Izgledalo je to relativno mirno popodne na Porporeli. Maestral je lagano puhao, valovi su ljuljali usidreni brod uz teren,  po ničemu se nije dalo naslutiti kakva će drama uslijediti nekoliko trenutaka kasnije u plivalištu… Dosta idile, evo kako je utakmica izgledala iz kuta jednog Palašanina. Već po početnim bojnim poklicima obje ekipe su dale do znanja da će se boriti do zadnje kapi krvi za polufinale i kupanje u Portu . Iako su neki pilili naopako, obje ekipe kreću u boj kompletne, barem što se najvažnijih igrača tiče.

    Promijenjivo vrijeme je odgodilo početak prve utakmice za jedno pola sata. Naime, iako nije bilo kiše, jako je puhalo (ali more nije bilo nemirno) pa su organizatori i kapetani prvih četvrtfinalista dugo vijećali hoće li uopće igrati. Na kraju su Solitudo i Penatur odlučili da će igrati, a Copa i Montovjerna da neće. No kako se vrijeme smirilo do kraja prve utakmice, obje su odigrane.

 

    Ovogodišnja, nikad izjednačenija, Divlja liga stigla je do 1/4finala. Danas na Porporeli igraju dvije najbolje ekipe iz A i B grupe:

 

16²⁵    Solitudo – Penatur
17¹⁵    Copacabana – Montovjerna

    Turčin je odigro svoje ove godine. U posljednjoj utakmici, prvoj ikad u Platu, druga ekipa Danača, opet je osvjetlala obraz. Na početku utakmice bilo je malo problematično jer se, što zbog koncerta U2 u Zagrebu, što zbog drugih razloga, skupilo samo 10 igrača, od čega neki koji su inače van udarne ekipe, a i Domagoj je ubilježio debi u Divljoj ligi. Zbog toga smo se odlučili za taktiku dugog napada, strpljenja u napadu te povratka u obranu i prije isteka napada. Ipak se igralo protiv plivački jedne od najspremnijih ekipa, Kamena malog.

    U zadnjih 8-9 godina koliko pratim Špilju ’94, jedna je konstanta – koliko god imali jaku ekipu, Špilja jednostavno ne može nikoga razbiti – to su uvjek pobjede 1 ili 2 razlike, obično se stvori dobar rezultat u početku utakmice, pa se vodstvo prokocka i dovede utakmica u pitanje.