Oprašta se Figo

Još jedan velikan svjetskog sporta je objavio da ide u mirovinu na kraju sezone. Nije riječ o vaterpolskom Luisu Figu kako se g. Bauer u sportskima znao šprdati s Vjekoslavom Kobešćakom, koji se oprostio prije dvije godine. Radi se o portugalcu sadašnjem igraču milanskog Interazionale-a Luís Filipe Madeira Caeiro Figo-u. Interu su još ostale dvije utakmice do kraja sezone, ali Figo je svoj kraj objavio prije par dana u Portugalu.

Figo je rođen 4.11.1972 u Almadi, a nogomet je poceo trenirati u Uniao de Pastilhas. Postaje član Sporting Lisabona 1989. godine i tamo se zadrzava do 1995. godine kada su ga “snimili” neki europski giganti. U Sportingu je osvojio samo jedan trofej i to portugalski kup 1995. godine. Upisao je 137 nastupa uz 16 golova. Više uspjeha je imao s reprezentacijom, osvojio je U-16 Europsko prevenstvo i U-20 Svjetsko prvenstvo. Svojim dobrim igrama je zaslužio poziv u seniorsku reprezentaciju, tako da za njih debitira 1991. godine protiv Luxemburga. Moglo bi se reći da je Figo bio i žrtvom svog menagera Jose Veiga-e. Veiga je radio puno toga bez Figovog saznanja, tako da je 1995. godine potpisao ugovore s Parmom i Juventusom u Figovo ime. Nakon što je to došlo do talijanskog saveza, oba ugovora su poništena, a Figo je dobio zabranu od 2 godine igranja u bilo kojem talijanskom klubu. Barceloni nije trebalo puno da reagira, već su brzo uputili ponudu od 2.25 mil. funti, koju je Sporting prihvatio, a Figo potpisao za Barcu, tada vođenu Johan Cruyffom. Vrlo brzo je Figo postao idolom Barcelone. U Barci je odigrao 172 utakmice, u kojima je zabio 30 golova. Proveo je 5 godina u Barceloni, a osvojio je 2 lige (1997-98, 1998-99), 2 kupa kralja (1997, 1998), španjolski super kup (1996), kup pobjednika kupova (1997) i UEFA super kup (1997). Dakle nakon 5 godina i 7 trofeja u Barceloni, njegov menager 2000. godine sve dogovara s Florentino Perezom i Figo prelazi u kataloncima najomraženiji klub Real Madrid za tada rekordnih 56 mil. dolara. Navijači Barcelone su jedva čekali prvu utakmicu protiv Real Madrida na Camp Nou. Figa su dočekali s transparentima na kojima je pisalo “pesetero” (peseta je bivša valuta u Španjolskoj), dakle plačenik. Gađali su ga svim i svačim, tako da se na travnjaku moglo naći dosta mobitela, boca viskija i svinjska glava. Čak se u Barceloni organiziralo besplatno skidanje njegovog imena s dresova svih onih razočaranih navijača. U Madridu se zadržao 5 godina, u kojima je upisao 164 nastupa i 36 golova. Osvojio je 2 lige (2000-01, 2002-03), 2 super kupa Španjolske (2001, 2003), ligu prvaka (2002), UEFA super kup (2002) i interkontinentalni kup (2002). 2005. godine ističe mu ugovor s Real Madridom, pa se Figo odlučio okušati i u talijanskoj ligi potpisavši za Internazionale. Došao je u Inter u jednom od najboljih trenutaka tog kluba. Osvojio je ligu svake godine (neke za zelenim stolom), dakle 4 komada (2005-06, 2006-07, 2007-08, 2008-09), talijanski kup (2006) i 3 talijanska super kupa (2005, 2006, 2008). Tamo je upisao 102 nastupa i 9 golova.
Kao što sam rekao, Figo je bio član seniorske portugalske reprezentacije od 1991. godine, s kojom je igrao na 5 velikih natjecanja. Nastupio je na EURO 1996, 2000 i 2004, te FIFA world cup 2002 i 2006. Zanimljivo je da se oprostio od reprezentacije 2004. godine nakon poraza od Grčke u finalu na EURU, ali je svoju odluku promijenio i ponovno se stavio na raspolaganje svom izborniku 2006. godine u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo u utakmicama protiv Slovačke i Estonije. Na tom svjetskom prvenstvu je bio kapetan i vodio je Portugal do polufinala gdje su zaustavljeni od Francuske, a za treće mjesto su izgubili od domaćina Njemačke. Najveći uspjesi reprezentacije s Figom su bili 3. mjesto na EURO 2000, 2. mjesto na EURO 2004 i 4. mjesto na FIFA world cup 2006. Ubilježio je 127 nastupa uz 32 gola. Konačno se oprostio od reprezentacije nakon svjetskog prvenstva 2006. godine.
Figo je osvojio i mnogo individualnih nagrada: Ballon d’Or (2000), FIFA naj igrač svijeta (2001), FIFA all star ekipa svjetskog prvenstva (2006), UEFA naj ekipa godine (2003), portugalski igrač godine (1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000), portugalska zlatna lopta (1994) i uvršten je u FIFA 100, Peleov izbor najboljih 100 živih igrača.
Ostati će zapamćen kao jedan od najboljih driblera svih vremena, a odluku da kaže adio nogometu izrekao je 16.5.2009 u Portugalu.