Donosimo vam razgovor sa Goranom Jovančevićem trenerom VK Zadra 1952. Dva su povoda; prvi je odlični rezultati najmlađih kategorija kluba, koje su u biti jedine od samog početka u potpunom trenažnom procesu, a drugi kazna od tri utakmice zabrane vođenja momčadi zbog crvenog kartona i učestalo loše suđenje u 1B ligi. Starije kategorije su ipak u zaostatku za vršnjacima s obzirom da je tek prije 2 godine – 15. svibnja 2009. –  otvoren natkriveni bazen na Višnjiku pa im je ovo bila tek druga zima da su mogli trenirati.

     Zahvaljujemo se gosparu Jovančeviću na otvorenosti i odgovaranju bez dlake na jeziku u čemu nas je podsjetio na istup Luka Vuletića također na dance.hr-u – https://www.dance.hr/vu-dance/oprostite-nam-sto-je-toni-popadic-najbolji.html – koji je izgleda nakon toga, nažalost, definitivno napustio vaterpolo. Nadamo se da Goran neće.

        Kratka vaterpolska biografija:
Rođen je 1974. godine. Sa 9 godina počeo trenirati plivanje, nakon 4 godine od 1987. prelazi u vaterpolo. Sezonu 1991/92. proveo u zagrebačkoj Mladosti. Kasnije 2 godine u Primorju, 3 u Sloveniji i od 1999. u Zadru. Kao trener počeo je raditi prije 10-ak godina, od najmlađih u školi vaterpola pa do prve ekipe Zadra.

1.    Čestitke na odličnom nastupu „nada“ u Dubrovniku na velikom turniru „Tomo Udovičić“. Kako je turnir izgledao iz Vaše perspektive? Komentar cijelokupnog nastupa Zadra, boravka u Dubrovniku? Te ako ste čuli i komentare iz drugih ekipa?
Kao prvo hvala na čestitkama, moram naglasiti da nama još uvijek sama nazočnost na takvim manifestacijama godi i imponira, a kada to sve začinimo sa dobrim rezultatom sreći nema kraja. O turniru kao i ljudima koji su skrbili da bude sve u redu i da nikome ništa ne fali sve najbolje. Turnir je vrhunski organiziran, vidi se veliko iskustvo kao i veliki entuzijazam ljudi koji su involvirani u cijeli projekt, zato još jednom hvala gradu Dubrovniku, VK Jug-u i Deanu Kontiću sa cijelom ekipom koja je bila oko njega. Zajednički komentar svih s kojima sam ja kontaktirao je da je ovo odrađeno na vrhunskoj razini.

2.    Neki spominju da ste igrali sa godinu dana starijim igračima i da ste zato iza sebe ostavili sve druge hrvatske klubove, pa Herceg Novi i Primorac?
Ljudi svašta pričaju i mi to ne možemo zaustaviti, pa ako nekoga to veseli neka priča. Mi znamo da naša djeca nisu starija i da to se ne događa u našem klubu sa nijednom generacijom pa tako ni sa ovom koja nas je predstavljala u Dubrovniku.

 

 

3.    Evo i sada nakon Rijeke i finala Kupa Hrvatske gdje je Vaša ekipa (ista U12 kategorija) ostvarila povijesni uspjeh  osvajanjem bronce prilažemo čestitke, kakav je osjećaj?
Lijepo je biti među „odabranim“, samo mi u klubu znamo koliko je stepenica trebalo proći da bi došli do ovog rezultata. Prije svega treba čestitati treneru Ivi Radetiću i mladim mušketirima koji su nakon loše utakmice u polufinalu iznašli snage da u borbi za treće mjesto pokažu da im je mjesto na postolju. Ta medalja nije samo uspjeh nego i obveza za budućnost jer ako se ona ne bude potvrdila i kasnije ona sama po sebi neće značiti puno.

4.    Kakva je situacija u VK Zadru što se tiče uvjeta rada za mlađe kategorije? Koliko trenera radi sa njima?
O uvjetima možemo pričati cijeli dan, mislim da ako kažem da dnevno imamo na raspolaganju 90 minuta cijeli bazen (inače bazen ima  33m) i da imamo 6 ekipa koje se aktivno natječu, ne treba biti jako pametan da bi se zaključilo kako to nisu idealni uvjeti. S obzirom na kakve smo navikli to je san snova, a ispred nas je borba da se i to popravi. Ljudi iz kluba rade na svim segmentima, a to je jedan od važnijih, kako djeci omogućiti što kvalitetnije uvjete za trening. Sa djecom radi 5 trenera.

5.    Jeste li zadovoljni kako se razvijaju djeca? I koliko je Vaših igrača ove zime nastupalo za seniorsku ekipu?
Ono što je bitno da naša djeca napreduju i da mi više nismo u nijednoj kategoriji kanta za napucavanje, a da smo to bili do prije 18 mjeseci. Za primjer ću uzeti juniore koji imaju samo 2 godine rada u zatvorenom plivalištu u ponedjeljak su izgubili u Splitu od juniora OVK POŠK-a 10:8. Orijentacija cijelog kluba je usmjerena prema mlađim uzrasnim kategorijama, znamo da jedino predanim i pomno planiranim radom možemo polučiti uspjeh u budućnosti. U seniorima nastupa 9 igrača iz juniorske ekipe, s time da moram naglasiti da nemamo ni jednog igrača 92. i 93. godišta. 11 ili 12 igrača u seniorskoj ekipi je iz Zadra koji su potekli iz našeg kluba.

6.    Koliko djece u Zadru trenira vaterpolo odnosno kakav je interes? Mislite li da bi interes bio i veći da imate više financijskih mogućnosti kao i da je klub prvoligaš (što je vezano jedno za drugo)?
Otprilike 150 dječaka se bavi vaterpolom. Naravno da financije i prva liga može donijeti koje dijete više, ali ipak je presudno ono što djeca i njihovi roditelji smatraju primamljivim, sada je borba za svako dijete između malog milijuna sportova koji se nude u našem gradu. Nažalost vaterpolo polako gubi utrku, razloga je puno. Medijski vaterpolo se nalazi na marginama,  novine koje pišu samo o  sportu na 30-ak stranica (“Sportske novosti”) mi participiramo sa dvije kartice teksta!?
Ono što djecu dovodi u klub su zadovoljni roditelji i mi se tu jako trudimo, koliko smo uspješni pokazat će vrijeme.

 

Utakmice VK Zadra na kupu Hrvatske za  „nade“

 

 

9.    Čujemo da ste nakon prošle utakmice dobili kaznu od TRI UTAKMICE zbog crvenog kartona uslijed prigovora, što ste to rekli sucu? Je li Vam to prva kazna u 1B ligi ili ove sezone?
Da dobio sam tri utakmice kazne na što smo se mi kao klub žalili i očekujemo da će se kazna smanjiti. Moram naglasiti da ne znam razlog žutog, a pogotovo crvenog kartona. Razloge koje je naveo sudac koji je sudio ne odgovaraju istini, njegov iskaz se uzeo u obzir i kao nema se razloga sumnjati, a u moj se očigledno sumnja, da ne kažem da se nije ni uzeo u obzir. Kaznu mi je izrekao gosp. Katunarić iz Splita.  Ovo mi je prvi crveni karton ove godine. Delegat iste utakmice je izjavio ispred više svjedoka kako sudac  (op. Bura) nije imao svoj dan. Taj sudac je našem klubu sudio u više navrata i moram se zamisliti, ali nisam primijetio da je ikada imao svoj dan. Ali bez obzira na sve on i dalje kroji, a mi smo prisiljeni nositi bez obzira što nam se to ne sviđa. Nekako u životu trebaš imati nekakav kamenčić o koji ćeš se spoticati tako da ti put baš ne bude prelagan. Ako je to on i još neki od njegovih kolega, neka su i drago mi je da nije netko iz moje blizine. Za kraj, ja isto tako imam dosta toga za reći i o vaterpolo igri i dati nekakav svoj kut gledanja i ako me netko bude o tome pitao ja sam spreman i na tom polju razgovarati. Naravno to ne prejudicira da sam u pravu, kao što možda nisam u pravu ni što se tiče suđenja i sudaca….

Možemo se prisjetiti i disciplinskog suca Pešušića i kazne Fatoviću nakon lanjskog crvenog kartona također u Zadru na finalu kupa. Tada je Jugov trener kažnjen po Članaku  53. Disciplinskog pravilnika:
Trener koji za vrijeme natjecanja ometa službenu osobu u obavljanju funkcije ili daje poticaj za pravljenje nereda kaznit će se:
    – zabranom obavljanja dužnosti na najmanje 3 utakmice i novčanom kaznom od najmanje 1.000,00 kn
   – u težem ili ponovljenom slučaju, zabranom obavljanja dužnosti najmanje 3 mjeseca i novčanom kaznom od 4.000,00 kn.

Znamo da je kazna iznosila 2 utakmice iako to nije moguće po aktu po kojem bi se dotični pravnik morao ravnati. A da su predsjednik i dopredsjednik dobili po 6 mjeseci (kasnije povučena odluka) zabrane obnašanja dužnosti zbog prigovora sucima.

    Još jednom čestitamo VK Zadru na prvom medalji nakon samo 2 godine kontinuiranog rada preko cijele godine. Drago nam je da još uvijek ima ljudi koji su spremni otvoreno i argumentirano ukazati na probleme kojih sigurno ne nedostaje u našem i vaterpolu općenito.

 

     Za kraj bi se vratili na završeni kup Hrvatske za „nade“ u Rijeci. Ivan Vrbnjak, igrača Zadra treneri su izabrali za najboljeg igrača turnira (na turniru „Tomo Udovičić“ bio je najbolji strijelac). Od Jugaša koje su po riječima trenerskog dvojca Željko Milić i Ivica Čular suci protiv Primorja (ostalo 5:5) spriječili da ne uđe u polufinale – kao i po komentarima ljudi na tribinama riječkog bazena gdje su čak i neki domaći ljudi rekli da ih je sram što i kako se sudi djeci od 12 godina – vrijedi izdvojiti talentiranog Antonia Radišića  koji je zabio 27 golova.
     Ženska reprezentacija je bila dvije godine starija U14, a OVK POŠK je niže u poretku zbog toga što su nakon žalbi nekoliko ekipa izgubili neke utakmice za „zelenim stolom“. Naime, po pravilima ovoga uzrasta prvu četvrtinu mora igrati jedna, a drugu četvrtinu kompletno druga postava, a treću i četvrtu po odabiru trenera. A kako su 2 Poškovca dobila temperaturu igrali su sa „samo“ 12 igrača neke utakmice i gubili dobivene bodove, npr. pobjedili su Osijek 6:2 u bazenu, pa poslije žalbe Osiječana 0:5.