Finale košarkaške Eurolige
ZA POČETAK
Do finala Eurolige 2010. godine dogurali su španjolska Barcelona i grčki Olympiacos. To su dva europska giganta s isto tako velikim proračunima. Po današnjim medijima mogli smo pročitati da je na parketu ukupno bilo oko 50 milijuna eura vrijednosti ako zbrojimo plaće svih igrača. Naravno ništa čudno ako znamo da je Barcelona vjerojatno najbolje sređeno sportsko društvo današnjice u Europi, dok je Olympiacos u vlasništvu braće Angelopoulos, Georgea i Panayiotisa, koji se bave brodogradnjom i proizvodnjom čelika i ukupno su teški oko 2,5 milijarde eura.
Otkad su braća Angelopoulos u Olympiacosu, a braća Vardinogiannis (vlasnici naftne kompanije) u Panathinaikosu, vjerojatno smo svi mislili da im neće biti kraja u europskoj košarci. Dok je Panathinaikos to i opravdao, osvajajući Euroligu 2007. i 2009. godine (ukupno 5 u povijesti), Olympiacos nije uspio ni do jednog finala od 1997. godine kada je i osvojio svoju jedinu Euroligu. Interesantno baš te godine su u finalu igrali protiv Barcelone i razmontirali je 73-58. Sigurno su priželjkivali isti rezultat, ali ove godine Barcelona igra najkvalitetniju košarku u Europi i znali su da im neće biti ni približno lako. Barcelona je što se povijesti Eurolige tiče vrlo slična Olympiacosu. Jednako kao i njihovi grčki suparnici, Katalonci su samo jednom osvojili Euroligu i to 2003. godine kada su u svojoj dvorani porazili talijansku momčad Benettona iz Trevisa s 76-65, vođeni odličnim Dejanom Bodirogom. Nakon početka utakmice, jedino nam je preostalo vidjeti tko će se pokazati boljim i odnijeti kući svoj drugi trofej Eurolige.
PRVA ČETVRTINA
Yiannakis je na parket poslao zanimljivu petorku, startali su Teodosić, Penn, Childress, Kleiza i Schortsanitis. Kažem zanimljivu jer mu Penn i Schortsanitis nisu tijekom sezone bili među ključnim igračima. S Pennovom brzinom je htio odigrati malo čvršću obranu na Navarru, očekivajući da ga Navarro neće moći tako lako probiti. Dok je Schortsanitis svojom kilažom trebao dominirati u reketu. Na drugoj strani možemo reći da je Xavi Pascual odredio standardnu petorku, Rubio, Navarro, Mickeal, Lorbek i Ndong. Već prvi napad glavni igrač Olympiacosa, Linas Kleiza, izvlači se na liniju 6,25 i zabija tricu preko ruke svog dosta sporijeg čuvara Lorbeka. Pomislio sam da će ih Kleiza i ovu utakmicu vući, ali vrlo brzo je upao u lošu seriju i ovaj period utakmice je odigrao jako loše. Osim te trice, falio je tri šuta za dva poena, primio jednu blokadu i izgubio tri lopte. Činio se poprilično nervoznim i Yiannakis ga je izvadio tek minutu prije kraja prve četvrtine. Kod Grka, najboljim se pokazao Teodosić, s kojim je Rubio muku mučio u obrani. Teodosić ga je prolazio bez problema i završio je četvrtinu sa sedam koševa (dva polaganja i trica). Kod Barce je glavnu riječ imao Pete Mikeal. Odličan igrač koji igra krilo, sjajan šut i prodor, uz Navarra glavni igrač Barcelone. On je završio četvrtinu s 10 koševa na kontu. Odmah je pokazao svoju raznovrsnost, pogađajući tricu, nakon toga zakucavanje, a par minuta kasnije i polaganje uz koje je izvukao i faul. Pohvalio bi visoke igrače Barcelone koji su u par navrata odlično surađivali ispod koša s par dobrih dodavanja. Barcelona je već na početku pokazala tko je bolja momčad i nakon prvih 10 minuta povela 28-19.
DRUGA ČETVRTINA
Nakon što je Yiannakis vidio da se stvari na terenu ne odvijaju kako bi on htio i da Childress ne može zaustaviti Mikeala, odlučio se otvoriti drugu četvrtinu sa zonskom obranom, ne bi li poremetio Barcelonine napade i bolje zatvorio reket. Naravno samim time je i oslobodio šuteve Barceloninim igračima koji to koriste već u prvom napadu, u kojem nakon dobrog kruženja lopte, sam u kutu na trici ostaje Basile koji takve prilike ne propušta kazniti. Nakon toga Vazquez dolazi do laganog polaganja, te tjera Yiannakisa da vrlo brzo vrati obranu na čovjeka. Papaloukas je ušao još u prvoj četvrtini, ali nije napravio ništa posebno do druge četvrtine. On i Bourousis su držali konce Olympiacosove igre u ovom periodu igre, da nije bilo njih Barcelona bi vjerojatno otišla na još veću razliku. Barcelona je konstantno držala nekih 10 razlike, ali kad je Papaloukas u odličnoj tranziciji predriblao igrača i zakucao za -7 razlike, izgledalo je kao da bi se Olympiacos mogao vratiti u igru. Obično takve atraktivne akcije daju krila ekipi, ali ovaj put ih je Navarro spustio na zemlju sa dvije trice. Bourousis je finuo ovu četvrtinu sa 9 koševa, 3 skoka i dvije blokade, a Papaloukas mu se priključio sa 6 koševa. Papaloukas obično puno više razigrava suigrače što nije bio slučaj u ovoj utakmici koju je završio sa samo 3 asistencije. Barcelona je završila poluvrijeme s vodstvom od 47-36, najviše zahvaljujući Navarru (7 koševa).
TREĆA ČETVRTINA
Yiannakis se ovu četvrtinu odlučio za 4 tamnoputa igrača (Penn, Beverly, Childress, Schortsanitis) i Kleizu, pokušavajući natjerati Barcelonu na greške agresivnijom obranom. U prvih 2 minute, uspjeli su smanjiti razliku na -7, na način što se mladi Rubio izgubio, prvo mu je Beverly ukrao loptu nakon čega ga je morao zaustaviti faulom, a nakon toga Sofoklis mu presijeca dodavanje nakon čega slijedi lagani koš Childressa. Grci su odigrali stvarno kvalitetnu obranu tijekom cijele četvrtine, ali nažalost po njih, Barcelona ima predobre individualce koji su bili prisiljeni završavati napade šutevima preko ruku, ali na sreću po njih, sve im je ulazilo. U takvim situacijama se stvarno ništa ne može poduzeti, jer kad takvi igrači počnu pogađati nevjerojatno teške šuteve, onda ste stvarno u problemima. U ovoj četvrtini Barcelona se uspjela odvojiti na 64-50, zahvaljujući svojim sjajnim igračima i jako lošem postotku šuta Olympiacosovih igrača (šut 6 od 15).
ČETVRTA ČETVRTINA
Zadnja četvrtina je izgledala dosta čudno. Vjerojatno se nervoza uvukla u igrače Olympiacosa te su tako postali brzopleti u svojim pokušajima smanjivanja zaostatka. Samim time Barceloni je bio olakšan posao u obrani. Igrači Olympiacosa su uputili mali broj šuteva u zadnjoj četvrtini, svega 9, od kojih su pogodili 5 (2 trice, 3 dvice). Razlog tome je bio što su igrači Barcelone odlično kontrolirali skok u obrani, (doduše isto kao i Olympiacosovi igrači, ali ipak je Grcima trebalo više šuteva da nadoknade razliku, niti jedan skok u napadu) što su igrači Olympiacosa izgubili 4 lopte, te napravili 1 tehničku (točnije dvije, ali je i Barcelona dobila jednu u istom trenutku pa se poništavaju) zbog koje je Barcelona dobila novi napad. Barcelona je nastavila sa dalekometnom paljbom, zabili su 3 trice, te iz minute u minutu povećavali svoju razliku dajući do znanja Grcima da je sve gotovo. Kod Olympiacosa su se najviše istakli Childress sa 6 koševa, te Kleiza sa 5 u zadnjoj četvrtini, dok su se kod Barcelone koševi rasporedili poprilično ravnomjerno. Kako je utakmica odmicala kraju Barcelona je klasično carinila loptu do kraja napada, dok su igrači Olympiacosa srljali iz greške u grešku. Utakmica je završila 86-68 za Barcelonu.
ZA KRAJ
Barcelona je sasvim zasluženo osvojila Euroligu, imali su samo dva poraza tijekom cijele godine u ovom natjecanju (Real Madrid u četvrtfinalu i Partizan u Top 16) i igrali su najkvalitetnije od svih. Ovo finale je samo potvrda njihove dominacije, jer razvaliti ovakav Olympiacos sa 18 razlike nije jednostavno. Kod pobjedničke momčadi bih izdvojio Navarra i Mikeala, koji su opravdali karakteristike ključnih igrača svoje momčadi. Navarro je zabio 21 koš (2/4 za dva, 4/9 za tri, 5/6 slobodna) uz 5 skokova, 3 asistencije i 5 iznuđenih faulova. Mikeal je zabio 14 koševa (5/9 za dva, 1/3 za tri, 1/1 slobodna) uz 5 skokova i 3 ukradene lopte. Najviše me razočarao Rubio koji nije odigrao loše, već mu je jedini problem bilo 5 izgubljenih lopti, činio se malo nesiguran tijekom agresivnije obrane Grka. Kod poražene momčadi najbolji su bili Teodosić 10 koševa (2/3 za dva, 2/3 za tri) uz 3 skoka i 3 asista, Papaloukas 12 koševa (6/6 za dva, 0/2 za tri) uz 3 asista, Bourousis 9 koševa (3/4 za dva, 1/1 za tri) uz 5 skokova i 2 blokade i Childress 15 koševa (2/7 za dva, 3/5 za tri, 2/3 slobodna) uz 6 skokova i 3 ukradene lopte, koji su odigrali solidne utakmice, što nije bilo dovoljno protiv ovako kvalitetne Barcelone. Najviše me razočarao Kleiza 13 koševa (3/8 za dva, 1/1 za tri, 4/7 slobodna) uz 4 skoka, ali i 4 izgubljene lopte i 5 faulova, koji je isto tako odigrao solidnu utakmicu, ali igrač njegovih kvaliteta bi trebao puno bolje. Isto tako se nije smio dovoditi u ovakvu situaciju s faulovima, jer je ipak ključni igrač kojeg njegova momčad itekako treba. Što se tiče sudaca, mislim da su odradili kvalitetan posao, s obzirom da su im se konstantno jadali igrači i treneri. Bili su pod pritiskom i vrlo često su igrači u svojim greškama tražili krivce u njima, pogotovo igrači Olympiacosa, ali kako obično i biva, tko gubi ima pravo da se ljuti. Navarro je proglašen MVP finala, a Barcelona je tako uzela svoj drugi pehar Eurolige.
Gledao sam 2. i 3. cetvrtinu, i cinilo mi se kao da se Kleiza skriva od lopte. Rijetko je preuzimao odgovornost, sto bi u onoj ekipi i morao raditi. Jer osim Teodosica, ostali nisu igraci za rijesiti utakmicu. (Childress je dobar igrac, ali ga sut jako limitira)
je li vujčić imalo igro? u polufinalu je imo 2-3 minute. planinić je u 13 minuta polufinala imo 0 koševa i asista, a u utakmici za 3. mjesto nije ušo ni sekunde u 45 minuta.
nikad ne bi doveo igrača s ovakvim šutem, kao što ga childress ima, u europsku košarku posebno ne za te pare. on sam imao godišnje ko svi igrači partizana u dvije godine i opet su ih jedva dobili.
Vujo je igrao cini mi se 4 i po minute i zabio 2 kosa, ako se dobro sjecam. Ma Vujo je za penziju ili neka se vrati u Split raditi s mladim centrima individualno. Zaboravio sam napisati u tekstu da je Lakovic igrao samo minutu i po, ne znam radi li se o nekoj ozljedi, jer mi je on kvalitetniji od Victora Sade, koji ima u prosjeku kos i po po utakmici u Euroligi i iskljucivo je obrambeni specijalist.
Gledao sam Vujcica u dvije utakmice dok sam bio u Grckoj, i stvarno se bruka na terenu. U napadu Olympiacosa je zadnja opcija, uopce ne gleda kos, a u obrani je najveca rupa. Pogotovo ako ga imalo izvuku iz reketa, ima tako spore noge da nikoga ne moze pratit. Tako da svaki put napravi faul (rukom zadrzava igrace). Ocito je ispuhao totalno.
Planinica mi je zao, on je po meni jedan od najvecih talenate hrv. kosarke, al ocito ima problem u glavi kao i sesar npr., jer bi inace puno vise postigao
naša košarka je imala puno talenata, a nitko nije uspio nešto ozbiljnije napravit u seniorima. s iznimkom vujčića, sad je ipak ostario. i sad je tomić vrhunski kreno. i onda se naši novinari i javnost čudi što nema reprezentativnih uspjeha. vrlo jednostavno, drugi su bolji.
Mislim da je veliki problem i rad s mladim igracima. Vecini (kao i u nogometu) fali osnovne taktike, kretanja itd. Najbolji pokazatelj je bio prije par godina, trener kadetske reprezentacije Caktas (Sinj) a juniorske Kunce. Ne mozes ni ocekivat da se netko razvije kao igrac kad ga takvi treniraju.