Srbija u finalu
Italija – Srbija 8:10 (0:3) (2:3) (0:1) (6:3)
Suci: Stavridis (GRE), Flahive (AUS)
Igrač više: Italija 14/4, Srbija 9/5
Dva igrača više: Italija 1/0, Srbija 2/1
Italija: Tempesti (1/7), Di Fulvio, Gitto, Figlioli 1, Fondelli, Velotto 2, Nora, Gallo 2, C. Presciutti 2, Bodegas 1, Aicardi, N. Presciutti, Del Lungo (5/9)
Trener: Campagna
Srbija: G. Pijetlović, Mandić 1, Gocić, Ranđelović, Ćuk, Pijetlović 1, Nikić 2, Aleksić, Jakšić 1, Filipović 2, Prlainović 2, S. Mitrović 1, B. Mitrović (9/17)
Trener: Savić
Ako su polufinalni parovi ovoga olimpijskoga turnira bili istovjetni onima u Londonu prije 4 godine, rivali u borbama za raspodjelu medalja ovoga puta će bit drugačiji. Za to se pobrinula reprezentacija Srbije koja je ovoga puta bila bolja od Italije, i to dosta više nego krajnji rezultat govori. Najzad u pravom izdanju, kao da nema veze sa onim timom iz grupne faze, a ono što je nagovješteno protiv Španjolske u četvrtfinalu, samo je danas otišlo koji korak dalje. Tako smo dobili utakmicu, koja je sličila većini koje je srpska reprezentacija odigrala unazad na velikim takmičenjima, što je izgledalo otprilike da se sve riješi u prve dvije četvrtine, a kasnije samo rutinski privede kraju započeto. A u te dvije četvrtine Talijani, do sada druga reprezentacija po realizaciji igrača više, 6 puta su zaustavljani u ovom segmentu igre, jednom i sa dva igrača više. Prvi gol su postigli na manje od dvije minute do kraja druge četvrtine, nešto prije toga Campagna je morao mijenjati i Tempestija, koji je do sada na Olimpijadi sličio svojim starim danima. Naravno, daleko da je Tempesti bio jedini krivac za početnih 0:6, ali je samo jedna obrana u tih 11-12 minuta bio zaista preslab učinak.
Na drugoj strani, pored ubjedljive obrane, Srbija izuzetno efikasna i u napadu. Protiv Španjolske se najzad raspucao Mandić, a ovoga puta se srpskome napadu nešto konkretnije priključio i Prlainović, počevši i završivši tu seriju od prvih 6 golova. Srbija je u tome periodu imala 4 igrača više i sve ih iskoristila, pri čemu su ponovno, poslije pauze protiv Španije, efikasni bili i srpski centri, koji su se također dosta lako nosili protiv talijanskih bekova. U prvoj četvrtini dva gola Srbije sa igračem više (Prlainović, Pijetlović) te jedan Nikića koji bježi Bodegasu i koristi asist Gocića. Figlioli, Di Fulvio, Aicardi, Gitto, ne uspijevaju ni sa igračem više (3 puta), niti iz igre donijeti Talijanima gol. U drugoj četvrtini, već do polovice još 3 gola za Srbiju (Filipović, Mitrović, Prlainović) dok obrana pokretljivošću, disciplinom i koncentriranošću u bloku nastavlja “izluđivati” Talijane koji imaju još 3 neiskorištena igrača više, pri čemu je i B. Mitrović sakupio nekih obrana. Na gol kod Italije tada dolazi Del Lungo, Srbija malo popušta tempo, te do kraja četvrtine Talijani preko Galla iz vana, i Velotta koji kažnjava Mandićevo mijenjanje ruke u bloku, najzad sa igračem više, stižu do 2:6. Uprkos “buđenju” Talijana, već tada je sve izgledalo praktički riješeno.
To se i potvrđuje u trećoj četvrtini. Iako je obrana Italije bolje funkcionirala na čelu sa Del Lungom, prije se čini da ni Srbija nije potezala, ili je malo štedjela snagu. Kako god, i jedni i drugi neefikasni u ovome periodu sa po 3 neiskorištena igrača više, ali Srbija ipak koristi jednoga (Nikić jednu odbijenu loptu posprema u gol) za 2:7 te potvrđuje ono nagovješteno ranije. Usled dosta izbačaja uz ipak ujednačen sudijski kriterij (bilo i jedno obostrano) Srbija krajem ove četvrtine ostaje bez Prlainovića a potom i Ranđelovića, no ni to nije moglo pomoći Talijanima u ovome polufinalu. Nakon golova C. Presciutija i Filipovića, Srbija sa 2 igrača više (Jakšić) dolazi do 3:9 na 5 i pol minuta do kraja, kada konačno sve postaje jasno. Talijani se trude i uspijevaju stići do časnog poraza, a Srbi privesti utakmicu kraju iskoristivši što manje snage i što mirnije. Velotto, Figlioli, C. Presciutti, Gallo i najzad Bodegas (na samome kraju), zabijali su za Italiju, za Srbiju još Mandić, dok su još po treći izbačaj dobili Aleksić i Gitto.
Na kraju, ipak ćemo imat u finalu dvije trenutno najkvalitetnije reprezentacije. Srbija je pokazala u Riju kako svoje najgore igre i ranjivost, tako i one kvalitete zbog kojih je zadnjih godina u vrhu. Što će pokazati u finalu, i kako tamo proći, danas je izgledalo, ponovo najviše ovisi od njih.