Ako se dobro sjećam, bilo je to ljeto, dvijetisućepeto. Starac s naočalima bauljao je Londonom žvakajući žvaku. Uvijek žvače žvaku kada ga spopadne napad praznovjerja, a ovo je jutro, sudeći po žestokom kretanju vilica, u usta ubacio cijelo pakovanje Wringley’s spermint gum. Nikad nije volio London, a k tome, taj je dan morao srediti jedan poslić za koji nije bio siguran da će mu poći za žvakom. Na ulazu u bar koji se nalazio preko puta Craven Cottagea, žvake su mu od nervoze, totalno izgubile okus, te su mu se zubi zabijali u neku lijepljeću smjesu dok je u sebi ponavljao da neće ovo na dobro.
