Čudna vremena. Živimo stvarno u čudnim vremenima. Vremena bez heroja i bez posljedica. Novi korporativni operativni sustav, pod krinkom AI tehnologije, nam se povlako uvlači i gmiže u svaku poru naših privatnih i javnih života. Skaliranje, optimaliziranje, marža, excel tablice, lanac opskrbe, dionice, makroekonomija, Gordon Gekko i korporativna praznina. Državni outsourcing pod pričom o kapitalizmu u posve novom ruhu. Od babilonske kule preko Rima do današnjih dana. Uvijek kao neko slaganje lego kockica. Jedna velika korporacija, sastavljena od manjih korporacija, koje su sastavljene od još manjih lego kockica, koje su sastavljene od jos manjih lego kockica. I ako želiš biti dio tog velikog lančanog nakupljanja lego kockica moraš se pretvoriti u istu jasno definiranu lego kockicu inače… te nema. Navodno. Tako barem insinuira onaj najgori oblik marketinga od svih, korporativni marketing.

Poštovanje i dobro došli. Od europskoga u Beogradu je već prošlo par mjeseci. Dok god nisam počeo pisati ovaj članak nisam pitao urednika Martića da mi pošalje sliku koju mu je tadašnji selektor Stevanović poslao. Ima ona izjava da u životu najviše bole oni udarce koje nisi vidio da dolaze. Oni udarce koji te iznenade. E pa ovo sa Urošom je bilo nešto skroz obrnuto od toga. Jedan od onih trenutaka kojeg nisam vidio da dolazi. Koji me iznenadio. Tako je i mene u ovome trenutke pogodio Kembe. Nisam ga očekivao. I nisan htio dijeliti ovu priču jer je, bar meni, bio simpatičan “off the record” momenat i nisam htio od toga praviti ista vise. Ali sad kad je Uroš Stevanović opet među nama civilima, te kada opet ima pravo nastupanja na Danče Fantasy natjecanju, onda sam odlučio podijeliti ovu simpatičnu pričicu. 

Poštovanje dragi čitatelji. Ne znam kako na lijepi način otvoriti drugu epizodu vaterpolo trilogije Zločin i Karma. Nema lijepog načina da vam ovo kažem, ali nažalost našeg vaterpola više nema. Napustio nas je. Nije više među nama. Napustio nas je i zamijenjen je umjetnom i šupljom imitacijom samog sebe. Zamijenijenjen je generičkom verzijom samog sebe namjenjenog za šire mase za koje znamo da ionako nikada neće doći.

Poštovanje dragi čitatelji. U zadnje vrijeme smo sve više i više svjedoci implementiranja novoga sistema djelovanja i transparentnog rukovođenja svih vodenih, tzv akvatičnih, sportova. Bilo svjetskih ili europskih federacija. Novi sistemi kao takvi donose sa sobom neke nove zakone, alate i procedure. A donose sa sobom i neke nove regulative, operativna tijela i kazne. Da bi nešto bilo vrijedno kazne, potreban je neki vid prekršaja ili zločina.