Total Player 2022: Musselman i Di Fulvio
Glasovima žirija koji se sastojao od trenera, kapetana momčadi i predstavnika medija zajedno s više od 8.000 glasova čitatelja Total Waterpolo izabrao je najbolje za 2022. godinu: Maddie Musselman i Francesca di Fulvija.
Sandro Sukno, Felipe Perrone, Denes Varga, Dušan Mandić i sada Francesco di Fulvio su osvajači TotalPlayer godišnje nagrade od njenog osnutka 2017. uz Tibora Benedeka koji je osvojio nagradu za najboljeg igrača prvi dvije dekade 21 stoljeća. Nagrada u kojoj glasaju treneri, kapetani momčadi, predstavnici medija. Naravno i danče.hr koji je ove godine glasao ovako:
Najteža godina za odabir najboljih. Više je velikih natjecanja nego inače, a najbolji su oni koji su u najvećim utakmicama najviše pokazali. Liga prvaka, Svjetsko prvenstvo i Europsko prvenstvo na kojima su svi najbolji igrali. Na kraju kada smo iz popisa 5 najboljih izbacili Vernouxa i Argyropoulosa koji su bili jako blizu, pa kad je i Hallock za dlaku ispao iz tih 5 veličanstvenih – tek je pobjedu u četvrtfinalu SP-a protiv Grčke bio udaljen od top tri pozicije u našem izboru – ostalo je ovih 5 velikana ovog sporta koji su po našem mišljenju pokazali najviše u protekloj godini:
5. Francesco Di Fulvio – glavni i najbolji igrač Italije koja je izgubila finale SP-a na peterce, a na EP-u su na kraju ostali 4. Osvojio je Ligu prvaka s Pro Reccom. Najbolji turnir bio mu je u Splitu gdje je bio MVP natjecanja (ne slažemo se sa službenim izborom) s 15 golova, 12 asistencija, 14 zarađenih isključenja i peteraca i 13 ukradenih lopti. Dojam je bio također odličan i kompletna igra Italije vrtjela se oko njega.
4. Angelos Vlachopoulos – kao i kolega prije njega, ključna i najjača figura Grčke. Također je glavni organizator igre, bilo da je na desnoj ili lijevoj strani napada, a osim toga i veliki strijelac. Grčka je pod njegovim vodstvom osvojila broncu na SP-u gdje je imao 15 golova i 10 asistencija i bio je drugo ime turnira. Osim toga briljirao je i u Ligu prvaka, njegov Novi Beograd je poražen nakon peteraca u finalu, a pored domaćih superzvijezda Jakšića i Mandića uspio se nametnut kao najbolji igrač svoje momčadi. Pamti se nastup u polufinalu: 5 golova uz 100% realizacije. Od toga, 3 gola u zadnjoj četvrtini kada je bilo najvažnije. I uz to gol za pobjedu 6 sekundi prije kraja. Uz sve druge segmente igre….utakmica za pamćenje.
3. Marko Bijač – za bolji plasman nedostaje mu bolji rezultat s Olympiacosom koji nije uspio niti doći na Final8. Osim toga, na SP-u u Budimpešti imao je utakmica ispod svog nivoa. Ali onda je došao Split. To je vjerojatno najbolji turnir jednog golmana u povijesti ovog sporta. Dva briljantna tjedna! 11 velikih obrana u polufinalu i finalu, ukupno 21 obrana. Osim toga, protivnici su kako je turnir odmicao dolazili sami ispred njega i promašivali. Recimo u finalu, Manhercz iz peterca. Promašio je Vigvari kontru na 8:8 u zadnjoj četvrtini. Burian također još u prvoj četvrtini. Način na koji je Bijač branio, na koji se postavljao tjerao je protivnika na ovakve promašaje čak i iz blizine. Tako da ta statistika i ne otkriva koliko je Bijač na ovom turniru bio najbolji. I šteta je što nije proglašen za MVP-ija. Golmani su također igrači, vaterpolisti.
2. Gergo Zalanki – Mađarska je podbacila na domaćem SP-u gdje je on bio njihov najbolji igrač. Kasnije su s jako mladom momčadi na EP-u u Splitu iznenađujuće došli do finala. Opet je on vodio momčad. Ipak ono po čemu najviše pamtimo Zalankija u protekloj godini bila je Liga prvaka. Ne samo da mu je momčad osvojila zlato, nego je i on bio najbolji igrač završnog turnira, MVP. Jasno, službeni izbor se nije složio s nama, kao što je to već bilo uobičajeno (ovdje su dužnosnici bili baš daleko najgori s izborom Cannelle koji nije bio ni u top 10 najboljih). Prvo je u četvrtfinalu zabio za pobjedu 11:10 u zadnjoj minuti, fenomenalan gol od stative nakon što se izvukao s krila prema vani. U velikom finalu, protiv domaćina, u Beogradu zabio je čak 5 golova, a na kraju, poetski zabio u raspucavanju posljednji peterac, za pobjedu.
1. Alvaro Granados – prošle godine najbolji je bio Mandić i odmah ga je kupio Novi Beograd. Ove je Granados i naravno, Alvaro je krenuo u istom smjeru. Izrastao je u ponajboljeg strijelca današnjice, najmlađi je u ovom društvu i tek je napunio 24 godine pa ima čak i prostora i vremena za dodatni napredak. Španjolska je osvojila SP, nakon nekoliko godina u kojima su igrali odlično, ali je nedostajao taj zadnji korak. Stiglo je zlato, a Granados je zabio 4 gola u finalu (od 9) i još dva u raspucavanjima peteraca. U polufinalu također 4 gola (od 10). Gledajući čitav turnir 20 golova + 11 ukradenih lopti da netko ne bi pomislio da u obrambenom segmentu nije bio odličan. I na EP-u i u Ligi prvaka tj na Final8-u njegova momčad je poražena samo jednom. Utakmica protiv kasnijeg prvaka Pro Recca prvog dana bila je uz finale najbolja utakmica koje je bila otvorena do posljednje sekunde. I tada je Granados zabio 4 gola. Bila je ovo njegova godina u kojoj je postao svjetski prvak, osvojio broncu na Europskom prvenstvu i bio ozbiljan izazivač za klupski naslov prvaka Europe.
Na kraju, kad su se zbrojili glasovi svih 32 eksperta i 12 medija te publike: Di Fulvio 117, Perrone 94, Granados 91, Zalanki 80 i Bijač 66 bodova (prvo mjesto nosi 5, drugo 4… peto 1 bod). Čitatelji su glasali, njih čak 8.000 i njihovi glasovi su nosili 10 bodova (di Fulvio), 7 bodova (Granados), 4 boda (Zalanki), 2 boda (Jansik) i 1 bod (Aguirre).
Osim Bijača od naših igrača i Josip Vrlić je dobio značajnih 25 bodova što ga je svrstalo u postavu sezone:
Kod žena Musselman je obranila lanjsku titulu s 137 bodova ispred Keszthelyi s 83 i Johnson s 54, a ekipa godine je slijedeća:
