Moram priznati da ova tri reprezentativna zlata lijepo izgledaju. Svjetsko sa U16, Europsko sa U18 i Svjetsko sa U20. I ako bih se usudio ovako malo izfilozofirati, mislim da bi ova tri zlata konačno moglo biti nešto što napokon nagovještava neku smjenu generacija u globalnom vaterpolu. Za raspravu je o tome zašto u ovom najelitnijem vaterpolo imamo toliko više starijih igrača danas nego prije, ali tu raspravu nećemo voditi danas. Niti ćemo pričati zašto dosad nije došlo do definitivne smjene generacija. Neću niti točno izdefinirati šta znači smjena generacija. Mislim da možete svi vizualizirati taj koncept u glavi. Možda nema ni pretjerano smisla pričati zašto je Hrvatska uspjela osvojiti ova tri zlata. Zaokružit ćemo ovako. Hrvatska je osvojila tri zlata. To se ne može nazvati slučajnosti. Ne znam oće li ijedan od ovih momaka biti novi Sukno, Fatović ili Bijač, isto nije bitno, ali teško je pogledati na ova tri zlata i ne pomisliti kako je hrvatska vaterpolo reprezentacija spremna za smjenu generacija. Ma šta god to značilo.