Nisam ušao sa puno očekivanja u novu sezonu vaterpolske lige prvaka. Koliko toliko sam se privikao na 25 metarski teren, mogu ga iztolerirati i vidjeti neke prednosti takvog terena. Međutim duševno mi još nije sjela ta promjena. Po mome, treba se nakon Olimpijade u Los Angelesu opet sjesti i ozbiljno uzeti u razmatranje, ostati sa 25 metarskim terenom, i zašto, te treba li se teren vratiti na 30 metara, i zašto. Dovoljan je uzorak utakmica i nekih osobnih iskustava sa takvim terenom da se može doći do ozbiljnijeg zaključka. Pa kakav on god da bio. Zanima me ‘oće li se igrači i treneri priviknuti na ovu igru brojeva, statistike i analitike koje bi sa većim brojem šuteva i svega ostaloga trebale početi igrati ozbiljnu ulogu u ovom novom modernom vaterpolu, ili će jednostavno odustati od ikakve taktike i samo tražiti da njihov najbolji šuter ima što veći broj šuteva.