Predstavljamo: Marko Jelača – domaći stranac u redovima Primorja II. dio

 

 

Zbog opširnog opusa i retrospektivnog pogleda intervju sa Markom Jelačom je podjeljen u dva dijela. Prvi dio objavljen je dana 14.5.2013. na našem portalu, u nastavku slijedi drugi dio.

Marko, da malo razbijemo vaterpolo teme i predstavimo javnosti i neke tvoje karakterne osobine iz privatnog života, pripremio sam u nastavku nekoliko ‘ili-ili’ pitanja. Dakle ja kažem dvije riječi, a ti izabereš onu koja ti je bliža. Može?

Može.

-Rijeka ili more?
More.

Plavuše ili crnke?
Plavuše.

Facebook ili Twitter?

Facebook, iako žena više koristi zajednički profil.

Cigara ili joint?
Ne konzumiram ništa navedeno.

Čokolada ili kebab?
Čokolada.

Guzice ili sise?
Guzice.

Tito ili Tuđman?
Tuđman.

Vino ili pivo?
Pivo.

Bol na Braču ili bol u koljenima?
Hehe, Bol na Braču.

Janjac ili prasac?
Janjac.

Jole ili Mišo Kovač?
Jole.

Lijepa ili pametna?
Pametna ljepotica.

Kiseli krastavci ili obični?
Kiseli.

-OK, ajmo nazad na vaterpolo teme. 😉 Prošli smo sve o tvojoj dosadašnjoj klupskoj karijeri, možemo malo i o reprezentaciji?

Kada je došao izbornik Rudić dobio sam poziv na širi spisak, mislim da je bilo 2004. ili 2005. godine. Mislim da je 2005. bilo Svjetsko prvenstvo u Montrealu, nisam išao na to prvenstvo već na Mediteranske igre u Almeriji. Išla je juniorska reprezentacija pojačana sa nas par starijih, bili smo dakle ja, Car, Ivan Milaković, Santini iz Šibenika. U toj U-21 reprezentaciji su bili Dobud, Antonijević itd. Završili smo na 4. mjestu, nažalost nismo osvojili medalju. Izbornik je bio Emil Nikolić. To mi je bilo jedno lijepo iskustvo, no nakon toga me zadesila ozljeda leđa, imao sam diskus herniju i iako sam se od toga oporavio više nikada nakon toga nisam dobio poziv u reprezentaciju.

-A jesi li očekivao poziv, da li je bilo nekih naznaka da bi te mogli zvati?
Odmah nakon ozljede nisam ni očekivao, normalno, trebao mi je neki period da se vratim. Nažalost poziv ni nakon oporavka nije uslijedio. Naravno da mi je bila želja i čast uvijek igrati za Hrvatsku. Kažem bila, jer sada ta mogućnost više ne postoji s obzirom da sam nedavno za Gruziju igrao kvalifikacijski turnir za slijedeće Europsko prvenstvo, samim time više nisam u mogućnosti da igram za Hrvatsku.

-Kako je došlo do tvog angažmana za Gruziju?
Došlo je sasvim slučajno…

-Nemaš nikakve Gruzijske korjene? 🙂
Nemam Gruzijske korijene, a do suradnje je došlo dok sam igrao u Herceg Novom.

-Koje je to godine bilo kad je došlo do tog kontakta?
Krajem  ugovora u Herceg Novom, dakle 2009. godine. Revaz Chomakidze, kojeg znam još iz doba kad sam igrao u Mladosti, koji je Gruzijac i ujedno jedan od inicijatora cijele te ideje, nazvao me i pitao da li sam zainteresiran. Tada je naš izbornik bio Ratko Rudić i ja sam morao pitati savez da li mi daju dozvolu da nastupam za drugu reprezantaciju, što je značilo da se izjasne računaju li u budućnosti na mene ili ne.

-Rekao si da su imali prostora za nekoliko stranih igrača; tko još uz tebe igra za njih?
Trenutno igramo ja, Marino Franičević centar iz POŠK-a, Crepulja iz Budve i Marko Elez iz Brescie. Koliko sam čuo žele sada dovest još jednog ili dva igrača ako uspiju. Ako ne uspiju borimo se sa ovim snagama koje imamo.

-Dakle osim vas 4 ostalo su sve pravi Gruzijci?
Da, ostali su svi gruzijci. I mogu reći da Gruzija ima veliku i bogatu vaterpolo povijest. Još u bivšem SSSR-u par tjedana prije svakog velikog natjecanja puput Olimpijade ili Svjetskog prvenstva je bio jedan jaki međunarodni turnir u Tbilisiju gdje bi nastupalo recimo 8 najjačih reprezentacija. U bivšem je SSSR-u centar vaterpola je bila Gruzija. Stoga imaju veliku povijest i tradiciju.

-A kakva im je liga, kakvi su ti igrači koji igraju? Da li bi možda netko od njih mogao igrat npr. u Primorju?
U Primorju i Jugu definitivno ne, možda u ovim drugim klubovima. Ima igrač, dva koji bi mogli igrati u hrvatskim klubovima i nositi se sa ostalim igračima u našoj ligi. Uglavnom igramo nas 4 stranca, 3 igrača domaćih, par solidnih zamjena i možemo držati visoki ritam. Jedan je igrao u Italiji, u A due. Ima već 30 i neku godinu. Vidim dosta veliki napredak sada, u 2013. u odnosu na 2009. Sada je trener Jovo Popović, Crnogorac, koji je bio igrač kada sam ja došao i trener juniorske reprezentacije. Sada su se juniori koji su bili 2009. pod njim  priključili nama i vidi se napredak svaki put kada dođem.

-A kako se sporazumjevate; sve na engleskom ili si već pomalo naučio gruzijski?
Nisam ništa naučio. Znam zvat akcije, jedan-dva-tri, i ostalo neznam ništa. Znam ‘Sakartvelo’, to je na gruzijskom ‘Gruzija’. Jezik je dosta težak, ali nadam se da ću tokom igranja ponešto i naučiti. Na svu sreću svi pričaju engleski, hvala Bogu.

-Znači ne pjevaš himnu na utakmicama? 🙂
Ne, ne… 😉

-Koji je sada neki put vaše reprezentacije; borite se za Europsko prvenstvo, Svjetsko, Olimpijadu? Daj nam malo to pojasni.
-Trenutno su nam počele kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2014. u Budimpešti. Bio je prvi kvalifikacijski turnir prije mjesec dana u Gruziji i mi smo uzeli prvo mjesto. Druga je bila Slovačka koja se zajedno s nama plasirala u drugi krug natjecanja. Još su dva turnira mimo ovoga koji je bio u Gruziji i sa svakoga idu dalje prve dvije reprezentacije. Nakon toga će se organizirati jedan turnir gdje će biti tih 6 reprezentacija i ovisno o poretku na tom turniru će  se igrati play off protiv zadnjih 6 sa zadnjeg europskog prvenstva; dakle protiv ekipa plasiranih od 7. do 12. mjesta sa tog prvenstva. Tih 6 su Hrvatska, Španjolska, Rumunjska, Turska, Makedonija i Nizozemska. Prvoplasirani sa tog našeg turnira će igrati protiv 12. na europskom prvenstu, drugoplasirani protiv predzadnjeg i tako dalje. Nama je na tom turniru dakle bitno biti među prve 3 reprezentacije da bi izbjegli Španjolsku, Rumunjsku i Hrvatsku.

-A kakav je danas doživljaj vaterpola u Gruziji; da li je popularan, kakvi su navijači, da li su puni bazeni, kakva je liga.. Kako to sve skupa izgleda?
Bazen na kojem igramo je nov; izgrađen 2007. ili 2008. godine. Kapaciteta je oko 1000 ljudi i na svakoj domaćoj utakmici je dupkom pun. Do pola sata prije utakmice se više nemože ući na bazen. Navijaju stalno, mislim da i dolazi neka navijačka skupina sa nogometnih terena, vidi se da su pravi navijači. Bude baš dobra atmosfera. A kako je u ligi neznam… Oni ni nemaju neku svoju ligu već igraju zajedničku ligu, tako je bilo bar prošle godine. Mislim sa Ukrajinom jer nema dosta klubova u Gruziji da bi igrali neku svoju ligu. Mislim da ih ima 8-10 pa igraju sa Ukrajincima i tako ispunjavaju sezonu. Nastupali su prošle godine u kupu LEN i čak su mislim dobili Medvešćaka. Tako da nisu loši. Nije Medvešćak sada neka vrhunska ekipa, ali je svakako solidna i znači ako su ih dobili da nisu ni oni loši.

-Reci nam malo kakav je Tbilisi kao grad, kakva je Gruzija kao zemlja? Jesi li putovao po zemlji, šetao po gradu? Jeli sigurno? Šta preporučaš nekon našem putniku-namjerniku ako se odluči na odlazak tamo?

Prvi put kad sam došao ostao sam malo zatečen. Aerodrom koji imaju je noćni i letovi se odvijaju samo noću; uvijek se slijeće oko 3, 4, 5 sati ujutro. Prvi put kad smo sletiti su nas dočekali ljudi s kalašnjikovima i svi smo ostali u šoku pitajući se ‘šta je sad ovo’. Tad je možda bila neka napeta situacija između njih i Rusije i to je bilo nevezano za nas, ali svejedno smo ostali šokirani. Na ulicama nisam nikada doživio neku neugodnost. Dosta su velike razlike između dobrih i loših dijelova. Na lošim dijelovima nisam nikada ni bio, ali sam prolazio autom. Ovi bolji dijelovi su na dosta visokom nivou; nije recimo kao u Hrvatskoj ali je sasvim OK. Što se hrane tiče, dosta im je začinjena, stavljaju dosta oraha, začina i mirodija pa su dosta specifični okusi. Ima neka zelena biljčica kojoj se nemogu sjetit imena ali stavljaju je skoro u svako jelo, a to ili voliš ili ne voliš. Recimo ko tartufe, ili voliš ili nevoliš. Što se socijalnih razlika tiče, vidi se na cesti ljudi koji ne prose ali oni idu sa lavorom vode i spužvom te peru aute po parkiralištima. Njihova novčana jedinica su Lari, 1 euro je cca 2 Lari. I ti im daš neznam 2-3 Lara; njima to puno znači. Uglavnom, na nekim stvarima kao da je vrijeme stalo. Vidi se da su dosta dugo ratovali, da dugo nije ulagano u zgrade, ceste itd., ali sad je to malo krenulo na bolje.

-Kako izgleda neki tvoj prosječan boravak tj. odlazak u Gruziju? Odeš temo, odigraš utakmicu i nazad doma ili budeš 5-6 dana, imate pripreme neke ili kako?

Pa u ove 3 godine koje sam tamo svako ljeto imamo neki Tbilisi kup koji se igra, gdje budu 4 reprezentacije i tada budem otprilike 7 dana tamo. Turnir traje 2-3 dana, dođem par dana prije da budemo malo zajedno i to odigramo. A inače mi je običaj svaki put doći samo na utakmicu. Ako uspijem naravno, da mi klupske obveze dozvoljavaju, dođem dan ranije, tu večer odradimo trening, drugi dan je utakmica i već tu večer odlazim. Kako je noćni aerodrom ja već u 2-3 ujutro znam otići.

-Letiš preko Zagreba i Beča ili?
Ima dosta kombinacija, preko Munchena, Beča ili Istanbula uglavnom. Prijašnjih sam godina dosta išao preko Istanbula ali mi ta veza baš ne odgovara jer mi je oko 7-8 sati pauza između dva leta. Zadnji put sam letio preko Munchena gdje je znatno bolja veza. Iako, prošle godine mi se desilo da sam zakasnio na jedan let pa sam morao spavati u Munchenu i drugi dan je bio neki izvanredni let, tako da sam došao sam u 15h u Gruziju, u 18h sam igrao utakmicu i već sam u 23h išao na aerodrom i vraćao se nazad za Rijeku. Nisam praktički bio 6 sati u Gruziji… taj put na povratku pitala me gospođa koja radi na aerodromu u Munchenu  pa zar nisam ja jučer letio za Gruziju 🙂

-A jesi li bio izvan Tbilisija negdje? Čuo sam da im je priroda jako lijepa, također i samostani?
Je, što se tiče toga prve godine su se stvarno potrudili da nam pokažu što više tih znamenitosti. Dosta crkvi sam obišao i mogu reći da jako lijepo izgledaju. I priroda im je stvarno prekrasna. Ali najviše su nas vodili po restoranima. Što je tipično za njih, na stolovima je uvijek gužva, bilo da sjedi 2 ili 10 ljudi, to je sve uvijek krcato tanjurima. Kako šta pojedeš tako ti oni nose dalje. Baš na ovom zadnjem turniru je bio delegat iz Crne Gore, Rajović i nakon toga je bio delegat i na Final4 Jadranske lige u Zagrebu pa smo pričali malo. Kaže da to nije doživio nigdje; takvu gostoljubivost i toliko svega da malo gdje ima. Stvarno što se toga tiče, svaka im čast.

-Imaju li neko nacionalno piće, nacionalne običaje kojima si prisustvovao?
Imaju crno vino koje im je vrhunsko. Bijela vina nisam puno pio. I imaju gazirane prirodne sokove; gazirani sok od jabuke, gazirani sok od naranče što je jako fino. Toga kod nas nema; nešto tipo fanta, ali finije. Imaju svoje domaće bureke (khachapuri) u svim kombinacijama okusa i to je odlično.

-A kakve su Gruzijke, jesu lijepe? Znam da si oženjen, ali svejedno možeš reći… 😉
Jesam, ali iskreno Hrvatice i dalje imaju 1.mjesto… 🙂

-Kakvi su Gruzijci?
A drugačiji su od nas, svi su tamnoputi, mogu zaključiti da Gruzijke definitivno vole bradate muškarce… 🙂

-Nadamo se da neće čitat tvoj intervju tamo pa da ne kažu ‘vidi ga šta govori o nama’… 😉
Ništa nije ružno rečeno o njima, mogu čitati, u mom slučaju su samo riječi hvale za moje sunarodnjake 🙂 Naravno da fizički izgled nema veze s biti čovjek.

OK, apsolvirali smo Gruziju; i zemlju i reprezentaciju. Ajmo još pred kraj intervjua par riječi o reprezentaciji ali ne Gruzijskoj već Hrvatskoj. Šta misliš kakve su naše šanse sada pred svjetsko prvenstvo u Barceloni? Nije to više ta ekipa koja je osvojila Europsko prvenstvo i Olimpijadu; puno se toga promjenilo, rezultati nisu na prijašnjem tragu… Koje je tvoje mišljenje?
Da, nije to više reprezentacija koja je bila. Ali mislim da će ovi dečki koji su došli biti dostojne zamjene njima, jedino im treba vremena da se upoznaju i uigraju. A svjetska liga… Koliko god nismo uspjeli, mislim da je ipak najbitnije da bude dobra igra i medalja na svjetskom prvenstvu u Barceloni. Mislim da nam ždrijeb nije mogao ispast bolji. Praktički nam je put do polufinala otvoren. Koliko se sjećam, ako sve bude po planu, u ¼ finalu idemo na Australiju. Nemojte me držat za riječ, ali mislim da idemo na njih, a do te utakmice, odnosno do polufinala, nemaš ni Crnu Goru, ni Italiju, ni Mađarsku, ni Srbiju. To je odličan ždrijeb. Nadam se da će naši dečki to iskoristiti i doći doma minimalno s broncom. Ako bude više od toga, super. Mislim da medalja ko medalja mora bit imperativ i nijednoj se medalji ne smije gledat u zube.

-Zaboravio sam te prije pitat; što misliš o trenutnoj situaciji u vaterpolu? Odnos LEN-a i klubova, Primorje ne igra Euroligu, Volpi se povuko iz Recca… Di je tu zapelo, što se možda moglo drugačije napravit, promjenit. Koje je tvoje viđenje svega toga?
Što se tiče Volpija, mislim da je on apsolutno osvježio ovaj sport. Koliko god netko pričo da je kupio najbolje igrače iz svih klubova da bi nešto osvojio – istina je, ali da nije bilo toga tko zna gdje bi ti igrači igrali i isto tako da bi financijski nivo vaterpola bio znatno niži nego što je to danas. A gdje je zapelo između njih – vjerojatno u ovom pokušaju osnivanja Super lige gdje su oni htjeli mimo LEN-a osnovat tu ligu. Na prvu su mislim više-manje svi klubovi pristali, ali nakon ultimatuma LEN-a su jedan po jedan odustajali i jednostavno nije više bilo mogućnosti da ta liga opstane. Nakon toga je bilo još nekih sitacija u Reccu o kojima ne znam detalje, ali jednostavno je čovjeku prekipjelo i rekao je da neće više ulagati u taj sport već ide u nogomet gdje će mu biti puno lakše. Tu se slažem s njime. On je stvarno puno dao ovom sportu, a očito misli da nije dobio zauzvrat ništa. Koliko sam čuo slijedeće godine bi se trebala igrati Euroliga. Sada, dali ćemo igrati i Recco i mi, da li će igrati Mladost, ne znam. Možda se nešto promjeni. Mislim da je svima u interesu da igramo svi i nadam se da će naći zajednički jezik jer je u interesu ovog sporta da najbolji klubovi igraju Euroligu tako da ovaj sport može ići naprijed.

-Pitanje za sam kraj, pratiš li dance.hr? Imaš li koji savjet, prijedlog, preporuku?
Pratim vašu stranicu, pogledam dosta često ima li koji novi članak. S obzirom da više ne postoji portal crowaterpolo volim pogledati vaš izvještaj nakon jačih utakmica Juga. Trudite se i dalje izvještavati ljubitelje vaterpola u nadolazećim utakmicama.

-Marko, još jednom hvala na opsežnom intervjuu i tvom vremenu koje si za nas odvojio. Puno sreće ti želimo u nastavku sportske karijere i na privatnom planu.
Hvala i vama.