Zagreb film festival , 14. – 21. listopada 2012.
Vjerojatno ste čuli da se u Zagrebu već 10 godina održava neki film festival, je li? O da, istina, i to ne bilo kakav, već možda ponajbolji u regionu, kako bi bivši predsjednik Mesić rekao. Kao pasionirani ljubitelj filmske umjetnosti, naš je prijatelj i Dančar Joško Pulić odlučio ove godine posjetiti Zagreb tijekom cijeloga tjedna trajanja ZFF-a i potpuno se prepustiti filmskim užicima.
**************************************
Netko je od kolega Dančara napisao: „Mnogo smo jaki, dance.hr!“, i mogu Vam reći, to je istina :smile:. Naime, kada sam odlučio pohoditi ZFF, odlučio sam se prijaviti za novinarsku akreditaciju, koja će mi omogućiti da vidim što više projekcija, a zauzvrat Vam donosim ovaj tekst. Nakon par dana, na mail sam dobio pozitivan odgovor (a kakav drugi, kad se radi o ovako uglednom i utjecajnom mediju :wink:) ljubaznoga press osoblja ZFF-a, te je dance.hr uvršten među niz renomiranih hrvatskih i međunarodnih medija koji su pratili ovo jubilarno deseto izdanje ovoga popularnoga festivala. Mnogo smo jaki! Uživajte u tekstu bar onoliko koliko sam ja uživao u filmovima!
Uzbuđenje radi dobivanja press akreditacije je bilo toliko jako da je trebalo sjesti, smiriti se i na unaprijed isprintanome rasporedu projekcija označiti ono što želim pogledati. Naravno da je to bio zadatak koji je oduzimao dosta vremena, pročitati sadržaje filmova, upoznati ljude koji su radili na njima i onda to sve posložiti u glavi i na papiru. Projekcije su se održavale na šest lokacija, i to u Kinu Europa, Kinu Tuškanac, Kinu Grič, Zagrebačkom plesnom centru, Muzeju suvremene umjetnosti, te u KIC-u. Osobno sam kombinirao tri prva kina (koja su u samome centru grada) i, mogu vam reći, pogledao veliku većinu onoga što sam označio!
Inače, natjecateljski program je podijeljen u kategorije dugometražnog (11 filmova + 1 van konkurencije), kratkometražnog (10 filmova), dokumentarnog filma (16) te program pod nazivom Kockice, program kratkometražnih hrvatskih filmova. Na festivalu se prikazuju filmovi koji su prvi ili drugi film pojedinoga autora. Kao popratni program festivala, tu su Velikih 5 (program aktualnih filmova pet velikih europskih kinematografija (Španjolska, Francuska, Italija, Njemačka i Velika Britanija), Bibijada (program dugometražnih i kratkometražnih filmova za djecu), Moj prvi film (gdje su ove godine bili zastupljeni austrijski redatelji, od kojih je meni najpoznatiji genijalni Michael Haneke, čiji je zadnji film Amour nešto najbolje što možete pogledati u kinu ove godine). Ove godine su postojala i dva nova popratna programa, i to Moj treći film, gdje su prikazani treći filmovi autora koji su se već ranije predstavili ZFF publici na nekom od ranijih izdanja festivala, te Špijunski film, serija filmova nastalih u doba hladnoga rata, i to sa obje strane Željezne zavjese. Među tim filmova vjerojatno će vam biti najpoznatiji „Tisuću očiju dr. Mabusea“ Fritza Langa iz 1960. Uz sve to, odvrtila se i retrospektiva filmova austrijskog redatelja Michaela Glawoggera, na što nažalost nisam stigao poći.
***************************************************************************
Kad sam došao u Zagreb u ponedjeljak ujutro, 15/10/2012, odmah sam otišao u press centar kako bih podigao svoju akreditaciju i krenuo u pohod po projekcijama. Osoblje press centra je iznimno ljubazno i odmah me pozdravljaju imenom!!! („Drago nam je da si stigao“), uručuju mi akreditaciju te press materijale, opširnu knjigu o festivalu, programsku knjižicu te press CD. Bez riječi :wink:. Vrhunski profesionalizam, oduševljen sam.
Jurnjava na prvu projekciju, u 10:30 u Kino Tuškanac!
Film koji me je uveo u ovogodišnji ZFF bio je kratki crnogorski film „Sve to“. Divan film o odgovornosti roditeljstva, dječjem poimanju dužnosti i poštovanja prema prijateljstvu i obitelji. Predivni kadrovi i priroda, odlična gluma, posebno dječaka koji je i glavni protagonist filma. Emocije, braćo i sestre.
Odmah nakon njega, „Deset sati od raja“, u sklopu glavnoga dugometražnog programa. Radi se o 30something body builderu koji živi s dominantnom majkom i traži pravu ljubav. Za razliku od grube vanjštine, naš Dennis nosi nježno srce i ne odustaje od potrage za voljenom ženom, koja ga vodi čak do Tajlanda. Film u kojem se jednostavno morate identificirati s glavnim likom, jer vas osvaja svojom ljudskosti.
Nakon te projekcije trk u Kino Grič u 1400, na projekciju dokumentarca „Ovo nije Kalifornija“, o skupini skejtera u 1980-ima u Istočnoj Njemačkoj. Za razliku od dosadašnjih filmova o tome razdoblju i sivih tonova u kojima su prikazivani, ovaj film pokazuje način života mladih ljudi koji se nisu bojali sistema represije, STASI-ja, nego su živjeli svoj „film“ do kraja, i provodili svoju mladost onako kako su sami željeli.
Treća projekcija dana, 1700h, Kino Europa, film „Posljednji Elvis“, dugometražni. Glavni lik je razvedeni radnik Carlos, otac djevojčice, koji „živi“ kao Elvis Presley, odn. nastupa kao njegov oponašatelj, no svoju fascinaciju „Kraljem“ dovodi do granice realnoga i zdravoga, odlazeći u Graceland….Divan film.
Četvrti film koji sam gledao u ponedjeljak, iz programa Velikih 5, njemački film „Obale nade“, priča o odanosti i prijateljstvu dva mladića u Istočnoj Njemačkoj. Obojica imaju želju oploviti svijet kao mornari, a STASI im nudi tu mogućnost, ako im odaju planove jednoga od kolega… pitanje odanosti, izdaje, ambicije…odličan film.
I peti film ponedjeljka, Kino Tuškanac, 22h, „Vila“, iz programa Moj treći film. Idealan izbor za nekoga tko voli skečeve i komediju Charlie Chaplina. Noćnome recepcioniru se javlja vila koja mu obećaje ispuniti tri želje. Nakon što je ispunila dvije, nestaje, a naš se recepcioner zaljubljuje u nju i nastoji je pronaći… Moram priznati da sam, savladan umorom, bio ometan u praćenju ovoga filma tako da ga nisam upravo ni doživio, što moram ispraviti.
I to je bio kraj ponedjeljka, pogledao sam 1 kratki, 4 dugometražna, te 1 dokumentarni film. Slomljen 😉
Da tekst ne bi prelazio u kategoriju romana, navesti ću što sam po danima vidio, uz koju riječ o filmovima.
Utorak:
12h, Kino Grič, „Nogometni buntovnici“, dokumentarac u kojem je narator veliki Eric Cantona, koji govori o nekoliko legendarnih nogometaša i njihovom pozitivnom utjecaju na društvo u kojem su živjeli ili žive. Odličan film, preporuka svakome, pa i onome tko ne voli nogomet.
1830, Kino Tuškanac, „Orkanski visovi“, iz programa Velikih 5, književni klasik na filmskome platnu, odlična fotografija u filmu, predivne jorkširske pustopoljine, priča o nerazumijevanju, ljubavi koja nije odobrena od okoline, zavisti i mržnji, ali i istinskoj ljubavi.
22h, Kino Europa, „Nije to kaubojski film“, kratki film, vrlo simpatičan, priča o dojmovima učenika i učenica u jednoj školi na temu filma „Planina Brokeback“. Duhovito 😉
„Opaki kvart“, dugometražni, britanski film, govori o životu na ulici, kroz naraciju repera Plan B-a, koji kroz svoje tekstove prezentira situacije u filmu. Meni ponajdraži dugometražni film koji sam vidio.
Srijeda:
1000h, Kino Grič, dokumentarac „Radioman“, o ekscentričnom starcu u New Yorku, poznatom po nazivu Radioman, budući da ide okolo po filmskim setovima sa obješenim radio prijemnikom oko vrata. Svi poznati glumci, redatelji, svi ga poznavaju i dozvoljavaju da se mota okolo tijekom snimanja, a neki ga stavljaju i u same scene. Istovremeno tužna i vesela priča o čovjeku kojemu je film i filmaši jedina „obitelj“ koju poznaje.
1200, Kino Grič, dokumentarci „Jahači ledenjaka“ te „Goli otok“. Prvi film govori o načinu života u području Arktika, odnosu čovjeka i životinja, posebno pod utjecajem ekoloških promjena, topljena leda. Nizozemski umjetnik postavlja svoju skulpturu pseće zaprege na jedan od ledenjaka, zajedno sa GPS uređajem, kako bi se moglo pratiti kretanje i „život“ ledenjaka…
Goli otok, hrvatski film autora Darka Bavoljaka na jako zanimljiv način govori o tome nekadašnjem centru za „preodgoj“, a u stvari logoru najgore vrste, za sve neprijatelje Titovog režima, posebno one za koje se smatralo da su Staljinove pristalice. U filmu se sučeljavaju izjave svjedoka zatvorenika Alfreda Pala te generala UDBA-e Jova Kapičića. Ako naletite, svakako pogledati.
1930h, Kino Europa,
„Povratak“, kratki film, priča o mladiću koji se mora uklopiti u život sa svojom obitelji, nakon što je proživio psihički slom.
„Lore“, dugometražni film, meni odličan, priča o skupini braće i sestara iz obitelji nacista, koji nakon što izgube roditelje, prelaze dugačak put do bake u Hamburgu. Na tome putu kroz poraženu Njemačku, sreću različite ljude, te pronalaze spas u neočekivanim osobama, onima koje su „do jučer“ mrzili – židovima.
22h, Kino Europa,
„Zatočena“, kratki film, naizgled obična djevojka koja živi sa ocem na auto otpadu…no skriva posebne telekinetičke moći.
I na kraju dana, tana na naaaa, film o kojemu je bilo najviše govora – „Klip“.
Prvi je to film mlade srpkinje Maje Miloš, koji otvoreno govori o načinu života današnjih mladih, posebno u tranzicijskim društvima poput srpskoga ili našega. Jasna je lijepa tinejdžerka koja pomoću eksperimentiranja sa seksom, drogama, zabavama različite vrste, bježi od stvarnosti gdje joj je otac teško bolestan, majka umorna i depresivna…
Vjerojatno ćete na prvu biti šokirani količinom spolovila prikazanih u filmu, različitim seksualnim igricama…..s vremenom se naviknete. Mene osobno film ničim nije oduševio, a da dobiva medijsku pozornost na račun prije rečenoga, to je sasvim normalno u našem društvu koje je još prividno „nevino“ i koje se još uvijek zgraža nad ovakvim pogledima u život „Fejsić“ generacija.
Četvrtak:
Pošto mi je trebalo odmora, krećem tek u 1900h, Kino Tuškanac, odličan film iz programa Velikih 5 – „Radijske zvijezde“. Odlična priča o prijateljstvu, odanosti, prikazana na realan i zabavan način – grupica radijskih voditelja odlaze na turneju po zemlji, kako bi svojoj radijskoj emisiji vratili popularnost, družeći se sa običnim ljudima. Na tome putu spoznaju svoje dobre i loše strane te pronalaze prava prijateljstva i drugarstvo. Svakako bih vam savjetovao da pogledate ovaj film.
22h, Kino Europa, „Tajanstveni nestanak Roberta Ebba“, kratki film, zabavan filmić ili kako zezancija može prijeći u katastrofu.
Odmah iza je uslijedio i „Svi u našoj obitelji“. Rumunjski film, prikaz rastavljenoga muškarca i žene, te njihove kćeri između njih. Otac želi provesti neko vrijeme s curicom, no majka i njezini roditelji to ne žele. U toj situaciji dolazi do sukoba, i na komično kaotičan način, situacija se komplicira….odlični dijalozi, radnja…..tko zna je li ikad i završila. Svakako pogledati ako naiđete na njega.
Petak:
1500h, Kino Europa, „Vadžda“, dugometražni program, odličan film o djevojčici i njezinom životu u Riyadu u Saudijskoj Arabiji. Vadžda je normalna djevojčica koja odrasta, želi se igrati, ne priznaje autoritete i podjelu igara na muške i ženske. Najveća joj je želja voziti bicikl i u utrci pobijediti svoga prijatelja. No, u Saudijskoj Arabiji djevojčice ne voze bicikl….bar nisu, do Vadžde! Odličan film, priča o ljudskom duhu, roditeljskoj ljubavi, boli i neshvaćanju u radikalno islamskom svijetu.
1900h, Kino Tuškanac, „Blackthorn“, iz programa Velikih 5. Priča o Butchu Cassidyju, koji se, nakon što se povukao iz svoje „karijere“, nastanio u Boliviji. Pod stare dane, odluči posjetiti SAD, i naravno da mu se na tome putu počnu događati pustolovine, baš kao nekad, kad je bio mlađi. Meni jako drag film.
2200h, Kino Europa,
kratki film „Kratki film za Vernesu B.“, priča o izbjeglici iz BIH, Vernesi, glumici, koja pokušava naći angažman u Austriji, no zbog svoga naglaska, dobiva uloge izbjeglice, što ju u mislima vraća na strahote koje je preživjela.
„Djeca Kinshase“ – priča o grupici djece, koja, pod optužbom da su čarobnjaci, bivaju izbačeni iz svojih domova. Oni žive na ulici, te se pokušavaju baviti glazbom, kako bi iskoristili svoje vrijeme te zaradili neki novac. Povezuju se s lokalnim glazbenicima te stvaraju privid i bijeg od svoje bijede. Topla priča o istinitim sudbinama mnoge djece na ulicama Kinshase.
Subota:
1500h, Kino Europa, „Vulkan“, dugometražni film. Priča o starijem gospodinu koji, nakon što biva umirovljen, mora ponovno kreirati svoj život. U stvarnosti, ima loš odnos sa svojom djecom i ženom….no spletom okolnosti, otkriva nježnost i strpljenje u svome srcu, te čini milosrđe….ako to tako shvaćate. Svakako pogledati. Slična tematika filmu Amour.
2000h, Zatvaranje festivala, proglašene pobjednika, te projekcija filma „Zagrebačke priče vol. 2“. Nakon uspjeha vol. 1, napravljen je novi omnibus, sa 6 filmskih priča o ljubavi i obitelji u današnjem Zagrebu. Mene osobno su dirnule priče:
KRUŠKE / PEARS /Hana Veček
Djevojka Dome s ocem provodi večer uoči njegova vjenčanja s mnogo mlađom djevojkom.. Večer prelazi u noć uz puno alkohola i emocija.
te
OD DANAS DO SUTRA / FROM ONE DAY TO ANOTHER / Sara Hribar
Romantična drama o mladom ljubavnom paru koji se manje ili više uspješno nosi s nametnutim klišejima o modernom bračnom životu, i zadanim okvirima u kojim ga društvo zamišlja.
te
SIN / SON / Ivan Sikavica
Može li jedan trening otrijezniti i ponovno povezati sina i oca?
Jako mi je bio zabavan
MUCICA / SWEETIE / Aldo Tardozzi
Danas je dan kada Tvrtko mora odabrati pravi put – put do škole.
I to je to.
25 pogledanih kratkih, dugometražnih i dokumentarnih filmova.
Bilo je naporno, ali itekako sam se osjećao obogaćeno svim pogledanim naslovima.
Naravno, dosta sam toga i propustio…npr. cijeli program Kockice nisam stigao pogledati. Zatim, ništa od Špijunskog filma, Moga prvoga filma, Bibijade….. Jednostavno, ne može se sve….nažalost…ali za to preostaju zimski dani i download, kako bi se sve nadoknadilo!
Inače, žiri je proglasio i pobjednike, te prenosimo tekst iz press centra:
10. ZAGREB FILM FESTIVAL – NAGRADE
DUGOMETRAŽNI PROGRAM:
Zlatna kolica za najbolji dugometražni film i nagrada u iznosu od 4000 €
SVI U NAŠOJ OBITELJI / EVERYBODY IN OUR FAMILY
Radu Jude / Rumunjska, Nizozemska / 107′
‘Bliskost sa svim likovima koju osjećamo od samog početka, jednostavnost, a ujedno i složenost priče te izuzetan rad s glumcima bili su vrlo uvjerljivi za žiri. Film Svi u našoj obitelji ne nudi dovršenu priču niti je pokušava voditi prema jednom jedinom kraju, i upravo je u tome njegova snaga. Nakon što je priča na velikom ekranu završila, nastavljaju se brojne moguće priče u našim glavama. Što biste više mogli tražiti?’
KRATKOMETRAŽNI PROGRAM:
Zlatna kolica za najbolji kratki igrani film i nagrada u iznosu od 1000 €
POVRATAK / RETURN / HAZARA
Shay Levi / Izrael / 19′
‘Zato što se bavi pitanjem koje je vrlo važno u suvremenom izraelskom društvu, istražujući pritom univerzalnu ljudsku temu obiteljske psihe na vrlo zreo način, žiri dodjeljuje nagradu za najbolji film Povratku Shaya Levija.’
DOKUMENTARNI PROGRAM:
Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film i 1000 €
SLAUGHTERA NICKA ZA PREDSJEDNIKA / SLAUGHTER NICK FOR PRESIDENT / SLOTERA NIKA ZA PREDSJEDNIKA
Rob Stewart / Kanada, Srbija / 72′
‘Zbog apsurdnosti života i politike, zbog seksi dlakavih prsa, zbog havajskih košulja protiv Miloševića, zbog Nicka koji živi sa svojom majkom, zbog Slotera za predsjednika, zbog šarma i poštenja i zbog toga što bi svatko trebao imati priliku da svira punk u Novom Sadu.’
KOCKICE:
Zlatna kolica za najbolji hrvatski film u programu Kockice i nagrada u iznosu 10 tisuća kuna
TERARIJ / TERRARIUM
Hana Jušić / Hrvatska / 24′
‘Kratki film je forma koja redatelju daje slobodu da koristi različite načine osjećaja za priču. Hanin snažan i jedinstven potpis odlikuje se visokom estetikom te sinergijom izuzetnog rada kamerom i zrelog osjećaja za dramaturgiju.’
Na kraju teksta koji se, vidim, otegao, želim se zahvaliti divnome osoblju press centra na strpljenju, uredniku www.dance.hr na podršci, te svima koji ste pročitali tekst. Nadam se da ćete pronaći neki film i za sebe. Nadam se da će neki od vas dogodine posjetiti ZFF 2013. ili bar uživati u reprizama nekih od filmova u sklopu suradnje ZFF i Kinematografa Dubrovnik.
Zašto se davaju akreditacije onima kojima je teško iz džepa dati simboličan godišnji iznos za članstvo / održavanje terena ?
ništa nas ne košta, a tko zna možda dočekamo i tih 50 kuna 😉
Vece su sanse da sutra nece sunce svanut nego da ces vidit tih 50kn