Pouka pred Zadar: „Ne vjeruj Medu ni kad ti darove nosi“

Pet utakmica Juga i Primorja ove sezone u kojima je Primorje tri puta pobijedilo, dok je dva puta ostalo neriješeno. Dvije utakmice u skupini Lige prvaka, dvije u Jadranskoj ligi i finale kupa. Prve 4 na klupi je bio Đuho, dok je jučer po prvi put na tom mjestu „sjedao“ Bobić. Ako se ne dogodi čudo, uskoro, za 3 dana i šesti je obračun na rasporedu, u finalu Jadranske lige.

Osvrnimo se još malo na jučerašnju utakmicu. Mogli smo vidjeti nešto novina u igri Juga, čak i igrače na novim pozicijama. Prvo generalno govoreći Jug je strašno pao u formi što je rezultiralo porazima u kojima ni pristup nije bio na pravom nivou. Ne može se u kratkom vremenu sve posložiti. Gledajući u odnosu na najbolje utakmice ove sezone Bušlje je, zbog ozlijede, na dosta nižem nivou. Također je i Dobud nešto ispod najboljeg nivoa jer je gro sezone igrao nevjerojatno dobro. A opet je, što je izmeđuostalog pokazao s fenomenalnim golom, među najboljim pojedincima. Šteta zbog one nervoze na kraju utakmice. Možda se treba vratit Čvrgu da ureduje po protivničkim provokatorima. 😉

Treći igrač koji cijelu sezonu nosi Juga je Janović. On je jučer bio još i bolji. Osim što je zabio 3 odlična gola, još je u obrani stalno prelazio na desnu stranu kako bi čuvao Denesa Vargu i Muslimove ulaske kao drugog sidruna.

I četvrti nositelj Jugaške igre, golman Bijač koji je jučer išao od briljantnog do jako lošeg. U prvoj četvrtini skupio je 7 obrana od čega 3 sa stative sa igračem manje, te još jedan opasan udarac sa 4-5 metara isto sa igračem manje. Kasnije je primio 2-3 gola izvana gdje je morao osjetno bolje reagirati. Kao i mnogo puta ove sezone pokazalo se da je puno bolji na udarce iz neposredne blizine, jer se zna odlično postaviti, kao i odlično čitati igru. Na udarce izvana često kiksa, ili mu noge propadnu nakon prebačaja na krilo. Treba još dosta iskustva i rada na tim detaljima.

Bošković je zamišljen kao nositelj igre, ali očito je, već drugu godinu da to nije. Nedavni naslov s upitnikom i uskličnikom (jer svi znaju za Jugu treba njegov napadački učinak u najvažnijim utakmicama) „Bobić oživio Boškovića“ više je bio želja i nada, nego realnost. Što se sada i pokazalo jer je jedini koji ga je probudio ove sezone je Bisztritsanyi, golman Egera koji budimo realni, nema „mrtve veze“. Jučer, odmah prvi napad obrana Primorja zaboravlja Boškovića koji sam sa 5 metara sa desnog vanjskog gađa znatno iznad gola. Ni kasnije nije bio opasan, a često su ga i suigrači preskakali u igri sa igračem više. Zabio jest dva gola što nekoga ko nije gledao može zavarati. Jedan iz peterca drugi kad je bio potpuno sam ispred Vićana u zadnjim trenucima.

Od ostalih Visković lošiji nego u boljim izdanjima ove godine, Benić je isto pao u formi. Vranješ sa previše minutaže u nekim periodima. Marković bi isto trebao ponešto bolje.

Macan solidan na bekovskoj poziciji nakon što je već u prvoj obrani dobio izbačaj. Marelja možda i najbolja partija ove sezone iako se i dalje predaleko sidra, ili ga bekovi izguraju na 5 metara. Ali je jednom to odlično iskoristio za iznuđivanje peterca.

I za kraj Šutalo koji je dobio potpuno novu ulogu sa igračem više. Kao je bio u igri igrao je lijevo krilo i tako s dovoljno drskosti i snage u udarcu dva puta probio Vićana u bliži kut. I to u važnim trenucima, oba puta na -2.

Svima je jasno da je Jugov veliki problem u igri sa igračem više baš pozicija lijevog krila, a Bobić je to probao i uspješno pokrio prebacivanjem Šutala. Lani u finalu je i Bošković sa te pozicije par puta bio uspješan i tako iznenadio Asića i Primorjaše.

Bobić je unio dosta živosti u igri obrane. Prvih gotovo 14 minuta igre bila je besprijekorna. Uz boljku koja se javljala tijekom cijele utakmice, a to je obrana na stative sa igračem manje. Ali poziciona obrana je bila znatno agresivnija. Nekoliko puta Primorju je isteklo vrijeme bez da su uopće šutirali. Puno brže se izlazilo na igrača s loptom u zonskoj obrani, kao što se i na igraču manje jednako tako uspješno pokrivalo vanjske igrače. To je ostavljalo veliki prostor iza leđa koji još nije dobro pokriven, ali s obzirom na činjenicu da Bijač bolji brani takve udarce nego one s vanjskih pozicija, možda je to bila i svjesna odluka da se odigra riskantnije, s više prostora stativama. Ali sigurno se ne smije dopustiti Raduu da primi loptu i okrene se oko svoje osi i tek onda šutira. Kao što nije poželjno da u jednoj utakmici protivnik čak 7 puta izradi akciju na stativu. U čak 6 navrata igrač je imao previše vremena, ali je Bijač 3 puta fantastično skinuo zicere.

O napretku u vođenju utakmice je bespredmetno pisat, a treba napomenuti i igrača više gdje se sada izrađuju akcije, tako da je Janović imao 4 odlične ili bar vrlo dobre pozicije za šut. Tri je zabio, a jednu je Vićan fantastično skinuo i odbio u korner. Odigralo se i na Šutala na krilo dva puta, dva puta na Bušlju na stativu (jednom gol drugi put od prečke do Markovića pa opet gol). Ukupna realizacija 8/11 dovoljno govori.

Jasno bilo je i grešaka. Ponajprije individualnih koje su onda igrači Primorja kažnjavali. Npr. jako loše dodavanje Viskovića na samom kraju druge četvrtine kod rezultata 3:3 pri igraču više. I umjesto da se ode sa 4:3 ili 3:3 na odmor, to loše dodavanje s krila na krilo koje je netko od Primorjaša presjekao rezultiralo je kontrom koju je Danijel Varga zabio za 3:4.

Jasno i ovi silni pokušaji sa stative se mogu riješiti bržim pomicanjem lijevo desno, prije svega boljim radom nogu.

Najvažnije za Juga u ovoj utakmici bilo je vratiti bar dio samopouzdanja, a remi je to svakako napravio. Još k tome nisu ni odigrali odličnu ili vrlo dobru utakmicu – stvarno je raritet da jedna ekipa uspije čak 7 puta proigrati stativu sa igračem više – uz ostale spomenute i nespomenute individualne pogreške. Kad bi Dobud, Janović, Bušlje i Bijač odigrali na + 90% svojih mogućnosti, uz doprinos bar nekoga između Šutala, Macana, Benića, Markovića i Viskovića; uz Boškovića bar na 50 % onoga što je pružao prije 5 godina Jug bi uvijek odigrao al pari utakmicu i sa ovakvim Primorjem.

Ima i kod Primorja taktičkih mogućnosti na kojima se može stvarati prilika. Recimo da se proba igrača manje bazirati na Muslimu. Pa neka on šutira, a ne Garcija sa suprotne strane. Zna se da je on osjetno sporiji u izvođenju šuta od Denesa koji možda ima i najbrži izbačaj na svijetu, ali i svih ostalih. A i Muslima se može dosta ometati u pripremi udarca kvalitetnim izlascima s podignutom rukom. Uostalom, zar nije najbolje u konkurenciji dvaju Vargi, Obradovića, Garcije nešto više puštati Muslima. Jasno ne doslovno puštati već na njega usmjeravati akcije. To bi bio moj izbor.

I za kraj, u ime svih navijača Juga veliko hvala Paulu Obradoviću na poklonu 4 sekunde prije kraja :wink:. Ali kako i naslov kaže „Ne vjeruj Medu ni kad ti darove nosi“,  nego ga još bolje pokrij.