Put u Stockholm – četvrti dio

    E sad par riječi o vaterpolu u Švedskoj. U nedjelju popodne smo krenuli na bazen u Stockholmu u nadi da ćemo zaigrat vaterpolo protiv Šveđana. Sama sreća je bila što je uopće bazen bio blizu našeg stana. Kad smo došli na bazen, pitali smo ove koji prodaju karte je li se tu uopće igra vaterpolo i da bi mi igrali ako je moguće. Upravo u to vrijeme je prolazio neki švedski vaterpolist i kad je čuo što želimo i odakle smo, uveo nas je unutra u njihove svlačionice i reko da nema problema, ali da danas igraju prvenstvene utakmice te da vjerojatno danas nećemo moć igrat.

     I eto, došli mi na bazen. Malo se dodavali, upoznali sa ljudima, te izrazili želju da igramo. Upoznali smo Andreasa Hartzella i Hansa Lundena. Andreas je prije igro čak i za Švedsku reprezentaciju, a Hans je dolazio na neke pripreme u Dubrovnik. Sve je to bilo prije 20 i više godina. Sada je Hans tamo glavni trener, a Andreas igra za ekipu Polisen, koja inače nema veze za policijom nego se samo tako zovu. Rekli su nam da možemo doć sutra uveče u 7 na trening pa da možemo sa njima zaigrat. Odgledali smo i prvo poluvrijeme utakmice. Igrali su Polisen i neki drugi kojima nisam zapamtio ime. Iz tog dijela bi izdvojio par stvari: kvaliteta vaterpola na nižoj razini nego u Divljoj ligi u skupinama, suci očajni (sva sreća da Andrija nije bio s nama, možda bi koji i u bazenu završio). U prvoj četvrtini trojica iz Polisen ekipe izlaze, a nitko ne želi uć. Skrivaju se na klupi. Nemoguć scenarij u nas. U drugoj ekipi je igro neki sidrun, kojemu je prvih par riječ bilo: „Ajde u kurac“, „Jebem ti majku“, „Igraj presing“. Kasnije smo ustanovili da je to jedan gastarbajter iz Crne Gore. Također smo ustanovili da je u njegovoj ekipi bilo još igrača iz ovih prostora, a tako je isto bio jedan David iz Beograda u ekipi Polisen.
    U ponedjeljak smo se nacrtali u 7 na ulazu u bazen. Ante, Pero i ja. Ušli bez problema, te se počeli zagrijavat. Dobili kapice od ekipe Polisen. Igrali su trening utakmicu sa ekipom Hellas. Utakmica je trajala oko uru vremena. Nećemo puno trošit riječi na samu trening utakmicu koja nije dobro prošla za nas. Još smo se dobro držali prvi dio, ali poslije se nije moglo. Ipak treba 6 igrača za odigrat dobar vaterpolo. Golman je čak i jako dobar. Još kad bi ga Zambata malo podučio, bilo bi nešto od njega. Prije utakmice smo izmijenili darove sa Hansom. Dobili smo neke tri majice, a ja sam im poklonio dančarski šal od Juga. Usput smo dogovorili buduću suradnju, te smo ih pozvali na turnir na Dančama. Izgleda da dančarski turnir postaje jedan od jačih međunarodnih morskih turnira u svijetu vaterpola. Također smo dogovorili da ćemo poradit na suradnji i u budućnosti, tako da bi Špilja mogla pakovat kufere i za Stockholm sljedeće zime.

 

 

4 komentara na “Put u Stockholm – četvrti dio”

  1. hhah. Vlaho legenda si. Nebi nista imo protiv da idemo u Svedsku.

  2. “Usput smo dogovorili buduću suradnju, te smo ih pozvali na turnir na Dančama.” – i što su rekli, dolaze li ovo ljeto? turnir će bit 7.8. subota

    kad sam suca u bazen ubacio? 😉 kakve su to insinuacije 🙂