-E da sam ja trenirao nogomet, danas bih igrao u Barceloni – naglasi Mrkan i privuče nos staklenoj površini stola.

-Sniiiiiiiiiiiiiiiiif – čulo se, a odmah potom Mrkan se zabaci unazad i zašmrče kao da ima jaku prehladu.

-Ja ovako visok – uleti u priču Đomba kuhajući smeđu tekućinu u žlici za juhu – da nisam prestao s košarkom, bio bih prvi izbor na NBA draftu.

-A što bi tek sa mnom bilo? – dobaci Maus kojemu su one šarene tabletice već počele djelovati – ja da sam nastavio s boksom slomio bih one pičkice od braće Kličko.

Bio je pun energije. Digne se s kauča, počne poskakivati po prostoriji izbacujući direkte i završavajući seriju udaraca lijevim krošeom. Dobar neki ekstazi, promisli Mrkan.

Dubrovačko subotnje jutro dočekali su kiša, oblaci i sivilo. No, one koji su prvu postaju dalmatinskog vaterpolo turnira upisali u svoj ljetni planer ništa nije moglo spriječiti da popodnevne sate provedu na dubrovačkoj plaži Danče. Pred sam početak natjecanja i sunce je izašlo i u finale ispratilo ekipu Betula.