Hrvatska ide po iskupljenje

Hrvatska kreće na Olimpijadu po svojevrsno iskupljenje. Naime, prethodne tri Igre naša vaterpolska vrsta doživjela je tri podbačaja, redom sedmo, deseto i u Pekingu šesto mjesto. Sjetimo se tadašnjih „brkatih“ i Rudićevih opravdanja na prethodnim natjecanjima kako su sve to samo pripreme za Olimpijadu. A tu je i debakl u Eindhovenu prije 6 mjeseci.

Od najjačih momčadi Rudić je krenuo drugačijim putem. Samo smo mi igrali Svjetsku ligu i to u najjačem sastavu, dok su se drugi spremali uz odigravanje prijateljskih turnira na kojima su često odmarali najbolje igrače i skrivali taktičke zamisli.

Rudić je odabrao sljedećih 13 igrača:

Golmani: Pavić (2) i Vićan (4)
Sidruni: Dobud (1) i Hinić (5)
Bekovi: Bušlje (2), Burić (3) i Buljubašić (1)
Lijeva strana: Sukno (1), Barač (4), Muslim (1)
Desna strana: Joković (2), Bošković (2) i Obradović (1)

U zagradama je broj koji je ovo po redu nastup na Olimpijskim igrama. Hinić je sudjelovao na svim od samostalnosti, a Vićan i Barač na prethodne 3 na kojima su redom doživljavali rezultatske podbačaje. Imamo 8 istih igrača kao na prethodnim Igrama, a debitanti su: Sukno, Dobud, Obradović, Buljubašić i Muslim.

Povratkom iskusnog dvojca, Vićana i Hinića, Rudić se „opametio“ i poveo dva golmana. A očekivano su u odnosu na prethodna natjecanja otpali Karač i Paškvalin. Poznati su nositelji naše igre: Sukno, Dobud i Joković u napadu, a golmani i bekovi (bez Bulja), kao i Sukno u obrani. Najveći problem je nedostatak širine koji bi na vjerojatno i najjačem turniru u povijesti vaterpola mogao doći do izražaja. Muslim, Buljubašić duži period igraju daleko ispod reprezentativnog nivo, posebice sastava koji puca na medalju. Hinić i Barač već najmanje 2 – 3 sezone igraju u skladu sa „godinom proizvodnje“, dakle poluveteranski. Sve će ovisiti o tome koliko će Sukno, Joković i Dobud dobiti pomoć od ostalih u napadu. Njih trojica će igrati jako puno. Prva dva gotovo bez odmora, a Dobud za sidruna ogromnih 22 i više minuta. Ipak, naša grupa je osjetno lakša od druge, a i zadnje dvije utakmice igramo protiv Australije i Kazahstana pa bi četvrtfinale trebali dočekati odmorni. Puno jasno ovisi i o obrani. Sada je Burić zdrav prošao kompletne pripreme za razliku od EP-a. On i Bušlje čine jaki bekovski par. Sukno je fantastičan u obrani. Vidjet ćemo koliko će na ovom turniru momčad uspjeti pokriti Boškovićevu obrambenu slabost tako da ne trpimo kao u Eindhovenu.

Prvu utakmicu igramo protiv Grka koje vodi Dragan Andrić koji je vratio iskusne igrače u momčad i pripojio im nekoliko najboljih mlađih poput trećeg strijelca EP-a Miralisa (iako igra desnu stranu kao dešnjak), i Fountoulisa. Rudić je kažnjen i prvu utakmicu ne smije biti na klupi pa će nas voditi Fatović i Kobeščak. Grci mogu bit čvrst i neugodan protivnik, posebice ako maksimalno uspore igru (kao i u nogometu to im je forte), međutim mi bi već na startu trebali pokazati što smo radili protekla 2 i po mjeseca.

Igra se svaka 2 dana do kraja, do finalnog dana 12. kolovoza. Drugi protivnik nam je Španjolska koji su na zadnjih nekoliko natjecanja redovito ispadali u grupnoj fazi. Najviše ih koči nedostatak bar pristojnog golmana jer Lopez i Aguilar (izbornikov sin) to nisu. Imaju Perronea i Molinu koji su proteklih sezona igrali u Reccu i bili ponajbolje plaćeni igrači današnjice. Tu je Garcia iz Primorja. Legendarni sidrun, 41-godišnji Ivan Perez (mjesec dana mlađi od Fatovića, ili 3 godine stariji od Kobeščaka naša dva trenera) i Valles čine solidan sidrunski dvojac. Teško će do nekog opipljivijeg rezultata, očekujem ispadanje u četvrtfinalu iako imaju solidnu prvu postavu s još vrlo dobrim bekom Gallegom i Espanjolom na lijevoj strani, ali klupa im je tanka.

U trećem kolu očekuje nas derbi u grupi, vjerojatna utakmica za broj 1 protiv Talijana i samim time lakšeg protivnika u četvrtfinalu. Igraju fenomenalnu obranu predvođenu Tempestijem, najboljim golmanom na svijetu. Svi igrači igraju fenomenalno u obrani i najčešće se protivnik mora dobro namučit jer ništa ne poklanjaju. U napadu se oslanjaju na odličnog sidruna Aicardija, ljevaka Galla, vođu momčadi Feluga i nepredvidljivog i pomalo divljeg – taman jedan u ekipi da ga se bez problema istrpi – Figliolija koji je na prošloj Olimpijadi igrao za Australiju (nešto kao Joe Šimunić – koji doduše nije pomislio igrat za ikoga osim Hrvatske – Talijan sa Australskim državljanstvom). Sada je Campagna pozvao i Premuša kao drugog sidruna. Premuš je još tamo 2004. nastupio za Hrvatsku na Olimpijadi, a sada nakon fantastične sezone, i s obzirom na to da ga se Rudić odrekao, nastupa za Italiju. Sigurno će im biti kvaliteta više jer je osjetno bolji od Desertija i Lapenne koji su u prethodnim akcijama bili drugi sidruni. Spomenut ćemo još i Giorgiettija koji je 2 ili 3 puta posramio Pavića u polufinalu zadnjeg SP-a.

Četvrto kolo protiv Australije, ekipe koju ne poznam toliko dobro. Ne znam je li im se pojavio kakav mlađi bolji igrač jer su od 2000. (3 OI + 5 SP-a) najbolji bili jednom 7. i uvijek se vrte tu negdje (2 puta osmi, 2 puta deveti i 3 puta deseti). Posljednji protivnik nam je Kazahstan.

Spomenimo kratko i drugu, tj. grupu B. U njoj se nalaze trostruki branitelji naslova Mađari, prvi favoriti Srbi, reprezentacija sa vjerojatno najboljih prvih 7 Crna Gora, srebreni sa prošlih OI Amerikanci, te Rumunji i domaćin Velika Britanija.

Mađari su ostali vjerni staroj gardi. Ali ne zato što su sentimentalni i dopuštaju tim velikanima ovog sporta poput Kasasa, Kissa, Birosa i Szecija koji imaju sva tri zlata (zajednosa Molnarom i Benedekom i izbornikom Kemenyijem) da igraju dokle žele, nego jer jednostavno mlađi igrači nisu toliko dobri. Imaju čak 5 igrača sa 35 i više godina. Najmlađi su Harai i Denes Varga sa 25. Zadnjih godina, točnije od prošle Olimpijade ne mogu do medalje što isto dosta toga sugerira, ali nikome neće niti može biti svejedno kad takvu ekipu vidi s druge strane. Odmah u prvom kolu igraju sa Srbijom.

Srbija je zadnjih godina preuzela primat od Mađara. Samo im Olimpijsko zlato nedostaje. Detaljnije u Robertovom članku o prvim favoritima ovog turnira.

Crna Gora u udarnoj sedmorki ima Ivovića, Zlokovića, dva Janovića, Gojkovića… nitko nema tako kvalitetnih prvih sedam (ponajbolji igrači svijeta na obje strane terena) koje će zatvoriti na golu Šefik (kažu da je dosta smršavio što je naznaka da je ozbiljno trenirao, a onda je jako opasan) ili Šćepanović i vjerojatno Jokić kao prvi bek, ili možda Darko Brguljan na desnoj strani. Perović se odlučio povesti samo jednog sidruna što ipak čudi jer je Zloković sklon ozljedama, a i tako će ipak donekle trpjeti igrat kad je na klupi bez obzira koliko dobro će prije svega Nikola Janović, pa i mlađi mu brat, Ivović, Jokić ili Petrović ulaziti na dva metra. Vukčević je navodno u jako lošoj formi, a nekog drugo ozbiljnijeg sidruna nemaju, pa izbornik možda i nije imao izbora.

SAD brani srebro, ali jako teško će to ponoviti. Sve osim 4 mjesta u grupi bilo bi iznenađenje, a onda ih u četvrtfinalu čekaju Hrvatska ili Italija. Ipak, znamo da je Amerikancima Olimpijada motiv više, i njihovi sportaši su poznati po mentalnoj snazi da upravo na Olimpijskim igrama daju i više nego se od njih inače očekuje tako da ni Azevedo i prijatelji neće biti bezopasni. Kreću protiv Crne Gore i odmah na startu vidjet ćemo koliko su spremni zaprijetiti najjačima.