U prošlu srijedu započela je nova sezona Eurolige. U Zagrebu su igrali Mladost i Budva koju već drugu sezonu vodi Đuho, bivši igrač Penatura. Početak utakmice nije puno obećavao. Igralo se dosta sporo s obje strane i s obzirom na bezopasnost Crnogoraca u napadu i vrlo tvrdu i kvalitetnu zonsku obranu pa i povratak ponajboljeg svjetskog golmana Šefika očekivo sam, brat bratu, uvrh glave 5:4 za Mladost. S obzirom da sam se kladio i da su mi Žapci bili fix na listiću (koeficijent je bio 1.40), emocije su mi bile podijeljene. S jedne strane želja za dobitkom na kladionici, a s druge priželjkivanje poraza Žabaca, jedne od četiri ”najomraženije” mi ekipe uz Cibonu, Dinamo i Internazionale.

Na prvoj ovogodišnjoj utakmici starih rivala okupio se popriličan broj gledatelja koji nažalost nisu imali prilike uživat u vaterpolu. Igralo se dosta loše i jedini koji je pružio partiju dostojnu svoga imena je bio Hinić. Posebno je dojmljiva bila šrauba koju je zabio iza Vićanovih leđa s 4 m s Bušljom na leđima.

Dobar je bio i Muslim koji je dolaskom tatinog sina Paškvalina za drugog sidruna prisljen igrat lijevo krilo iako je vrlo perspektivan sidrun. Zabio je 2 gola za jednog sidruna s krajnje neprirodnih vanjskih pozicija. Buljubašić je još jednom pokazo kolika je sirovina u napadu i da sam na Fatovićevom mjestu obranu bi podredio tome da puštam takve igrače, kojih još ima u Mladosti, do besvjesti.