Dan 3 i 4: Valletta i Marsaxlokk

    Treći dan se i Matko digo iz mrtvih pa smo odlučili obić Valettu. Valetta se nalazi na poluotoku, a istočno od nje se nalazi zaljev u koji ulazi još 4, 5 poluotoka od kojih je svaki jedan gradić. Usred svakog tog gradića je ogromna crkvetina (karakteristika Malte), što sve skupa izgleda stvarno prelijepo. U tom zaljevu se parkiraju jahte i istraživački brodovi koji najvjerojatnije traže plin ili naftu, a ima ih masu. Marin je to odma uočio svojim istreniranim geološkim okom. Valetta ima dvije glavne ulice u kojima se odvija gradski život i sav šoping dok su sporedne ulice rezidencijalne i uglavnom su jako puste. Čim se butige zatvore Valetta je gora nego Dubrovnik u najgoroj zimskoj buri – niđe nikoga.


    U Valetti smo obišli arheološki muzej. Marin je u duboke detalje razgledo eksponate dok sam se priprosti ja koncentriro na sekciju sa spolnim organima, i tu sam našao pravo blago: pretpovijesni trokurac. Ja sam oduvijek mislio da slanje u trokurac potječe s Danača, ali izgleda da je izvor tome na pretpovijesnoj Malti. Također tu je bila i žena koja jednom rukom češe glavu, a drugom svira mandolinu, iako su arheolozi kod zdravih očiju odlučiti iskrivit činjenice pa su ispod napisali da je to žena koja se jednom rukom drži za glavu, a drugom pokazuje genitalije (kako da ne). Inače većina ženskih skulptura iz pretpovijesnih vremena nema glavu, a ruku drže na genitalijama. Pretpovijesni Maltežani izgleda nisu imali visoko mišljenje o ženama nego su držali da su bez pameti, samo ležu i čohaju se.

    Malti općenito nedostaju restorani s karakterističnom domaćom hranom pa smo na kraju završili u McDonaldsu. Od naših gazda smo otkrili da je tradicionalno Malteško jelo zec, a da ga možemo pojest u – ruskom restoranu.

    Šetajući Valettom našli smo još tragova Torcide koji su se izgleda godinama zadržali na Malti. U Valetti smo našli još dokaza o brojnosti Srpskog življa, samo ovaj put nisu imali veze s Borisom Turčinom ili Grobarima, nego mnogo pristojnije – na crkvi sv. Nikole je stala obavijest na ćirilici o misama koje se tu redovito održavaju.

    Uvečer smo se vratili u hostel i donijeli razglednicu “Brest regards from Malta” s obnaženom ženom. Nenormalni gazdaričin muž je reko da se izgleda i Maltežani pomalo liberaliziraju jerbo je navodno sva golotinja zakonom zabranjena. On je nakon toga negdje nesto, a mi smo zarakijali s vlasnicom. Naručili smo svaki po jedan Cisk, a to je najpoznatija malteška piva. Kako se Cisk čita Čisk, gazdarica kaže da ga Irci često zovu shit. Nakon toga smo malo pričali o kulturološki razlikama, dok nije rekla da će dobit novog managera lokala i da je to isto neki lik iz istočne Europe – iz Crne Gore. Mi smo na to odvalili, izgleda da se nigdje ne možeš maknut, a da ne nađeš svu silu ljudi iz ex-Yu. Večer smo nastavili pričajući gazdarici viceve o lijenim Crnogorcima.

    Dan iza smo se nekako dogovorili da pođemo do Marsaxlokka [Marsašlok]. Taj dan je naime bio dan od place, uključujući i veliku ponudu ribe. Kako su me interesirale neke ribe pokušavo sam utjecat na ostale. Matko je a priori bio protiv kad je čuo da nešto ima veze s ribama, ali se smekšo kad je gazdarica rekla da je to u stvari prekrasno tradicionalno ribarsko mjesto koje nije preizgrađeno kako ostatak Malte i da je turistička atrakcija. Posebno su lijepi tradicionalni brodovi jarkih boja s očima koji se zovu luzzu. Marsaxlokk je poznat i po tome što je prošle godine igro s Slavenom i spušio 4:0. Čak smo vidili i njihov stadion, ali toliko je bezvezan da ga nismo ni slikali, onaj u Gabrilima je bolji.

   A sad da se ostavimo ovog mog pseudoputopiskarenja i okrenemo se pravom novinarstvu, a pod tim mislim na Gorana Milića i njegove putopise. Možda sad mislite da ću ja kao i on pričat o tome kako sam se preždero slatkog ko on u Saudijskoj i nakon toga se napumpo s litrom inzulina ili da ću pričat o tome koliko košta kafa u nekom lijevom kafiću i je li baba koja me poslužuje ikad čula išta o Hrvatskoj, ali neću. Pričat ću o cijeni ribe na placi. Evo recimo, slučajno sam sliko da trlja košta, 6 eura po kilu i da je oni, slično kao i mi zovu trilja (kao i u nekim djelovima naše zemlje), a ni to nije sve, recimo, ovrata im je avrat, a lampuga je lampuka. A množina od lampuge je lampuki, a to je i nadimak FC Marsaxlokk. U Marsaxlokku sam i prvi put u životu vidio plažu koja je napravljena od samih školjaka, slika je u galeriji.

    Po povratku iz Marsaxlokka smo pošli do pretpovijesnih hramova Tarxien [Taršien], koji su među najstarijim građevinama na svijetu, smatra se da su oko 5000 godina stari. Hramovi se nalaze u jednom kvartu usred gusto sagrađenih kuća, praktički u nečijem vrtu. Kad uđete u taj vrt, s jedne strane raste luk, pomadore i bob, a do toga su spomenici nulte kategorije. Izgleda da je na Malti prostor stvarno dragocjen.

 

 

10 komentara na “Dan 3 i 4: Valletta i Marsaxlokk”

  1. bravo rg. nastavljaš u svom prepoznatljivom stilu. samo si trebo ukratko prepričat prošla dva nastavka jer sam zaboravio o čemu si piso. priznaj da si to namjerno napravio da ti skoči broj ulaza na prošle nastavke ne bi li se približo slabije otvaranim receptima iz niđovog gastrokutka 🙂
    kad će komentari slika, fale. što znači čohaju se?

    1. niđo je posebna kategorija i teško se uspoređivat s njim, a što se tiče čohanja, pitaj popa on je napiso knjigu o tome

  2. Rade, taj naziv “trokurac” nije izmislio Ado nego ti. I glup je ko i svi nadimci koje si izmislio i kojih se tocno nula zadrzalo u uporabi (Mate = Tete, Tonci = Honks, Honksuella, Ella, La, Aida = Lolo, Braco = Cek itd itd)…
    Inace clanak je dobar, dao sam mu 5, al nije bas zasluzio, najvise si sam kriv jer si u prva dva nametnuo visoke standarde!

    1. misljenja o trokurcu su podjeljena, a Mate je praktički sam smislio svoj nadimak, Honksa je izmislio Komunjara i sve ovo ostalo (Ella), za Lolo je isto kriv Tete jer je prvi počeo (inače najbolji je Ćuću, hehe).
      Za Ceka priznajem krivnju, kao i za sve njegove ostale nadimke, osim Bracek (to je izmislio Honks). A zadržalo ih se dosta ja bih reko, jer ih veliku većinu aktivno koristim.
      Članak sam piso pod smrtnom prijetnjom b/a, a kako se kaže: u ratu muze šute (ja bi dodao i prilikom mobinga)