Pozdrav svima. Na zadnjoj olimpijadi smo imali priliku uživati u nikad prije viđenim statistikama za naš sport. I koliko god su svi ti brojevi bili novi, inovativni i zanimljivi, ipak je jedna statistika nekako najviše bola oči svojom neuobičajednosti za naš tradicionalno tradicionalni sport. A to je statistika o prosječnoj dobi reprezentacija.

Ovog vikenda očekuje nas 17. Međunarodni vaterpolski turnir „Dobri Dupin“ na Čikat Areni! Počinje se u petak poslijepodne, te završava u nedjelju navečer!

Poštovanje svima i dobro došli u još jednu moju vaterpolo recitaciju. Po naravi nikad nisam htio raditi ove vaterpolo recitacije. Uvik sam više cijenio treniranje, od pričanja, ali određene situacije su me skoro pa natjerale da radim ovo šta radim i sad mi nema smisla prestajati, barem sve dok god sam aktivan kao sportaš u bazenu. A poslije aktivne karijeru ću vidit šta i kako. Nekad sam htio prestati, ali onda mi se učini kao da će mi se sve što sam do sada napisao nekako urušiti na glavu. Jeste ikada imali taj osjećaj? Onaj osjećaj kao da će ti se sve ono šta si do određenog trenutka uradio obiti o glavu, ako to šta radiš ne privedeš do kraja. Tako da sam ja, i vi skupa sa mnon, još na neko vrijeme osuđeni na ovu moju situaciju u kojoj se trenutno nalazim. A i na kraju krajeva dobro mi izgleda na CV-u kad si tražim neki posao.

Đivo Damić srebrni na Prvenstvu Hrvatske u daljinskom plivanju na 7500m u Podstrani, nastupili i Gvozdenica i Pulić.

 U nedjelju je u Podstrani održan četvrti plivački maraton „Podstrana NG 7“, koji se pliva na udaljenosti 7500m. Sami maraton je centralni događaj „Drugog vikenda daljinskog plivanja u Podstrani“, koji je u subotu ugostio Prvenstvo Hrvatske u štafetama na otvorenim vodama (2 muškarca i 2 žene po ekipi) 4 * 1250m.

Danas ću provati nešto drugačije. Inače mi nije običaj pisati članak za člankom. Svi moji prijašnji članci su imali u sebi neku dozu zeitgeista, tako da ja  prvo dopustim da se izdogađa malo društvenih događaja i onda ja to sve nekako pokušam sažeti u jedan članak, ali sve kroz neku prizmu našeg sporta.

Došlo vrijeme da se momci pripreme. Dakle sredina sedmoga miseca je i vrijeme je da se opet počne trenirati, ili makar da se opet počne o treniranju aktivno razmišljati. Prošla godina je bila kakva je bila, ova godina bi tribala biti drugačija. Drugačija u smislu da bi ove godine, za razliku od prošle, moja vaterpolo sezona morala imati nekoga smisla. Dok ovo započiman pisati neman potpisan ugovor sa ikojim klubom. Zadnjih 7 godina vaterpola u Njemačkoj je bilo kao onih 7 mršavih krava. Svega, a najmanje vaterpola. U tih 7 godina sam čak jedan period proveo punih 9 mjeseci potpuno udaljen od vaterpola, da bi se poslije opet vratio i treningu i vaterpolu. Vratio sam se treningu, ali bez trenera. Sam sam se i trenirao i motivirao i vraćao u kakvu takvu formu. O mom načinu treniranja i samom pristupu treningu ću vam pisati malo kasnije u tekstu, ali prvo još malo o ovom mom medijskom angažmanu.

Kako sam se počeo baviti plivanjem u kasnim 40tim i otkud open water? 

Sve je krenulo tako da je jedan veliki zaljubljenik u vaterpolo sanjao godinama odlazak na Masters (svjetsko veteransko prvenstvo u vaterpolu) i ta želja nikako da se ostvari, da ne ulazim u sve razloge dosadašnjih otkazivanja ekipa sa kojima sam trebao nastupati.