Gusar u sezoni 1979.

Čitajući o polufinalu košarkaškog kupa Hrvatske u kojem je 5 igrača Zadra uspjelo pobjedit kompletnu ekipu Cedevite, sjetio sam se jedne davne utakmice.

U sezoni 1979. Gusar je nastupao u Međurepubličkoj ligi jug, jednoj od 3 skupine iz kojih se kroz kvalifikacije ulazilo u tadašnju prvu ligu. To je bila druga sezona u tom stupnju natjecanja. Ekipa, pod vodstvom trenera i igrača Željka Vukčevića  je bila podmlađena u odnosu na prethodnu godinu i osnovni cilj je bio ostanak u ligi. Protivnici su bili Bellevue-Dubrovnik, Cavtat, Vela Luka, Bijela, Kumbor, Rivjera-Đenovići i Borac iz Orahovca.


U 14 odigranih utakmica Gusar je ostvario 2 pobjede, 3 neodlučna rezultata i 9 poraza, a ostanak je izboren u zadnjem kolu kada je na gruškom bazenu sa 14:8 pobjeđen Borac. U vrlo nervoznoj i gruboj utakmici podjednakih protivnika, presudila su isključenja bez prava zamjene braće Gopčević, tada poznate po tankim živcima. Sjećam se da je jedan isključen nakon što me pokušao pogoditi nogom u glavu, rukom sam blokirao udarac, a noga je do koljena izletjela van vode, dok je drugi preko vode šakom u glavu udario Krista Paskojevića.

Pored te odlučne utakmice, dobro pamtim i susret sa početka natjecanja između Gusara i Bellevue-a. Teško je predočiti antagonizam koji je postojao između ova dva kluba, prvenstveno između uprava. Ni danas mi nisu jasni uzroci takvih odnosa, pogotovo jer među igračima nije bilo većih tenzija.

Gusar je u ovu utakmicu ušao znatno oslabljen, nisu mogli igrati kapetan Nikša Miloslavić, Željko Vukčević i Izo Omerčahić. Umjesto njih su u ekipi bili mladići od 14-15 godina. Kako su standardni članovi prve sedmorke Kristo Paskojević i Zdravko Glavočić dobili treće osobne u drugoj i početkom treće četvrtine, Dario Paskojević i Marijan Vukčević upisali su prve seniorske minute u ovoj utakmici, a pri kraju je, kao igrač, morao ući i rezervni vratar Goran Vukašinović.

Bellevue je tada bio jači od Gusara, isticali su se Zoran Milina, kapetan Ivo Šlangeberg, Joško Dender i pokojni Bato Jovanović. Sezonu prije bili su treći u ligi (Gusar je bio peti) i u obje utakmice su pobjedili Gusara.

Početak utakmice bio je iznenađujuće dobar za ekipu Gusara, poveli smo sa 5:1 i 7:4, ali su mali broj igrača i isključenja učinili svoje. Bellevue je malo po malo dostizao,  i dvije minute prije kraja poveo sa 9:8. Izgledalo je da je utakmica izgubljena, Zoran Milina je nemilosrdno zabijao, a nije više bilo pravog beka da ga zaustavi.

U jednom od posljednjih napada uspio sam se oslobodit na 2 metra, dobio idealnu loptu i  promašio „mrtvu šansu“. Bijesan zbog promašaja i cijelog tijeka utakmice krenuo sam na odbijenu loptu i, ni sam ne znam kako, u gol ugurao i loptu i vratara.

Do kraja smo nekako uspjeli sačuvati ovaj već prežaljen bod, koji nam je, kao se pokazalo na kraju, sačuvao status drugoligaša. Mladići kojima je ova utakmica bila početak seniorske karijere, godinama kasnije bili su nositelji igre Gusara, a Dario Paskojević je postao najbolji strijelac u povijesti kluba.