Malo u sjeni događanja na F8 u Genovi, u Mađarskoj se već tada naveliko počelo pričati o promenjama u ekipama za narednu sezonu. Već je bilo kuloarskih priča o tome tko odlazi iz kojeg kluba, a tko dolazi u koji klub, ali objavljeni su i neki podatci na službenim stranicama klubova i na mađarskim portalima. Kao i obično (barem prethodnih nekoliko sezona koje pratim), u Mađarskoj je prelazni rok (barem neslužbeno i u najavama) počeo ranije nego bilo gdje drugdje i relativno veliki broj igrača svake sezone mijenja klub. Još ako se tome doda da prvu ligu čini 16 ekipa, onda je puno jasnije o kakvom „prometu“ se radi.

U sklopu priprema za nadolezeća vaterpolska reprezentativna natjecanja Svjetsku ligu i Europsko prvenstvo hrvatska i australska izabrana vrsta odmjerili su snage u Zagrebu na plivalištu uz Savu. Utakmica je bila dinamična, jakog tempa, ali rezultat je već nakon odigrane prve četvrtine pokazivao da Hrvatska pobjeda neće biti upitna. Australski igrači, koji većinom igraju u australskoj ligi, unatoč dobroj tjelesnoj pripremljenosti i htijenju nisu mogli parirati hrvatskim igračima. Hrvatski igrači koji su bili sudionici osvajanja SP-a u Budimpešti pokazali su nadmoć u svim segmentima igre, čak i u onom plivačkom gdje se očekivala nadmoć Australaca. Lončar, Joković i Buljubašić nisu bili u sastavu, a prva dvojica su pratila ovu utakmicu iz gledališta. Od igrača koji nisu sudjelovali u osvajanju zadnjeg SP-a veću minutažu dobio je Miloš, a opravdao je svojom izvedbom u oba smjera.