FINA Men’s Water Polo World League 2010 Super Final – Završnica

17.07.2010. Polufinale  Australija – Crna Gora 6:8 (3:1, 0:3, 2:2, 1:2)

Prvo polufinale igrali su Australija (iznenađenje turnira po igri) te prošlogodišnji branitelji naslova Crna Gora. Prva četvrtina donosi dominaciju Australaca (3:1) no ipak ni oni nisu toliko fizički dominantni da se odupru konsolidovanoj Crnoj Gori koja učvršćuje obranu, a najzad  Zloković i Ivović te M. Janović zabijaju golove u seriji od 5:0. Na novi gol Australije čekalo se 14 minuta. U poslednjoj četvrtini dva puta se Australci primiču na 1 razlike, ali to je sve što mogu uraditi. Crna Gora je u finalu te u Šangaju 2010.

Bazen Čair. Gledatelja 1500. Suci: Gomez (Italija), Rostard (SAD). Isključenja: Australija 12 , Crna Gora 11.

AUSTRALIJA: Stanton, Campbell 1  Baird, O Halloran, Maitland, Martin 2, Younger, Mc Gregor 1, Swift  Howden, Cotterill 1, Miller 1, Dennerley.  Selektor: Fox.
CRNA GORA: Radić, Brguljan, Pasković, Danilović, Vukčević, Tičić , M.Janović 2, N.Janović, Ivović 3, Zloković 3, Gojković, Jokić, Šćepanović. Selektor: Porobić.

17.07.2010. Polufinale  Hrvatska – Srbija 11:14 (5:4, 3:4, 2:4, 1:2)

    Drugo polufinale znatno uzbudljivije i kvalitetnije što se i očekivalo. Po drugi put u 4 dana sastali su se Hrvatska i Srbija i drugi put su domaćini stigli do pobede, sada u mnogo značajnijem meču. Iako je na kraju završeno 3 razlike sam meč je bio jednako neizvjestan kao i onaj prvi, a kako je sada ulog bio veći, osim borbene utakmice nije manjkalo i onih ne baš sportskih detalja. No, posle svega izgladilo se međusobnim izvinjenjima, a zamerki na suđenje imali su i ovaj put i jedni i drugi. Slabija fizička sprema Hrvatske i znatno teže četvrtfinale odneli su prevagu na stranu domaćina. Počelo je izjednačeno, gol za gol uz maksimalno korištenje igrača više. Ipak krajem 1. četvrtine Hrvatska dolazi do 2 razlike da bi bukvalno u poslednjoj sekundi nesretno primili gol. U drugoj četvrtini sličan scenario, Hrvatska povede Srbija sustiže. Fenomenalna partija Miha Boškovića koji zabija 4 gola u ovom periodu (od 8 Hrvatske), a prati ga Dobud (1 gol, isključenja uglavnom na njemu te 2 peterca), no do kraja 2. četvrtine Srbija preko Udovičića i Filipovića stiže do priključka. U trećoj četvrtini dolazi do razriješenja. Srbija ide na +1, Muslimu dosuđen brutality na Filipoviću, crveni karton zbog protesta dobija Rudić, koškanje Bušlje – Filipović, a domaćin dolazi do 2 razlike. Početkom zadnje dionice Bošković petim golom smanjuje, ali Filipović iz peterca te Prlainović postavljaju konačan rezultat. U ovome periodu se najviše i primjećuje nedostatak snage kod Hrvatske, a postotak realizacije igrača više drastično pada (u prvome delu 6/9, na kraju ipak solidnih 9/18). Uvjek višak naboja u susretima ovih ekipa spreči i jedne i druge da pruže maksimum, ali i ovaj put uzbudljivo je bilo do samoga kraja, a nije manjkalo fenomenalnih poteza i golova kojih se i očekuje od ovakvih vaterpolskih majstora.

Bazen Čair. Gledatelja 2800. Suci: Bok (Nemačka), Naumov (Rusija). Igrač više: Hrvatska 18 (9) , Srbija 15 (7). Peterci:Hrvatska 2 (2), Srbija 1 (1)

HRVATSKA: Nižić, Burić, Bošković 5, Dobud 1, Joković 1, Karač, Marković 1, Bušlje, Sukno 2, Muslim 1, Paškvalin, Obradović, Pavić. Selektor: Rudić.
SRBIJA: Soro, Avramović, Gocić, Udovičić 2, Vapenski, D.Pijetlović 2, Nikić, Aleksić 1, Radjen 1, Filipović 4, Prlainović 3, Mitrović 1, G.Pijetlović. Selektor: Udovičić

Za 3. mesto  Hrvatska – Australija   9:7 (4:1, 2:1, 3:3, 0:2)

    Iako su obe reprezentacije propustile šansu boriti se za naslov kao i izboriti se za direktan plasman na Svetsko prvenstvo u Šangaju 2011. motiv im je još mogla biti novčana nagrada. Tek sam sada čuo da u stvari novce dobijaju igrači, a ne vaterpolski savezi dok troškove puta i smještaja plaćaju reprezentacije (ne moš tek tako FINA-i izmamit novce osim ako nisi nekakav njihov zvaničnik, nadam se samo da savezi ne uzimaju pare igračima za smještaj i put). Gledajući ovaj meč zaista nisam mogao dokučiti kako je Hrvatska izgubila od Australije u kvalifikacijskom delu i to ubjedljivo. Ovaj susret bio je potpuno drugačiji.
    Krenuli su Australci golom Howdena sa igračem više na startu, no slijede 2 peterca na Dobudu koje realiziraju Bošković i Sukno gol iz vana Burića te gol Markovića za 4:1 u prvoj četvrtini. I tu je već bio kraj za Australce. U drugoj četvrtini opet peterac na centru (ovaj put na Paškvalinu) koji daje Muslim. Younger smanjuje sa igračem više na 2:5, ali i danas je odličan donedavni Jugov kapetan Bošković (4 gola ukupno) te je na polovici 6:2 za Hrvatsku. Na beku je odlično držao Burić, a šutevi Australaca su tek poslužili za zagrijavanje Pavića koji je na kraju sakupio 17 obrana. U trećoj četvrtini Hrvatska održava prednost sa još 2 gola Boškovića (1 iz peterca) i jednim Muslima iz vana. Tako da se u poslednjoj četvrtini igralo tako što je u glavnoj roli bio Pavić, a u napade je Hrvatska išla preopušteno i nije čak uspjela zabiti ni gola. Sve je ionako rešeno mnogo ranije.

NIŠ – Plivalište na Čairu. Gledatelja 2500. Suci: Naumov (Rusija) i Rostard (USA).
Igrač više: Hrvatska 5/3, Australija 15/4. Peterci: Hrvatska 4(4).

HRVATSKA: Nižić, Burić (1), Bošković (4), Dobud, Joković, Karač, Marković (1), Bušlje, Sukno (1), Muslim (2), Paškvalin, Obradović, Pavić (17 obrana). Trener: Tucak
AUSTRALIJA: Stanton (2 obrane), Campbell, Baird, O’Halloran, Maitland, Martin, Younger (2), McGregor (1), Swift, Howden (1), Cotterill, Miller (3), Donnerley (2 obrane). Selektor Fox

Finale: Srbija – Crna Gora 14:12 – 10:10  (1:1, 3:4, 2:2, 4:3) peterci 4:2

    Rivali koji se isuviše dobro poznaju da bi pružili nekakvu lepšu partiju za gledati – znači tvrdo, tvrdo i tvrdo. Na početku Gojković zabija sa desnog krila uz igrača više. Tičić na beku uz pomoć N. Janovića fenomenalno drže centre Srbije daleko od lopte tako da domaćini ne uspjevaju izgraditi ozbiljnije napade. Sa druge strane obrana Srbije kocentrirana je na Zlokoviću, a Ivović ne predstavlja dovoljnu opasnost. Udovičić sa 8 metara poravnava na samom isteku jednog napada sa igračem više i to je to u prvoj četvrtini uz nekoliko stativa i obrana golmana na obe strane. U drugoj četvrtini su se probudili i napadači: Tičić, Ivović i Zloković za CG a Prlainović, Filipović pa najzad i centar Pijetlović za SRB. Zloković iz faula na kraju donosi 1 razlike za CG na poluvremenu. U nastavku su sa po 2 lepa gola protivničke obrane iznenadili Danilović (CG) i Mitrović (SRB). Crna Gora uspeva stići do 2 razlike, ali je na kraju treće četvrtine ipak samo jedan gol u plusu. U zadnjoj četvrtini Srbija okreće preko Udovičića i Prlainovića, Tičić i Danilović drže ravnotežu. Na 1:13 do kraja Mitrović donosi vodstvo Srbiji, ali preko Zlokovića Crna Gora poravnava na 10:10. Prvi iz peterca zabija N. Janović potom je uspešan i Filipović. Drugi za CG šutira ljevak Danilović, a Soro brani. Udovičić je siguran, ali Zloković neshvatljivo puca po sredini i pogađa Sora ravno u glavu. Do kraja su uspešni Prlainović i Pijetlović za SRB te Pasković za CG.

Bazen Čair . Gledatelja 3500. Sudije: Gomez (Italija), Fernandez (Španjolska)
Igrac više: Srbija 5/14, Crna Gora 6/11, peterci CG 1(1)

SRBIJA: Soro, Avramović, Gocić 1, Udovičić 3, Vapenski, D.Pijetlović 2, Nikić, Aleksić, Radjen, Filipović 3, Prlainović 3, Mitrović 2, G.Pijetlović. Selektor: Udovičić
CRNA GORA: Radić, Brguljan, Pasković 1, Danilović 2, Vukčević, Tičić 2, M.Janović, N.Janović 1, Ivović 2, Zloković 2, Gojković 2, Jokić, Šćepanović. Selektor: Porobić.

    I još par napomena za sam kraj. Organizacija turnira (po rečima svih učesnika) je bila odlična. U suđenju opet najavljene novine koje su se uglavnom svele na sviran veliki broj kontrafaula i to prvenstveno centrima, drugo nešto posebno novo nisam zamjetio. Iako je bilo protesta na suđenje (posebno Udovičić ???) ono što sam ja gledao neusporedivo bolje je bilo od primerice Final 4. Čak je i Rudić koji je dobio crveni karton zbog prigovaranja kasnije bio mnogo umereniji u izjavama.
   

Sistem turnira (6 utakmica u 6 dana) realno je prenaporan i dakako utiče na kvalitetu igre, kao i učešće reprezentacija daleko nižeg ranga (samo da ste videli JAR, jedan im igrač pluta na centru i ne pomera se više od 5 metara napred i nazad). No i dalje će biti kako FINA reče pa ko voli…
    Arena Sport 1 za pohvalu prenosio dosta utakmica što Nacionalnim televizijama koliko vidim nije padalo na pamet. Imali su na svakoj tekmi po 2 komentatora (1 je bio i iz CG) o čijem razumijevanju u vaterpolo neću sada jer su mnogo gori bili dvoje voditelja. Za pohvalu je i to što su po utakmicama imali odmah goste, igrače i trenere iz obe ekipe.
    Publike generalno malo osim na utakmicama domaćina. Organizatori su (za pohvalu) pred polufinale Hrvatska – Srbija pozvali da se ne zviždi himnama drugih reprezentacija te je i to dalo nekakvog rezultata. Ipak u finalu kada je došlo oko 100 navijača iz Crne Gore bilo je sitnih čarki. U jednom trenutku su im skandirali Cigani, Cigani da bi po završetku utakmice odmah na bazen izveli trubače koji su bili pogodite što. Da nije apsurdno i jadno bilo bi jako smešno. Ipak u globalu se ovome svemu što je viđeno (organizacija, kvaliteta igre, atmosfera, suđenje) može dati solidnih 3.