3. grupa glasača za trofej „Rudi Reš“ za 2010. godinu
10 bodova – Nikša Dobud – najbolji i u 2010. Bio je naš najbolji igrač na EP-u. Postao je prvi sidrun reprezentacije. Na EP-u je u 6 utakmica (bez nebitne sa nedoraslim Turcima) zaradio nevjerojatnih 29 igrača više i još 4 peterca. U polufinalu i finalu je zaradio 11/16 hrvatskih igrača više. Da nije više ništa napravio zaslužio je prvo mjesto, a još je i cijelu sezonu u Jugovoj kapici bio ili najbolji ili među najboljima. Posebno se treba istaknuti njegova odlika koju imaju samo najveći igrači, najbolji je kad je najvažnije. I druga odlika, atraktivnost koja se ove godine najviše očitovala u prebačajima na drugu stativu, kad bi dobio loptu na prvoj sa igračem više.
6 bodova – Sandro Sukno – također najbolji kad je to najbitnije. Tako recimo protiv POŠK-a doma ne zabije nijedan gol, a onda u pobjedi od jedan razlike u Budvi zabije polovicu. Na EP-u ga šut nije baš slušao, posebice u početku prvenstva. Ali on je igrač koji ima apsolutno sve. Daje golove udarcima sa 7-8 metara, radi kontre, ima odličan pregled igre i odlične asistencije npr. protiv Srbije čak 3. Jedini naš igrač koji uplivava. Na sve to u obrani je odličan i nerijetko presijeca dodavanja, odlično koristi plovnost i duge ruke i jedan je od najboljih igrača za igranje zone tj. dupliranje sidruna.
Ima tek 20 godina i mora još malo sazreti – npr. isključenje s pravom zamjene u Zadru – i ako ovako nastavi bit će jedan od najboljih igrača svih vremena.
4 boda – Damir Burić – Burić je ove sezone osvojio Euroligu i Europsko prvenstvo. To ga stavlja visoko u ovom poretku. Ne na sami vrh, jer ni u klubu ni u reprezentaciji nije ključni igrač, ali je, posebice u reprezentaciji vrlo važan. Na EP-u je oscilirao, i kao i Sukno dizao se što je prvenstvo odmicalo kraju. Bio je igrač odluke protiv Srbije (a to je bilo finale prije finala) i odlično je okrenuo Gocića 5 sekundi prije kraja i izborio peterac. U obrani je s Bušljom činio odličan tandem na beku, osim protiv Zlokovića i Radua. Na Final4-u sa Reccom je imao nešto drugačiju ulogu. Gotovo da nije ni igrao beka, nego vanjskog koji bi ulazio ko drugi sidrun, u čemu je imao solidnog uspjeha.
2 boda – Maro Joković – lani ga je bolest zaustavila, ali ove godine se vratio i igra jednako kvalitetno kao i prije. Kao ljevak ključni i nezamjenjivi igrač i Juga i reprezentacije. Podjednako uspješan kao realizator i kao organizator igre. Ima još mjesta za napredak u dodavanjima na prvu stativu sa igračem više (još nije sustigao uzora Kržića u tom segmentu), posebice kad mu Dobud čeka to dodavanje. Uz Sandra imao najveću minutažu na EP-u. Kompletan je igrač, od brzine, šuta, organizacije napada, obrane i također još može napredovat jer ima tek 23 godine.
1 bod – Petar Muslim – za ovu poziciju konkuriralo je nekoliko igrača, Bušlje, Obradović i Bošković. Bušlje je možda i bio bolji od Muslima, ali nije bio na svom maksimumu. Vrlo često je primao golove od sidruna, gotovo kroz cijelu sezonu, posebice u Juga. Iako je imao puno odličnih partija, zbog tog detalja, vrlo važnog za beka sam ga preskočio ove godine. Obradović je izrastao u jako dobrog i zahvalnog igrača. Šteta što ga se žrtvuje na beku, jer sam siguran da bi ko vanjski igrač, imo još puno veći doprinos. I sa ulazima na drugog sidruna i sa svojim fantastičnim udarcem. Vjerojatno je on „skinuo najviše paučina“ od svih naših igrača u 2010. Upravo zato što je „bek iz nužde“ također mu se potkrade da primi gol sa 2 metra. Bošković je također tu blizu. Ima jak i razoran šut. Ipak po važnosti je bio tek 4–5 u klubu, a i na EP-u je imao tek 1 gol iz igre u prosjeku po utakmici (uz 5 peteraca ukupno), a napad mu je forte.
I tako sam došao do Muslima koji konstantno napreduje. U početku je imao problema jer je sve do seniora bio sidrun, pa je odjednom postao lijevi vanjski. Prije je znao u važnijim utakmicama bit samozatajan, ali i to se ove godine promijenilo. Na EP-u je imao olakotnu okolnost što je bio novi i relativno nepoznati igrač. Također je bio sve bolji i bolji kako je natjecanje odmicalo. U klubu je ključni igrač. Ima bombu i ako ga se malo ostavi samog to odma kažnjava. Ima malih problema sa pripremom udarca (zamah mu je malo prespor), a vidjet ćemo kako će to riješit u budućnosti kad ga protivnici budu bolje poznavali. Kao bivši sidrun odličan je u ulascima na dva metra. Jak je, u obrani nema problema ni sa kim. Sve više i više ima odličnih asistencija.
Drugi danas je Ogs kojemu je bivši juniorski reprezentativac Hrvatske, Vladimir Vujasinović konstanta u odabiru. Ipak, kako ga godine sustižu tako je iz godine u godinu za pokoji skalin niže na listi:
1. mjesto: 10 bodova – Damir Burić – ove godine je odigrao poput Bušlje u obrani, gurajući talijanske centre na EP na 5-6m (i tako usporedio talijane s igracima Turčina kad se susretnemo s malo jačom ekipom :smile:), a i kad tome dodamo odličnu igru na stativi s igračem više, te iznuđivanje isključenja i peteraca (protiv Srbije) kad uđe u 2m s krila, logičan izbor za najboljeg igrača ove godine.
2. mjesto: 6 bodova – Nikša Dobud – iako je iz Šice, ove godine ću ga staviti na 2. mjesto :sad:. Nositelj igre Juga, i reprezentacije. Toliko nas je naviknuo na standardno odlična izdanja, da je to postalo normalno i ništa manje se ne očekuje. Uz nevjerojatnu snagu, ima i vic u igri (dodavanje s 1. na 2. stativu u igraču više, zabiti gol iz 2m prijenosom ko u igri s bare na baru itd.), a i povuče kad je najteže (utakmica protiv Mladosti 2009., kad je igrao zadnju četvrtinu beka u obrani i centra u napadu).
3. mjesto: 4 boda – Andro Bušlje – obrambeno najbolji bek svijeta, a i kad tome doda i koju napadačku partiju poput one protiv Rumunja na Europskom prvenstvu, definitivno zaslužuje biti u top 3.
4. mjesto: 2 boda – Vladimir Vujasinović – vukao momčad Partizana do neporaženosti u Ligi Prvaka i nesretnog ispadanja u polufinalu, rođeni lider. Nažalost, vidi se da je na zalazu karijere.
5. mjesto: 1 bod – Nikola Sutić – Možda ima boljih igrača za 5. mjesto, ali ovim izborom pokušavam skrenuti pažnju Rudića da napokon našeg Sutića pozove u reprezentaciju. Vjerojatno nije igrač za prvih 7, ali igra deficitarnu desnu stranu, a i izmislio je vaterpolo za kojekakve Periće, Buljubašiće, Bebiće i Živkoviće.
Trenutačni poredak (8/16) 1. Damir Burić Pro Recco 6+10+10+0+10+4+4+10 = 54 2. Nikša Dobud Jug CO 10+2+4+6+0+10+10+6 = 48 3. Sandro Sukno Jug CO 0+6+2+10+6+6+6+0 = 36 4. Maro Joković Jug CO 4+4+6+4+2+2+2+0 = 24 5. Petar Muslim Mladost 0+1+0+2+1+1+1+0 = 6 6. Igor Hinić Mladost 1+0+0+0+4+0+0+0 = 5 7. Andro Bušlje Jug CO 0+0+0+0+0+0+0+4 = 4 8. Miho Bošković Jug CO/Vasas 2+0+0+0+0+0+0+0 = 2 Nikola Sutić Šibenik/Jug CO 0+0+1+0+0+0+0+1 = 2 Vladimir Vujasinović Partizan 0+0+0+0+0+0+0+2 = 2 11. Tiho Vranješ Jug CO 0+0+0+1+0+0+0+0 = 1