15,7

……što sam ono rekao, ah da, sumrak favorita. Spomenuta Isinbajeva ne samo što nije uzela medalju, već nije uzela ni plasman, jer nije imala nijedan važeći skok, što su dva vanserijska komentatora Božo Sušec i Željko Vela prokomentirali „racionalnim nerazumijevanjem informatičkog sustava“. Vela je prije početka natjecanja u skoku s motkom bio spreman staviti na Jelenu svu materiju koju posjeduje i ljutio se kad je Božo rekao da možda neće pobijediti, a kad se dogodilo nešto što se uopće ne može dogoditi, Željko je konstatirao da se uopće ne treba kladiti u životu. No, dobro Jelena je samo prvo iznenađenje toga dana. Od ostalih iznenađenja Pars nije dobio medalju u bacanju kladivu u kojemu su, BTW, atletičari prestali kričati svom snagom nakon izbačaja. Volio bih da mi netko objasni tu enigmu. Godinama su kričali, pa odjednom prestali. Svašta. Možda upravo zato nema svjetskog rekorda posljednjih petnaestak godina. Također, iznenađenje se dogodilo i u ženskoj konkurenciji 3000 metara sa zaprekama gdje je slavila Marta Dominguez (liči malo na Claudija Caniggiu). Također popušila je i Keron Stewart na stotki za žene.

    Međutim, uopće nisam htio pisati o iznenađenjima prvenstva, već upravo o neiznenađenjima tog trećeg dana jer je u mojoj omiljenoj disciplini (10 000 metara) slavio Kenenisa Bekele. Svatko od vas tko gleda atletiku, ima svoju omiljenu disciplinu, a moja je upravo muška trka na 10 km, a ta se ljubav rodila još prije 18 godina u Tokiju za vrijeme praćenja finalne utrke  u kojoj je pobijedio, još se sjećam, Moses Tanui. Od tada ne prepuštam nijednu utrku finala na 10 km, bilo da je riječ o Olimpijadi ili Svjetskom prvenstvu (Može li Europljanin ovo uopće pretrčati?). Gledao sam tako Hailea Gebresselasiea koji je osvojio četiri puta zlato u toj disciplini, a sad mu se pridružio sunarodnjak Bekele osvojivši i on četiri puta zlato. Zašto mi je upravo ova disciplina najdraža? Odgovor je jednostavan. Zato jer je najsvemirskija, najznanstvenofantastičnija. Svaka čast Boltu, ali, pazite ovo, svjetski rekord Kenenise Bekelea iznosi 26 minuta, 17 sekundi i nešto sitno stotinki. Znate li koliko je Bekele u prosjeku trčao na sto metara kada je rušio ovaj svjetski rekord? Ne biste vjerovali, ja sam to računao nekoliko puta mislivši pri tom da zaista nisam u stanju izračunati tu matematičku operaciju jer je rezultat koji bih dobio bio upravo nevjerojatan. Bekele u prosjeku trči sto metara za 15,7 sekundi. Stani, stani, ponovno. Da utvrdimo gradivo. Bekele u prosjeku trči sto metara za 15,7 sekundi. To na utrci od 10 km napravi točno sto puta. Ej, sto puta na sto metara Bekele trči 15,7 sekundi. Kada sam uvidio nakon brojnih ponavljanih matematičkih radnji (zvao sam i prijatelje matematičare da mi potvrde) da je to taj prosjek, umalo nisam pao u nesvjest. Vi biste isto kao i ja, vjerojatno mogli taj prosjek držati 200 metara, a Bekele ga drži 10 km. Ne smijem ni proučavati da li možda posljednjih sto metara trči ispod 11 ili možda ispod 10, ili možda pak ispod 9,58 Usaina Bolta. Predaleko sam pošao, ali zaista sam pod dojmom ove statistike. Ima bolji prosjek od mog Libertyja na 10 km. Što bi tek bilo da playboyeve zečice diktiraju tempo?