Turčinov put kroz kvalifikacije

Braćo Turci i prijatelji Kluba, dame i gospodo,
velik je ovo čas! Po drugi put u klupskoj povijesti, ponovio se velebni uspjeh prolaska pakla kvalifikacija i ulazak u glavni turnir – za naš Klub i njegove ambicije – uspjeh jednak osvajanju Divlje lige ili Svjetskoga prvenstva!
Nakon prošle loše sezone, prvenstveno zbog laganoga zalaza interesa za Turčinom i igranjem za sveti klub, prometnuli smo se u senzaciju kvalifikacija. Dozvolite mi da iznesem par, po mome mišljenju, utjecajnih trenutaka i događaja, u pripremi sezone i kroz samo natjecanje.
1) Počelo je sve u svibnju, kada su uspostavljeni kontakti s karizmatičnim Andrijom «Batinom/Andrijom» Martićem, trenerom koji je prepoznat kao jedini koji bi mogao zauzdati sve te ego-e , invidivualne kvalitete i nekvalitete, te stvoriti dobitnu kombinaciju od prošlogodišnjega topljenika. Obećana mu je podrška u radu, nešto kao što je Rudić doživio od Bukića. Andrijin glas se sluša (jer bi inače mogao dobiti Batine) i Turčin je ove godine odigrao disciplinirano i poštujući sve upute trenera (koje nam je on doslovno govorio sa trenerske pozicije, tipa, dodaj desno, pođi na stativu, plivaj!, pomozi beku itd) – ali i to je draž kvalifikacija DL, po meni, jedinoga zanimljivoga dijela toga natjecanja.
2) Zanos – Biletovo pozitivno ludilo koje je pokrenulo sve ostale na još veći angažman, čak i trening, što je sasvim novi moment u kratkoj, ali događajima bogatoj Turčinovoj povijesti. Kapetan Mihovil se čak uhvatio plivanja i odigrao sezonu za pamćenje, vodeći primjerom suigrače. Još kad ojača rame….
Pridošlice – pojačanja, mladi Pavle, koji će uz sportsko vodstvo i pravilan trening i prehranu 🙂 nositi Turčina u idućim godinama, te legendarni Marole, koji uz uvijek britak i iskren, te duboko promišljen komentar nudi i strast za igrom i žutom loptom – veliki su dobitak za ovu momčad.
3) Ukleta Copacabana – Povijest se ponavlja, najgori teren za Turčina – ikad! Naravno, nije sve počelo dobro, kao što je RADE GARIĆ rekao nakon prve utakmnice sa Villom Šeherazadom, «ovo je najgori Turčin ikad» (sinoć se na roštilju ipak pokušao iskupiti izjavom da njegovo «srce ipak kuca za Turčina», kada se govorilo o nadolazećoj utakmnici sa Špiljom).
Doslovno smo igrali premekano, bez srca, žara, tako da su zasluženi komentari sa strane terena («pičke!», «kreteni», «majmuni», «homoseksualci»).
4) Stav i motiv – Druga utakmnica protiv Pasjače Popovići je otvorila vrata ulasku SRCA u igru, hrabro, s puno fizičkoga kontakta, promijenio se stav, koji je nosio Turke i dalje, protiv Velike rive Doli, ponovnoga ispita protiv Ville Šeherezade, te na koncu Sovrnje (i Vlaha).
Što se motiva tiče, bilo ih je i previše – vratiti Šeherezadi za prvi poraz (i topljenje bare), vratiti Pasjači za prošlogodišnji poraz, riješiti Veliku rivu Doli zbog provokacija na materinjemu sajtu dance.hr, i na kraju – majka svih motiva – Vlaho i njegovi novi prijatelji iz Sovrnje. Čovjek koji je pokrenuo različite multimedijske uratke, rasprave u spomen na njegovo napuštanje Turčina i svojih pravih prijatelja u potrazi za drugim ovozemaljskim gustima i dobrima. O VlahI i njegovom potezu napisano je do sad nekoliko tomova znanstvenih radova iz područja sociologije, psihologije, kineziologije…. pa kako da sve to ne potakne obične igrače Turčina na dodatni stav i želju za pobjedom protiv Sovrnje.
5) Pripreme tekme – trenerov utjecaj uz nešto scoutinga sa strane, doveo je do odličnih taktičkih rješenja, pokrivanja protivnika, postavljanja obrane, koja je na trenutke djelovala čak i granitno.
6) Zamjene – mislim da je najveći uspjeh ove godine što smo imali jako puno zamjena. Ovo je grub sport gdje je fizička priprema osnova, bez skoro pa 2 postave igrača nema se što tražiti. Može se jednostavno ponoviti ona floskula – dužina klupe je presudila.
Na kraju, zahvalio bih se svima na jako lijepoj sezoni, za mene je sa završetkom kvalifikacija stigao i kraj DL, budući da me glavni turnir ni najmanje ne interesira. Plasman u glavni turnir je kraj mojih ambicija i drago mi je da smo to skupa uspjeli ostvariti.
Za kraj – Turčin je velik!
Voli vas vaš J
dobar presjek kvalifikacija. samo čemu borba za ulaskom u glavni turnir i onda odustajanje. sad treba vidjet koliko se bolje možete nosit s protivnicima u glavnom turniru nego prije 5 godina
kao sto si sam, o Batino, primjetio, 1 igrac bilo koje momcadi koja je u glavnome turniru ima vise treninga u sebi (nebitno prije koliko godina) nego 3/4 momcadi Turcina 🙂
mene to….ne interesira – mi smo osvojili naslov u svojoj konkurenciji i to mi je dosta