Talijani su rutinski pobjedili Rumunje i sad čekaju zadnje kolo koje nudi rasplet pozicija grupe A. Od početka su vodili, vrlo brzo i sa 2 razlike. Tek je Radu na početku treće uspio smanjit na 5:4, ali do kraja te četvrtine Talijani su se odvojili na +3. Sredinom četvrte četvrtine Figlioli bježi u kontru 1 na 0 i postavlja 8:4 pa je tada i definitvno sve riješeno, iako je objektivo sve bilo jasno puno prije. Zadnje 4 minute prošle su u ležernijoj igri pa je palo još 5 golova za konačnih 10:7.

Posjetili smo i drugu press konferenciju. Zakasnili smo na sami početak, jer je počela skoro odma poslije utakmice, za razliku od prošle kada se čekalo 20-ak minuta.
Dan je bio sušta suprotnost utakmici od onog kad smo igrali protiv Turske – sunčan, ugodnih 20+ stupnjeva. No ni to nije pomoglo da se malo napuni gledalište, bilo je jedva 300 ljudi po mojoj procjeni. Mislio sam da su Mađari malo veći vaterpolo fanatici.
Danas je Hrvatska igrala u ranijem terminu, u 1800 zbog atletskog mitinga odnosno zbog tv prijenosa. Ne znamo je li to razlog tek nešto više od pola ispunjenih tribina, ili poraz u prvom kolu, ili nešto treće. Navijanje je bilo vrlo loše, tj. nije ga bilo. A vrhunac svega je bilo skandiranje Dudu Šimencu (koji je inače zadužen za organizaciju navijača – danas je bila grupica od 10 momaka) i baš nakon što je Andro Bušlje zabio svoj peti gol. Do kraja je zabio i šesti, ali ni tada nije zaslužio skandiranje sa tribina „kultnog mjesta svjetskog vaterpola“ (naravno autor ove izjave je Dean Bauer te je za ovaj „mitski bazen“ još rekao da znači kao Wimbledon tenisu, Wembley nogometu i Boston Garden košarci).





