2. grupa glasača za trofej „Rudi Reš“ za 2010. godinu

 

    Na redu je druga grupa glasača. Na vrhu su se iskristalizirala četiri imena, a danas je najviše bodova priskrbio Sandro Sukno koji je Hrvoju drugu godinu u nizu na vrhu liste:

1. Sandro Sukno – najbolji naš mladi igrač koji nosi igru Juga i reprezentacije. Šteta što ga nećemo gledati sljedeće sezone u našoj ligi.
2. Nikša Dobud – postao je prvi centar reprezentacije i to uz jednog Hinića. Postao je kapetan Juga nakon što je Miho otišao. Sve potpuno zasluženo.
3. Maro Joković – igrač sa ponajmanje oscilacija u igri, a na vrhunskom nivou. Koliko doprinosi igri Juga vidjelo se na zadnjoj utakmici protiv Mladosti u Zagrebu kad se igra Juga raspala nakon Marovog trećeg isključenja. U reprezentaciji također nezamjenjiv.
4. Petar Muslim – najbolji Mladostaš u 2010. U reprezentaciji vrlo koristan. Uz male oscilacije u igri, dao je veliki doprinos europskom zlatu.
5. Tihomil Vranješ – zato što je legenda. A i zato što je red da ga se stavi na listu „kad-tad“.

 

 

    Slijedi izbor MK kojemu je ovo prvo sudjelovanje u žiriju. Lani je tek u komentaru ostavio svoju listu najboljih koju je predvodio Sandro. Ove godine ga je Burić prestigao:

“Pošto nemam iluzija da sam neki vrhunski poznavalac vaterpola koji može prepoznat i vidjeti svaki detalj u igri pojedinca (što može biti odlučujuće u jednom ovakvom izboru), bit će možda nekih koji se neće slagati sa mojim odabirom. Zato naglašavam da je ovo mišljenje jednog vaterpolo zaljubljenika-laika koji prati ovaj sport već neko vrijeme, a ne stručnjaka u rangu Bonačića, Ćire Kovačića, Nikolića ili b/a… :smile:.
Dakle,

1. Damir Burić (10 bodova) – Čovjek koji je postao stup obrane reprezentacije, jedan od njenih glavnih igrača sa kojim naša obrana djeluje puno moćnije i neprelaznije, europski prvak sa reprezentacijom, pobjednik Eurolige sa Pro Reccom. Mislim da sam sve rekao.
2. Sandro Sukno (6 bodova) – Tako mlad, a već jedan od glavnih oslonaca Juga i reprezentacije u ovoj godini. Zadivljuje njegova lakoća pokreta i pregled igre. Posjeduje tu neku lucidnost u igri čime me podsjeća na Tamasa Kasasa, a usporedba sa takvim velikanom sve govori… Fascinantno da je (nakon Pavića i Jokovića) proveo najviše minuta u igri na EP-u Zagrebu, a posebno me impresionirao podatak da nije izlazio iz vode u polufinalu protiv Srbije.
3. Igor Hinić (4 boda) –  Čovjek koji vuče repku, a i posebno Mladost ove godine, gdje nije takva koncentracija kvalitete, pa puno puta on svojim odličnim izdanjima drži i vodi ekipu. Fascinantno koliko još ima u njemu volje, žara i energije.
4. Maro Joković (2 boda) – Vratio se u potpunosti nakon ozljede i po meni imao jako dobrih igara ove godine, kako za Juga tako posebno i za repku na EP u Zagrebu.

5. Petar Muslim (1 bod) – Uz Hinića udarna igla Mladosti u prošloj sezoni, polivalentan igrač i odličan šuter. Iako je bilo dosta skepse mislim da je izrastao u pravog igrača, što je i potvrdio ove godine svojim odličnim igrama za Mladost i za repku na EP-u.”

    Za danas završavamo s Boškom koji se isto lani – kad su i kolumnisti dobili pravo glasa 😉 – priključio glasanju. Lani mu je Bušlje bio na vrhu liste:

1.    Dobud – najvažniji igrač reprezentacije i Juga, učinkovit, atraktivan, sa (za centra) ogromnom minutažom, kako je Hinić ipak svaku godinu sve stariji, a ostali kandidati su više „ultimate fight“ centri, Rudić će se morat molit za njegovo zdravlje.
2.    Sandro Sukno – najveći potencijal i izuzetna vaterpolska inteligencija, igrač savršenih poteza u obrani i napadu, čini mi se da mu se ponekad ne igra ili barem tako izgleda.
3.    Burić – najbolja sezona odličnog beka, u reprezentaciji odličan, u klubu vrlo važan, ali ne i presudan.
4.    Joković – Maro se vratio, pauza se povremeno još osjeti, ali može bit samo bolje, počeo se snalazit i kad ga uvedu u 2 metra.
5.    Muslim – strašan igrač, ogromna perspektiva, pod hitno klonirati, pa jednog na vanjskog, a drugog na centra.

Šteta da nema mjesta za Bušlju, Boškovića, Pavića, zatim Obradovića i Hinića, te naravno Vićana.