Amadou N’guessan je osmogodišnjak i živi u sjevernom predgrađu Abidjana, glavnog grada Obala Bjelokosti. Amadou ni po čemu nije poseban mladi Bjelokoščanin – on, majka i još sedmero braće i sestara živi u napuštenoj kamp prikolici od kojih tridesetak kvadrata. Amadou, osim što prosi i katkad ukrade kakvu sitnicu, igra i nogomet. Više-manje zna sve o životu, isto kao i odrasli Bjelokošćani: siromašan je i ne razbija brigu zašto je tomu tako, žene ne razumije, isto kao i niti jedan stari(ji) muškarac, a život mu se okreće oko nogometa.
I o toj igri zna sve što i odrasli: problem svake afričke ekipe od australopitekusa koji se razvijo u Africi i otamo pokorio svijet pa sve do danas je – vratar – taj opjevani živopisni statist za kojeg mnogi kažu da nije nimalo bolji od kamena, ali ne vratara Kameruna Idrissa Carlosa Kamenog, nego pravog pravcatog kakvog ima diljem obale Obale Bjelokosti. Zna mali Amadou, pričao mu je o tome dundo Youssouf, sve velike afričke momčadi u povijesti – strašni Kamerun iz 1990 predvođen Rogerom Millom, pa nepobjedivu Nigeriju iz 1994. s Danielom Amokachijem, pa Senegal 2002. s Papom Boubom Diopom i El Hadji Dioufom, pa opet Kamerun s Samuelom Eto’om, pa Liberija, Južna Afrika, Togo…sve su te momčadi, uključujući i ovu današnju Obalu Bjelokosti koju mali Amadou živo prati i sve o njoj zna – ne treba mu o tome dundo Youssouf ništa pričati – imale jednak problem – lošeg vratara i neorganiziranost, odnosno taktičku nedisciplinu bez obzira na broj zvijezda iz bogatih europskih klubova.