Dva kola Lige prvaka iza nas, Pro Recco i Radnički u fokusu
Nisam ušao sa puno očekivanja u novu sezonu vaterpolske lige prvaka. Koliko toliko sam se privikao na 25 metarski teren, mogu ga iztolerirati i vidjeti neke prednosti takvog terena. Međutim duševno mi još nije sjela ta promjena. Po mome, treba se nakon Olimpijade u Los Angelesu opet sjesti i ozbiljno uzeti u razmatranje, ostati sa 25 metarskim terenom, i zašto, te treba li se teren vratiti na 30 metara, i zašto. Dovoljan je uzorak utakmica i nekih osobnih iskustava sa takvim terenom da se može doći do ozbiljnijeg zaključka. Pa kakav on god da bio. Zanima me ‘oće li se igrači i treneri priviknuti na ovu igru brojeva, statistike i analitike koje bi sa većim brojem šuteva i svega ostaloga trebale početi igrati ozbiljnu ulogu u ovom novom modernom vaterpolu, ili će jednostavno odustati od ikakve taktike i samo tražiti da njihov najbolji šuter ima što veći broj šuteva.
Za ostatak lige prvaka ulazim potpuno otvorenoga uma bez nekih jasnih favorita ili očekivanja. Od svih jedino malo favoriziram Jadrana iz Splita zbog očitih razloga, ali najviše navijam za kvalitetan vaterpolo. A da sad pređemo na same utakmice prva dva kola lige prvaka grupe B u kojoj se nalaze Pro Recco, Radnički, Brescia i Oradea.
Prva utakmica koju sam u prvom kolu pogledao je bila između Oradee i Radničkog. Zanimalo me kako će izgledati Radnički u utakmici koju bi na papiru trebali pobjediti. I odmah u prvoj četvrtini su potvrdili sve šta su potvrditi trebali. U obrani bi počimali sa presingom, pa se vraćali u zonu, pa onda pred kraj opet ulazili u presing sa usmjeravanjem lopte ka Oradeinom dešnjaku na desnom krilu. Pošto mi je ovo bila prva utakmica koju sam gledao nisam obraćao na to puno pažnju u tome trenutku, ali jako malo ekipa može igrati presing u obrani kao Radnički. Mnogi pokušavaju, ali sa Jakšićima i Ranđelovićem na beka Radnički to uspjeva raditi mnogo konstantnije. Kasnije sam kroz utakmice uočavao baš veliki broj isključenja bez lopte. Vrlo teško je igrati pressing u takvim okolnostima, ali Radnički je to u prvoj četvrtini odigrao baš odlično. Prvu četvrtinu je Radnički zabio 5, a Oradea tek 1 gol i utakmica je već bila riješena. Znalo se tko je bolji i ostale tri četvrtine su bile odrađivanje. Odrađivanje se u profesionalnom vaterpolu naziva kada znaš da si bolji od protivnika, i znaš da protivnik zna da si bolji od njega, pa se možeš opustiti i odigrati utakmicu sa 99% intenziteta, umjesto sa punih 100%.
Zanimao me kako će se Marcelić uklopiti u sve ovo. Marcelić je odličan na ove poluvisoke i niske šuteve. I građom je onako šefikast tako da nekad na igrača manje uz dobro postavljanje lopta zna pogoditi tu njegovu građu. A sad ako dođe neka igračina i pogodi visoko, e jebiga onda. Većinu golova koje je u prvom poluvremenu primio, je ili dirao ili bio na njima. U drugoj minuti druge četvrtine primio je jedan vrhunski šut od dešnjaka Fulea sa desnog krila za smanjenje vodstva Radničkog na 5:3. Malo nezahvalno za očekivati da golman brani takve vrhunske šuteve, ali kad bi Marcelić imao takvih par vrhunskih obrana, uz ove standardne, Radnički može sa svim najboljima igrati u egalu.
Onda na poluvremenu pri rezultatu 8:4 u korist Radničkog dolazi do promjene vratara, te, zlatni iz Pariza, Radoslav Filipović staje na gol za treću četvrtinu. I brat Filipović brani solidno. Primio je samo jednu glupu parabolu, tako da se to i ne broji ka gol. (pošto je 90% parabola koje su se ikada zapucale bila glupa odluka igrača, ja bih zabranio pucanje parabole u seniorskom vaterpolu, pogotovo na igrača više, ako netko puca parabolu na igrača više, automatska suspenzija na dvi utakmice). Zatim zadnju četvrtinu se na gol opet vraća Marcelić. Nije bilo povoda da se Marcelića zamijeni na poluvremenu, a još je manje bilo povoda da ga se vrati u četvrtoj. Vidio sam već prije po sastavima i statistikama da trener Radničkog dosta mijenja golmane. Kao golman iz neke 30 metarske ere mene bi to nerviralo, ali zbog povećanja broja šuteva i kompletno drugačijeg vaterpola koji se igra, mislim da bih kao Stevanovićev golman imao razumijevanja za to neko testiranje i mijenjanje. Da se razumimo, nema šanse, nikad, never neću potpuno prihvatiti da je bolje da ja branim 2 četvrtine, pa odmorim jednu, pa se onda vratim četvrtu. Vjerujem da ovo može biti zanimljiv golmanski eksperiment i pratit ću dalje kroz sezonu kakve će rezultate davati laboratorij iz Kragujevca. Mislim da će Radnički biti odličan protiv srednjih ili malo lošijih ekipa. Nevjerujem da je Radničkome samo cilj otići na Final 4. Sigurno da i oni pretendiraju da dođu makar do finala. Radnički bi mogao imati problema sa nametanjem vlastite igre ekipama koje će im pružiti otpora, a onda bi moglo doći do dosta malih grešaka i taktičkih odluka u kojima se igrači Radničkog neće baš najbolje snaći. A ne znam da li Radnički zna igrati išta drugo osim pokušanja nametanja svoje igre. Protiv Oradee su djelovali izrazito disciplinirano, jer je ta disciplina urodila očitim plodovima. Vidjet ćemo koliko će disciplinirani biti kada sa druge strane imaju Recca, te vidjet ćemo kako će reagirati kada disciplina ne urodi željenim plodovima. Koliko dugo će se držati plana, te da li će se znati ekipno adaptirati ako plan A ne bude funkcionirao. Očekujem da će biti bolji od Brescie, a za ulaz na Final 4 im dajem male, ali solidne šanse.
Zatim sam pogledao utakmicu između Brescia i Pro Recco. Brescia i Recco su nam prvom i drugom mjestu talijanskog prvenstva, te su uz Savonu na četvrtom mjestu jedine tri neporažene ekipe nakon nepuna 4 kola talijanskog prvenstva. Na trećem mjestu je Trieste sa utakmicom više od Recca i Savone, te sa jednim porazom, i to od Savone. Tako da ova utakmica nije tek još jedna utakmica Lige Prvaka. Kao i u još jednoj utakmici prvog kola između Mladosti i splitskog Jadrana. Ove ekipe su prošlih sezone i čak ove sezone već igrali finala i play off serije. Vjerovatno će na kraju ove sezone međusobno igrati barem jedno finale. Tako da je teško ovakve utakmice analizirati kroz kontekst prvog kola lige prvaka. Prije nego sam pogledao utakmicu sam već znao rezultat, i znao sam da je Brescia vodila na poluvremenu, ali da je Recco ipak na kraju pobjedio. Prva četvrtina nije bila jedna od onih klišej “nervoznih” ili “tvrdih” utakmica, više je bila šuterska utakmica samo nitko nije mogao pogoditi. Brescia je ušla u utakmicu sa dosta više želje nego što imaju kvalitete naspram Recca. Nadao sam se da će Iocchi Gratta opet nekog ugristi. Čak mi je i drag igrač, a dijelom i cijenim što je svojim ugrizom ukazao na neke rupe u vaterpolo zakoniku. Zato se nadam da će opet to uraditi.
Trudim se ne komentirati suđenje jer se navikavam na sve, i pitam okolo kad mi nešto nije jasno. Već sam spomenuo isključenja bez lopte, međutim u drugoj četvrtini su bile neke odluke koje su borbeni Brešani uspjeli iskoristiti u svoju korist i otišli na 5:2, a četvrtinu završili sa 6:4 vodstvom. U drugom poluvremenu su igrači Recca okrenili utakmicu i završili relativno mirno zadnjih par minuta. Okrenuli su utakmicu na svoj profesionalizam. Bez obzira na rezultat svak je radio ono za što je plaćen da radi. Od prolaza u napadu, do plivanja u obranu i zatvaranja kontri. Tako su okrenuli utakmicu u svoju korist. Radeći male stvari bez obzira na rezultat i stanje na terenu. Usudio bih se i reći kada se suđenje malo izbalanciralo u drugom poluvremenu su određene kvalitete postale jasne i očite. Kad kažem da se suđenje izbalanciralo, ne mislim reći da se time suđenje popravilo. Da su neke druge ekipe bile žrtve ovakvog suđenja možda bi bio više iznerviran suđenjem, ali pošto se radilo o dvi talijanske ekipe… neka im. Recco je dobar i kvalitetan, ali nema neku dominaciju sa kojim smo ga asocirali prvih 20ak godina ovog stoljeća. Svakako očiti kandidat za ovogodišnji Final 4.
Drugo kolo grupe B. Utakmica između Radničkog i Brescie. Očekivao sam da će biti odlična utakmica sa borbom do kraja, ali Kragujevčani su to riješili sve u drugoj četvrtini koju su, predvođeni solidnim Filipovićem na golu, pobjedili 7:1. Dok je druga četvrtina bila klasična metla, prva je bila podjelena u tri čina. Prvih par minuti Radnički organiziran u obrani. Počimaju sa visokim presingom, povratak u zonu sa više pozicija, i onda prelazak u presing zadnjih par sekundi napada. Filipović brani šta mora braniti. U napadu igraju sa dosta proplivavanja i blokova. Vode 2:0. Zatim počima drugi čin. Igrači Brescie su odlučili da nema smisla tražiti njihovog centra kada su 4 igrača Radničkog u nekoj polu zoni, te su odlučili pomalo nerezonski iz vanka šutirati. Pogađaju u dva napada zaredom na Filipovićevu lijevu stranu te je sada rezultat poravnat na 2:2, a mala nervozica se unijela u ekipu Radničkog. To je mali paradoks ovakvog tipa obrane za golmane. Bit će ti puno šuteva, veliki broj njih će biti van 6 metara, te sve te šuteve moraš braniti. Paradoks je šta je ovo najidealniji tip obrane za golmana da se iskaže i pokaže, jer možeš imat puno laganih obrana, a opet druga strana medalje je ta da ako primiš gol, primio si ga sa 6,7 ili, ne daj bože, sa 8 metara. Nakon 2:2 Filipović je govorom tijela isto malo priznao dio odgovornosti. Sada je u vlastitoj obrani Brescia počela koristiti glavno oružje Radničkoga. Visoki presing. Nervozni igrač Radničkoga pokušava uplivati, ali radi kontrafaul i Brescia ima kontru. Na sreću po Radnički, i nas koji ne volimo talijanske momčadi, igrač Brescie je pogodio stativu. U sljedećem napadu Radnički pogađa stativu, te kasnije gubi loptu, a u tranziciji Dedović zarađuje isključenje i imamo igrača Brescie koji ide 1 na 0, oči u oči sa Filipovićem. Ali Filipović je odlično obranio veoma loši i lijeni poluvisoki šut igrača koji je bio sam ispred njega, i time je povratio dio izgubljene aure nakon ona dva primljena gola.
Zbunjoza u napadu Radničkoga se nastavlja, te odmah sljedeći napad Brescia zarađuje i realizira peterac za njihovo prvo i zadnje vodstvo u utakmici, 3:2. Mogao bih sada o sudcima i svemu, ali i hoću. Samo ću reći da meni ovo sve uvik djeluje neuravnoteženo. Jedina konstanta u većini utakmica koje sam pogledao je to da ću uvijek za barem jednom za istu situaciju koja se ponovi u istoj utakmici dobiti dvi različite odluke. Zašto se nekad na uplivavanje igrača svira kontrafaul napadača, a nekad isključenje obrambenoga, ja vam ne mogu reći. Ja razumim nijanse, ja razumim da nekad ne razumim pa pitam okolo. Onda mi se ili objasni zašto je sudac u pravu, ili objasni da ne razume zašto je sudac to svirao. I sve je u redu, ali daj smislite neki koncept gdje će mi neki službeni sudci objašnjavati neke vaterpolo odluke na neki službeni način. Ajde prosim vas, objasnite mi razlike u kontrafaulu i slobodnoj igri tokom prolaza ili rađenja bloka. Da znamo svi na čemu smo. Ono šta vam mogu reći je da smo sada ušli u treći čin ove prve četvrtine. Radnički je opet uspostavio visoki presing u obrani. Filipović je počeo braniti šuteve iz vanka. Pokoje isključenje bez lopte i Radnički zatvara prvu četvrtinu sa vodstvom od 4:3.
Ja ne znam koji je bio plan talijanske momčadi, ali meni je Brescia u drugoj četvrtini djelovala kao da im je glavni plan bio nokautirati ekipu Radničkoga u prvoj četvrtini, te da su sad apsolutno šokirani što moraju igrati i drugu četvrtinu. Drugo objašnjenje bi bilo da je, u pokušaju da prate tempo Radničkoga, cijela ekipa Brescie ušla u crvenu zonu i sada se jednostavno ne mogu pomaknuti. Eksplozivnost je u potpunosti nestala, osim u situaciji kad su izborili peterac za njihov jedini gol u drugoj četvrtini. Pokušali su filozofirati sa nekim 3-3 igračem više, ali mnogo sporo i neeksplozivno. Dok sa druge strane. Odličan agresivni presing Radničkog u obrani, sa zonom po potrebi, i kasnije kad je moguće sa ponovnim prijelazom u pres. Ali uglavnom bi bekovi gurali centra put napadačke lijeve strane, tako da najbolji šuteri bi u trenutku šuta uvijek imali dva do tri bloka ispred sebe, a kad bi pala lopta na dva metra odlično su se sa svih strana vraćali i kupili lopte igrači Radničkog. Još par isključenja bez lopte, par lijepih akcija i šuteva, i eto Radničkog na 8:4, 4 ipo minute prije kraja druge četvrtine. Realno u ovom novom vaterpolu takav rezultat još daje kakve takve šanse, ali u ovoj utakmici je sve bilo tada riješeno. Do kraja četvrtine je Radnički dodao još tri gola za 11:4 rezultat. I to je bilo to. Na poluvremenu je igrač više kod Radničkog bio na 6/10, a igrač više kod Brescie 0/8… Još je rezultat na poluvremenu i dobar kakav bi trebao biti s obzirom na ovu statistiku. U trećoj četvrtini, više manje jedno te isto kao i u drugoj. 4:2 za Radnički za ukupnih 15:6. Marcelić je branio treću četvrtinu, obranio jedan šut iz daleka, primio jedan gol koji je mogao obraniti i primo gol u igračev kut pa kao slobodan krivnje. Oba primljena gola su bila sa igračem manje. U zadnju četvrtinu se vratio Filipović i završio utakmicu sa 10 obrana i 6 primljenih golova. 10 igrača Radničkog je postiglo gol. Možda sam precijenjivao Bresciu, ali nakon ovakve utakmice Radnički izgleda kao vrlo izgledni favorit za Final 4. Utakmica protiv Pro Recca u sljedečem kolu lige prvaka će biti pravi test i mjerenje kvalitete. Ne moraju pobjediti Recca, to im nije imperativ sada, ali ako žele ostvariti neki ozbiljniji rezultat u te dvije utakmice protiv Recca će dobiti sve informacije koje ih zanimaju. A za Bresciu ne znam šta reći, kao i protiv Recca, uđu u utakmicu kao mahniti, onda se sve to lagano smiri. Čak i u drugom poluvremenu kada je Radnički isto malo smirio igru, bez neke njihove energije Brescia je bila taktički vrlo loše posložena ekipa. Sad jesu li oni taktički izgledali loše jer su pokušali parirati sa Radničkim pa se umorili, ili jer su osrednja ekipa koja na neku “viku i galamu” može igrati jedino protiv talijanskih klubova u talijanskom prvenstvu, ne znam. Nije zahvalno ocijenjivati kvalitet ekipe po dva poraza od ekipa kao Radnički i Pro Recco, ali meni djeluje da će ova Brescia uvijek imati problema sa ekipama koje imaju glavu i rep. Odlična utakmica Radničkog, ali se uz to mora dodati da Brescia po prikazanome jednostavno ne zaslužuje biti među 8 najboljih ekipa Europe.
Kao i prošlu utakmicu. I ovu utakmicu Pro Recca sam odgledao već kada sam znao rezultat. Naima kao i kod prve utakmice, očekivao sam da će Recco ovu utakmicu lagano dobiti. Igraju protiv Oradee, koju je u prošlom kolu Radnički lagano ukrotio. Međutim dok sam pratio utakmicu Radničkog i Brescie sam već vidio na total teletextu da Oradea, identično kao i Brescia u prošlom kolu, stvara probleme Reccu, vodi 4:3 na kraju prve četvrtine.
U drugoj povela 5:3, ali ipak Recco do kraja druge četvrtine preuzima vodstvo sa 7:6 i do kraja utakmice upisuje pobjedu sa “sigurnih” i “laganih” 5 golova razlike. Utakmica je započela standardnim isključenjima bez lopte. Jednim pomalo sretnim odbijancem kojeg je u 1:0 pretvorio Rino Burić. Kasnije je Recco nastavio igrati visoki presing u obrani, sa poprilično pasivnim napadom. Dok kod ekipe Oradee nema puno filozofiranja u napadu. Dojam mi je da su odustali od neke prevelike taktike, nego u svakoj sekundi postoji mogućnost da će zapucati. Brzi protok lopte ne postoji. Svak od njih voli zacariniti loptu na pokoje mahanje da vidi jel ima šanse za šut ili ne, i kao glumi da želi dodati na dva metra, pa tek onda doda sljedećem do sebe. Jedan gol sa 8 metara na Niccosijevu dušu, te još dva gola sa igrača više također u Niccosijin kut ispod njegove ruke su dovele utakmicu na 3:1 za Oradeu, i do situacije u kojoj je Recco na životu ostavio ekipu koju bi realno već u prvoj četvrtini trebao deklasirati. Uvijek imam malo više razumijevanje za golmane koji brane bilo kojim sportskim ekipama kao Recco. To su one First World Goalkeepeing Problems. Kada braniš za odličnu ekipu, koja uglavnom drži dobre blokove i dobro igra obranu, ti si plačen da braniš svoje, a igračevo je da pokrije svoj kut. Ako on primi gol u svoj kut, njemu će se to odraziti na plaći ili produženju ugovora, a ako ti kao golman primiš gol u svoj kut tebi će se to odraziti na plaći ili produženju ugovora. Zašto bi golman ulazio u takve rizike i postavljao se da brani ijedan šut iza bloka i time možda riskirao da primi gol u svoj kut? U svakom slučaju kod sva tri gola je Nicossia mogao i trebao bolje reagirati, jer realno mislim da bi Marcelić obranio barem dva od ova tri šuta. Zatim u napadu Recca jedno od onih, u zadnjih par godina, standardnih dvostrukih isključenja u korist momčadi koja gubi i Zalanki sa dva igrača više bez puno filozofiranja ekspresno puca i smanjuje na 3:2. Nakon toga još jedno isključenje bez lopte, pa opravdani peterac iz kojeg Granados zabija za 3:3. A nakon još jednog isključenja bez lopte, zabija Velkić za vodstvo Oradee 4:3. Imao je Recco šut zadnji sekund, ali solidna dalekometna obrana Dobožanova na golu Oradee.
Druga četvrtina je započela osvajanjem lopte na plivanju Rumunja, zatim su zaradili isključenje sa loptom na dva metra, odigrali odličan i strpljiv igrač više sa brzim protokom lopte i odličnim zadnjim dodavanjem igraču koji pogađa vanjski dio stative… malo neuobičajena taktika rumunjske ekipe. Nakon par Reccovih promašaja zadnjih par sekundi napada Oradee sa desne strane je Fulea Tudor sa svojom desnom rukom pogodio Nicossijevu dijagonalu i odvea goste iz Rumunjske do prednosti od 2 gola nad Pro Reccom i rezultata 3:5. A Pro Reccova Piscina Communale di Sori je utihnula. Nije sva krivica na Nicossiji, ali brani svoj kut, ko ga jebe ako mu loše stoji blok u prvome, ili ako je bezpotrebno ostavio samoga dešnjaka na desnoj strani. Mogao je makar pokriti svoje, a ne pokušati braniti cijeli gol. Pogotovo nakon golova koje je već primio. Sljedeći napad Burić na dva metra sa loptom izbara isključenje. Ja mislim da sve ove igračine iz 80ih i 90ih, sa čijim pričama je moja generacija odrastala, nebi mogla podnijeti tempo i pokrivati pozicije koje Rino Burić pokriva u Reccu, i beka i centra i gdje god zatreba. Strašno nešto. Završio utakmicu sa 6 izborenih isključenja i samo jednim vlastitim isključenjem. A Granados je lijepim šutem završio identičnog igrača više kakvog je Oradea falila na početku promašila. Kasnije Iocchi Gratta izjednačuje iz neke kao polukontre/odvajanja od obrambenoga. Moram još priznati, meni je baš dobar igrač Iocchi Gratta, još u tandemu sa Burićem. Svaka čast Zalankiju i Granadosu i ovim ostalima, ali Burić i Iocchić su ipak po meni dva najvažnija Reccova igrača. Nakon izjednačenja slijedi očiti pad u igri i energiji Oradee. Loši i bezidejni napadi uzrokovali su da Recco ode u kontru i izbori penal, kojeg pretvaraju u prvo prvo vodstvo nakon početnih 1:0. Rezultat na semaforu je 6:5, 3 minute prije kraja druge četvrtine. Za posljednje izjednačenje na ovoj utakmici pobrinuo se Gusarov, golom kroz Nicossijin pazuh, nakon jednog tipičnog oradejskog, sporog, sa malo dodavanja, i taktike, odigranog igrača više. Slijedeći napad Recco dobiva igrača više bez lopte, a Zalanki ponovno ekspresno nakon četiri sekunde igrača više, jednog dodavanja i njegovog petog mahanja, zabija gol sa kojim odlazimo na poluvrijeme. 7:6 za Recco.
Srećom za trenera Sukna zadnji šut Oradee je 8 sekundi prije kraja četvrtine sa 8+ metara prohujao tik pored vratnice, dok je u ponovljenom snimku šuta jasno vidljivo da je Nicossija špekulirao u dijagonalu, i vrlo teško bi obranio taj šut ako bi lopta završila igdje u tom kutu.
Treća četvrtina, Recco osvaja loptu, isključenje bez lopte, malo smotano odigrana lopta na stativu koja ju izbacuje vanka, prvo dodavanje lopte na desno krilo i u devetoj sekundi igrača više Zalanki opet ekspresno puca i zabija za 8:6. Zatim u sljedećem napadu Oradee, Zalanki se odlično kreće u obrani sa blokovima, plivanjem put centra i sa odličnim iskokom presjeca dodavanje prema dva metra. Par napada kasnije, u postavljenom napadu lopta dolazi do Zalankija koji prvim mahanjem fintira kao da će dodati na dva, zatim namješta noge i otvara se put lijeve strane i odličnim šutom pogađa poluvisoku dijagonalu. Nervira me malo ovako pojavom, ali Zalanki je igračina. Nema se šta dodati. Iako dijagonala poluvisoko i nije sad neki vau-wunderbar šut i malo je na Dobožanovu dušu, ali mora se isto dati malo poštovanja i Zalankiju, baš je vrhunski fintirao kao da će dodati na dva, dok je vračao loptu nazad je namjestio noge i promijenio kut i zatim sa laktom veoma blizu površine vode produžio loptu u dijagonalu za 9:6. Oradea zove time out, “vraća” se na 9:7, 10:8 i 11:9. Pritom moram dodati da je Recco dosta golova davao iz brzo razrađenih igrača više. Gol za 12:9 i kraj treće četvrtine je zabio Granados na dodavanje Zalankija. Na poluvremenu je trener Sukno zamijenio Nicossiju i poslao Bijača na gol. Nešto je primio, nešto je obranio, ali moram priznati kada gledam Bijača na golu, nisu to više kretnje moga goata. Nadao sam se da će se nakon Jadrana vratiti u Juga i odigrati još godinu dvi na nekom zavidnom nivou, ali sam razumio kad sam čuo da je otišao biti rezervni golman u Pro Recco. A sad kada vidim kako se kreće po golu. Možda je bolje ovako. Možda bolje da ga vidimo tu i tamo kada Nicossija ima baš loš dan, nego da stalno gledamo kako ga se buši u Jugovoj kapici. Čua sam neke glasine prošle godine, vidio sam neke statistike i utakmice, ali izgleda po svemu što sam vidio u trečoj i četvrtoj četvrtini, da je moj i vaš golmanski goat ušao u pozne vaterpolske godine. Prihvatimo svi to zajedno, da nam svima bude lakše. Hvala ti na svemu Marko, uživaj u ostatku svoje karijere kao drugi golman. Amen.
Zadnja četvrtina je bila odrađivanje. Samo je sada Oradea bila ta koja je strpljivo i sporo gradila svoje napade, dok je Recco rijetko pucao u zadnjim sekundama napada. Dikod dobiju isključenje sa loptom, dikod bez lopte, ali svakako ide brza realizacija kad je moguće. Oradea osim što je počela igrati kao da su oni iskusnija ekipa, je također nekako izgubila i sve kredite kod sudaca, tako da im se nije puno toga sviralo. Bez ijednog postignutog gola zadnje 4 minute utakmice. Dobio je Recco sa sigurnih 3:1 za konačnih 15:10. Granados je završio utakmicu sa 5 golova i dvi asistencije, a Zalanki sa 4 gola i 4 asistencije.
Veselim se utakmicama između Recca i Radničkoga, mogao bi to biti baš dobar dosadni vaterpolo za vaterpoliste. Recco je nekako obrnuta ekipa od Radničkoga. Recco krene polagano, znaju da je duga utakmica te da prije ili poslije će oni biti fizički snažnija ekipa. Prvu četvrtinu kao da se ugrijavaju i opipavaju protivnike. I onda lagano krenu u drugoj da te fizički dominiraju. Dok Radnički sa druge strane, automatski želi nametnuti svoju igru, tempo i ritam od prvog napada. Žele izmoriti i natjerati na greške protivnika igrajući igru koju oni nameću i diktiraju. Oboje su pobjedili Oradeu sa 5 golova razlike, svak na svoj način, ali sa jednakim rezultatom. Radnički 14:9, Recco 15:10. Oboje su prvu četvrtinu bili u gusto sa Bresciom i onda je slomili u drugoj četvrtini. Tako da se veselim ovom dvoboju u idučim kolima. Također mislim da će isto biti zabavno pogledati puno-šuterski anti-taktički vaterpolo između Oradee i Brescie.