Dušan Mandić izabran je, može se reći jednoglasno, za najboljeg igrača 2024. godine u prestižnom izboru Total Waterpola. Prvi je igrač koji je ovu nagradu osvojio drugi put. Nakon Sandra Sukna, koji je bio prvi osvajač ove nagrade u njegovoj, nažalost, posljednjoj sezoni 2017. godine, ove je godine Loren Fatović bio drugi, a Marko Bijač peti u izboru.
Poštovanje dragi čitatelji. U zadnje vrijeme smo sve više i više svjedoci implementiranja novoga sistema djelovanja i transparentnog rukovođenja svih vodenih, tzv akvatičnih, sportova. Bilo svjetskih ili europskih federacija. Novi sistemi kao takvi donose sa sobom neke nove zakone, alate i procedure. A donose sa sobom i neke nove regulative, operativna tijela i kazne. Da bi nešto bilo vrijedno kazne, potreban je neki vid prekršaja ili zločina.
Nedavno smo dobili najavu o testiranju još jednih novih vaterpolskih pravila. To se trebalo dogoditi na Svjetskom kupu tijekom zime i proljeća, ali iznenada, poput groma iz vedra neba, nova pravila su usvojena 9. studenog 2024. Još jedan set novih pravila.
Ako me pamćenje dobro služi, moje prvo gostovanje s Jugom bilo je u Budimpešti 1999. godine. Vlaho i ja bili smo jedini brucoši, dok su svi ostali u punom autobusu dubrovačkih studenata iz Zagreba bili stariji od nas. Autocesta na mađarskom dijelu puta još nije bila izgrađena, a policajac na granici šetao je s velikom sjekirom na ramenu. Jug je igrao protiv jednog kluba iz glavnog grada Mađarske i izgubio s pet golova razlike. U zadnjoj minuti, Elvis Fatović je pucao četverac, pogodio prečku, a lopta se odbila daleko prema polovici terena, što je omogućilo Tamasu Molnaru da u kontri zabije svoj peti gol za konačnih pet razlike. Nakon utakmice, kapetan Elvis Fatović došao je u naš autobus, reklo bi se ničim izazvan, i ispričao se zbog loše igre i poraza s pet razlike.
Dubrovački veterani obranili su naslov Europskih prvaka. Nastupili su u kategoriji 50+ u sastavu: Maro BALIĆ, Mario BIJAČ, Alen BOŠKOVIĆ, Deni MARINKOVIĆ, Željko MAGE, Maro ŠUŠIĆ, Božo LUJO, Antun PASKOJEVIĆ, Željko MARGARETIĆ, Božo PERIĆ, Miho KLAIĆ, Jug BAŠICA, Božo KOPRIVICA, Olaf JOHN s trenerom Goranom TURAJLIĆEM.
Hello everybody. Welcome to our third episode about a very interesting webinar made by Bureau Members of European Aquatics for an event organized by the partner of LEN, SIGA Sport. In the first episode we found out what SIGA Sport is and what does that partnership and friendship mean for European Aquatics. We found out just how important and essential transparency and integrity are for European Aquatics and SIGA. In the second episode we found out that European Aquatics Communication Manager, and the moderator of the webinar, has some skeletons in his closet.
Hello everydoby. In the first part of the LEN – Entering the era of Integrity and Transparency series I started to write about a video that was posted on the official youtube page of Len – European Aquatics called „The Road to Better Sport Governance: A Case Study from European Aquatics”. The mentioned video was made for an event hosted by SIGA Sport. An organization for good governance and integrity. SIGA is big on integrity. Check the first part here. https://www.dance.hr/kolumne/gostujuce-kolumne/len-entering-the-era-of-integrity-and-transparency-part1.html . Today we will continue analyzing this conversation and its participants. If you found the first part a bit boring and dry, brace yourself. We about to get wet.
Hello everybody. A few days ago I watched a LEN European Aquatics video called “The Road to Better Sport Governance: A Case Study from European Aquatics”
Growing up is an interesting concept that I’m still trying to fully grasp. Elegant brutality of life happens in front of our faces every day, but it remains hidden from the eyes of those who refuse to accept certain truths about life. Adults have this world which they don’t speak about. The older generation of adults doesn’t like to speak about how they come from an era where there was simply not enough for everyone, while the new generation of adults doesn’t like to speak about how they come from an era where there should be enough for everyone. Subtle changes are happening at those levels, invisible to those who don’t know exactly what to look for, but that’s something we don’t need to speak about. There are levels of functioning where an organization, or an industry, or a company, or even a whole sport is just a cleverly and elegantly positioned tool, or an asset, within a greater long term purpose.
Svijet oko nas ponekad izgleda poput beskrajnog nastavka situacija, odluka i problema koji se događaju iz razloga odavno zaboravljenih i značenja odavno izgubljenih. Čini se da nam je put već utaban od strane onih koji su ga prije nas prošli i na nama je da hodamo istim putem za one koji će doći nakon nas. Nemogućnost prosječnog i oblikovanog života nas ne plaši, već nedostatak mogućnosti da išta promijenimo u vezi s time. Imati snove znači ignorirati sve što društvo misli, osjeća i dopušta da bude moguće. Snovi dolaze iz tog privatnog mjesta gdje smo mi heroji. Dolaze iz istog mjesta odakle dolaze sve naše molitve. Dolaze iz mjesta gdje naša priča ima sretan kraj, ili barem mogućnost takvog. Sportovi su dogovorena platforma na kojoj se dopušta postojanje snova, a imati ih znači imati nadu i vjerovanje u rijetke prilike koje utječu na naše živote i mijenjaju ih. Svi postojimo i pritom pokušavamo pridati racionalna značenja i objašnjenja svim kušnjama i izazovima koje nam život priređuje. Sportovi nam omogućuju uvid u svijet koji postaje pošten zahvaljujući prihvaćanju da nitko nije iznad pravila sporta. Sportovi nas čine jednakima.