištenja i tu sad postoje razne filozofije, e da ih treba držat na hladnom, tamnom i prozračnom mjestu i svirat im mandolinu, ali prava tajna sladištenja je – led. Lijepo ih se zamota u saket i stavi u dubinski i tako mogu koliko god hoćeš, a kad ih se izvadi pusti ih se 5 minuta da se otope (ne treba više, jer imaju veliki postotak cukara) i svježe su i meke ko i prvi dan, a o muhama i crvima nema govora, jer ako ih je i bilo, led ih je sve pobio! Mekoća je vrlo važno svojstvo suhih smokava, jer se one stajanjem na zraku suše i do Uskrsa budu ko kamen i mogu slobodno u smeće. Neki ih, kad su smokve spremne za skladištenje, posipaju brašnom, da izgledaju ko da su se pocukarale. To u svakom slučaju ne treba radit iz 2 razloga: prvi je jer se tako pospješuje njihovo presušivanje i skraćuje životni vijek na stolu (ako jedenje isključimo), a drugi je taj da se svaka smokva sama pocukara nakon nekog vremena i po meni treći razlog je da koga briga jesu li bijele ili nisu dok god su ukusne.
Suhe smokve se tradicionalno poslužuju aranžirane s orasima i to nije slučajnost. Kombinacija smokve i oraha je nenadmašiva. Prije bi ljudi stavili usred suhe smokve jedan orah i tako je jeli, ali danas se rijetko jedu ikakve, a kamoli s orasima. Također uz domaću rakiju suha smokva uvijek dobro legne.

 

rg