Turčin je u glavnom turniru!

Jučer nakon povjesne pobjede (znači članak pišem hladne glave) nad svima nam milom Sovrnjom Doli koja majčinski prihvaća i odgaja naše prebjege (V.R.) te nepušta svoje domaće pulene ni na pregovore u Turčin (P.K. se zadnji put pred par godina okupao na tom, iza brazilske Copacabane, najpoznatijem svjetskom kupalištu) za vrijeme osvježenja u betuli na manje poznatim Dančama, izvršnom dopredsjedniku Turčina A.Ć. je predloženo da sazove konferenciju za novinare i svima njima jebe mater komunističko-udbaško-masonsku-jugonostalgičnu, jer su oni ti (opet množina a misli se na jednog) koji svojim sustavom natjecanja godinama onemogućuju jednoj zdravoj Divljeligaškoj ekipi pristup u elitizam glavnog natjecanja.
Izvršni dopredsjednik se složio s tom potrebom ne krijući zadovoljstvo ulaskom najdražeg mu kluba u društvo odabranih, ali nervoza pred prvu utakmicu na turniru je učinila svoje i iako prekaljeni profesionalac, istu nije mogo skriti nego je autor poslan u p.m.
Također mu nije bila ni mrska ideja da za protivnike Turčina organiziramo roštilje pred utakmicu, nalijemo ih kiselišom (Debit, Jure i ostala vrhunska vina po 9 kuna) te ih pogostimo Dančarskim specijalitetima – presoljenim lignjama s sirovim patatama, a za predjelo po 20 čevapa punjenih laksativima. Obećao je i da lignje možemo ostaviti preko noći u betuli za sljedeći roštilj.
E kad se stvorila ovakva klima, i cijelo Danče diše za Turčin (jučer je autor ove struje svijesti primio 10-tak čestitki od ljudi za koje sam mislio da neznaju ni da se igra Divlja liga, a kamoli tko je i odakle dolazi Turčin). Iznenađen, ponos nisam mogao sakrit pa sam sa sjetio onih dana kad su uvijek najbrojniji i najglasniji bili navijači Danača, kad bi bilo po 10 plovila sa Danača, a ja kako sam radio na zidinama – samo puštao Dančare), nema nam druge nego počet pripreme za roštilje.
Ušla nam svaka lopta koju opucali na glavnom turniru, živjeli.
Također mu nije bila ni mrska ideja da za protivnike Turčina organiziramo roštilje pred utakmicu, nalijemo ih kiselišom (Debit, Jure i ostala vrhunska vina po 9 kuna) te ih pogostimo Dančarskim specijalitetima – presoljenim lignjama s sirovim patatama, a za predjelo po 20 čevapa punjenih laksativima. Obećao je i da lignje možemo ostaviti preko noći u betuli za sljedeći roštilj.
E kad se stvorila ovakva klima, i cijelo Danče diše za Turčin (jučer je autor ove struje svijesti primio 10-tak čestitki od ljudi za koje sam mislio da neznaju ni da se igra Divlja liga, a kamoli tko je i odakle dolazi Turčin). Iznenađen, ponos nisam mogao sakrit pa sam sa sjetio onih dana kad su uvijek najbrojniji i najglasniji bili navijači Danača, kad bi bilo po 10 plovila sa Danača, a ja kako sam radio na zidinama – samo puštao Dančare), nema nam druge nego počet pripreme za roštilje.
Ušla nam svaka lopta koju opucali na glavnom turniru, živjeli.
Turčin je velik!!!
:))
Meni je naj ovaj dio sa lignjama!!
da postoji ekipa s imenom danče ja vjerujem da bi svi živi s danača (fetivi dančari) išli gledat sve utakmice. i bila bi ludnica. šteta, zbog povijesne krivnje i tereta prošlosti.
jedan o komentara s jučerašnjeg turnira na dančama. u polufinalu su igrali turčin i sarajevo i kako je sarajevo vodilo cijelo vrijeme u jednom trenutko ozlojađeni domaći navijači su prokomentirali: ovaj turčin sramoti danče. gube od sarajeva.