Put u Stockholm – treći dio

    Uveče smo se opet okupili u stanu, javili se čak i na radio Dalmaciju. Jedan prijatelj nam se nije htio javit, pa smo ga pozdravili preko radija. To veče smo išli u Golden Hits. To je kao neka popularna birtija u koju izlaze uglavnom Šveđani. Kad smo došli ispred, opet red za čekanje. Nakon kratkog razmatranja, odluka je pala da se čeka ulaz. Čekali smo ispred nekih pola ure, neki Šveđani su ispred nas počeli pjevat nešto, na što smo mi razvalili Mila (http://bdyoutube.com/video/xO2zQu6Sw34/Dalmacijo-ljubav-si-vjecna-Stockholm.html). Kasnije smo morali autograme dijelit.

      Karta za upad je 11 eura. Tri kata su, na svakom svoja muzika. U zahodu, na dijelu pisoara, ekipa ratnih zločinaca i inih kriminalaca, po kojima se piša. Zamisli da S.M. i R.K. pišaš u usta 🙂 (http://bdyoutube.com/video/sfDAwzXnHU8/Milosevic-Karadzic-pi%C5%A1anje.html). Zanimljiv zahod. Unutra puno Šveđana, nismo primijetili puno ostale ekipe. Vidjeli u cijelo veče dvije dobre ženske, prave Šveđanke. Nismo ih uspjeli slikat. Ostale, onako prosjek prema lošem. Dvije pive koštaju 12 eura. U 3 sve gotovo. Pjevale se i karaoke, nisu imali Miša ili Mila, ali smo isto imali predstavnike na podiju. Ivan i Klara su pobrali aplauze i ovacije prisutnog dijela publike. Sve u svemu, puno opuštenija veče nego ona prije. Kad smo došli doma, Pera smo smjestili u kuhinju i zatvorili smo vrata (žrtvovali smo hranu za jedan dobar san).

    Nedjelja ujutro, nešto u frižideru je i ostalo nakon Pera, tako da smo uspjeli i doručkovat. Čeko se Zvone da nas vodi na bazen, tako da smo krenuli oko ure na bazen. E sad, još jedno pravilo za u Švedsku, pazi što govoriš dok hodaš ulicama Švedske. Dok smo hodali prema bazenu, uvali se nama neka djevojka točno ispred nas. Izletila iz nekog kafića. Neloša, visoka, duge kose, utegnuta. Normalno, morali smo taj ulet popratit sa odobravanjem (uuu, aaa , ooo). Nije baš nešto obraćala pozornost. Nakon desetak sekundi hoda za njom, i nakon komentara da i nema baš nešto dobru guzicu, djevojka se okrenula i čisto bosansko-hrvatsko-srpskim jezikom odvratila „Majku da vam jebem“ i naglo ubrzala korak. Ostalo je pitanje zašto nije ništa komentirala na prethodne komentare. Hehehehe. Tako došli mi i na bazen, ali to ću u zadnjem dijelu ispričat.
    Nedjelja popodne nakon bazena je prošla u šetnji po centru Stockholma, a veče je prošlo u igranju karata u kojem je dubrovačka kombinacija, Pero-Vlaho, uvjerljivom pobjedom savladala Biogradsko-Šibensku, Ante-Klara. Čak su probali igrat i s akužama, ali ni to im nije pomoglo. Izgleda da je problem bio u jednom telefonskom pozivu u sred napete partije u kojem je cura zvala Klaru i rekla mu da čačka nešto sa njegovim tokenom. Nakon tog poziva, jadnom Klariću nije bilo baš do karata, a tako je i rezultat govorio. Čak nas ni Ivan nije mogo omest sa svojim hrkanjem.
    Ponedjeljak je proteko u šetnji po Stockholmu, hodanju po zaleđenoj rijeci i kupovanju darova. Bili smo i u katoličkoj crkvi u kojoj se služi misa i na hrvatskom jeziku. Crkva se sastoji od starog i novog dijela koji su spojeni. Svakako zanimljiva arhitektura! Ostatak dana smo uglavnom hodali po Stockholmu, tražeći neki poseban aparat za kavu. Prešli smo barem 9 km na noge. Čak smo hodali i po zaleđenom jezeru. Sve dok nije počelo pucat pod nama. Sva sreća pa smo se na vrijeme pobjegli na sigurno. Uveče smo se podijelili u dva tima, jedan koji je išo na hokej i drugi (Pero, Ante i ja) koji je išo igrat vaterpolo. Inače karta za hokej košta oko 30 eura, a u švercera se može nabavit za 10 eura pred sam početak utakmice. Igrali su Djurgården i Linköpings. Sa aerodroma su javili da će donijet i Klarinu torbu do ponoća, tako da smo svi nestrpljivo čekali otvorit tu torbu i pojest kobasicu i sir. Ali izgleda da su je Česi ocarinili, tako da se nismo omrsili. Koji gladnici!
    Ujutro u 6 nas je čeko taksi za aerodrom. Na aerodromu na kontroli vidjeli smo do tada najbolju Šveđanku u ta 4 dana. Normalno je da smo se išli svi kod nje pregledat :smile:. Dok smo dijelili sve te silne komplimente, pristupio nam je jedan od njezinih kolega, uredno obučen u švedsku policijsku uniformu komentirajući: „Dobra je ko grom“. Švedski policajac porijeklom iz Tuzle :smile:. Eto, tako da smo mogli mirne duše otputovat nazad u Zagreb.

    Eto, lipi moji, nadam se da ste nešto korisnoga i saznali o Švedskoj i da će te se znat ponašat i prilagodit švedskim zakonima i regulama kad budete jednoga dana gori.

 

Hodanje po ledu

 

 

5 komentara na “Put u Stockholm – treći dio”

    1. Ovako na prvi pogled da, ali to ti je nakon 4 dana izleta i zajebancije.
      Što se krije kad radiš tamo i živiš malo duže, ne znam. Ipak smo mi ljudi sa juga i bez mora i sunca teško se živi :).
      Opet s druge strane, to je ipak Švedska …

      1. da, razumijem te…..

        trebalo bi probati, ali isto uvijek nekako prevladava ovo “Ipak smo mi ljudi sa juga i bez mora i sunca teško se živi :)”

        a valjda bi se po godine moglo izdrzat, ipak je to Svedska 😀

        1. Dapače, bilo bi poželjno probat. A onda ti se možda i svidi :).

          A ima podosta ex-yu građana, pa ako su se oni snašli, a valjda im se i svidjelo, onda nikad ne reci nikad.

          Ova četiri dana su brzo prošla, a čak smo i vaterpolo igrali. Taj članak bi uskoro trebo izać.
          Tako da bi i za divlju ligu mogo spreman doć 🙂

  1. ajme odlčno je ovo đe pišate miloševića i karađića!!!:)))