Izborniče Biliću, zašto mene nisi zvao?
Nije mi jasno zašto izbornik Slaven Bilić za seriju prijateljskih utakmica perolake kategorije u reprezentaciju nije pozvao autora ŠkureBure, moju malenkost. Da je pozvao Maroleta, ovaj bi ciklus imao barem nekakav smisao, točnije rečeno osobni smisao, i bio bi zbog toga, na ljestvici smisla jedan skalin poviše – besmisla. Upravo je besmisao, jedina imenica koja može opisati tri prijateljske utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv nogometnih telesila – Austrije, Walesa i Estonije.
-Oni će glumiti Grčku i ostale (nevrijedne spomena) reprezentacije s kojima se susrećemo u skorašnjim kvalifikacijama, a sve su to jake reprezentacije, čvrste u obrani i dinamične u napadu. Bit će to prave provjere – pizdio je ludih Bilić u diktafon novinara kada se reprezentacija počela okupljati.
No svi smo vidjeli u što se je pretvorilo to okupljanje reprezentacije. Mene je osobno posjetilo na 91. i Hrvate koji su tada bježali iz JNA. Samo je jedna bitna razlika među hrvatskim jugoslavenskim vojnicima i hrvatskim nejugoslavenskim nogometašima. Ove se prve ne može nazvati dezerterima, dok su ovi drugi, pravi udžbenički primjer bežanije od nečega što bi im trebalo biti svetinja. Skupili su se oni tako u vojarni Čatež da propucaju Austriju koja se pravi Grčka, Wales i Estoniju, Bilić im je po uzoru na vojničinu Eastwooda dao instrukcije kako će i gdje pucati, zamišljeni reprezentativci su slušali, glumljeli napaljenost, davali izjave za medije kako će oni, koji su Uvijek vjerni, braniti ugled Domovine na prvoj liniji fronte neodlaženja na Svjetsko prvenstvo, no ubrzo im je sve to skupa – jebeno dosadilo.
Ono jebiga, počelo ljeto, lijepo vrijeme, pičke se skinule u minjake, puštaju se narodnjaci na sve strane.
-Koji kurac radimo u ovoj slovenskoj vojarni? – upitaše se međusobno hrvatski reprezentativci i preneraziše kako suludo troše svoje dragocjeno vrijeme – Jest lijepa gesta generala Markovića i zastavnika Srebrića da nam o trošku poreznim obveznika financiraju kupanje u bazenima, prženje u saunama, opuštanje švedskim i tajlandskim masažama, ali nama je ovdje dosadno i ne stoji nam se. I točka, i to ne bijela.
-Da bar idemo u Južnu Afriku, imali bi što radit, recimo, mogli bismo se razmetati izjavama, a opet s druge strane stvarati alibi za neuspjeh, ali ovako brate, jebiga, nama se ne igra protiv ovih smiješnih likova, a pogotovo ne protiv Estonije. Što protiv njih uopće moramo igrati kad smo ustvari mi Estonija – nasmije se svježeoženjeni kapetan na svoju jebenu dobru foru o novim trenerkama Nike-a koje su dizajnirane tako da izgledaju svačije samo ne hrvatske.
Ali znali su oni da ih izbornik Bilić neće pustiti bez neke jake ispričnice, nije ih on pustio ni onomad u Ludnicu na cajke, ufilmao se budala da su ovo stvarno neke važne utakmice ili možda obmanjuje javnost. Razmišljali su tako uvijek vjerni hrvatski nogometni reprezentativci, a onda su jedan, pa drugi, pa treći, pa četvrti, pa peti, pa šesti, pa sedmi (jebote svi napadači dezertiraše), pa osmi, pa…..
-U pičku materinu hoće li tko ostati? – prepadne se Bilić dok mu je Petrić uručivao ispričnicu.
Bilić je uzme u ruke i stade čitati, a Petrić, dok se izbornik naginjao pred komadom papira, pomoli se Bogu na isti onaj duhovni način na koji mu se molio na Wembleyu kada se je zagrijavao prije ulaska na travnjak.
-Dragi Slavene, žao mi je što Vam se ovako kasno javljam, ali mislio sam da me Mladen koji je i inače onako vragolast, zeza. Naime, ispričavam Vam se što nisam poslušao Mladena koji mi je govorio da neće moći sudjelovati na početku moga tečaja zbog obaveza hrvatske nogometne reprezentacije i sad je nastao problem što nisam pomaknuo termin tečaja. Molio bih Vas da pustite (PLIIIIIIIIIIIIIIIIZZZZZZZZZ) Mladena iz kampa reprezentacije kako bi mogao sudjelovati odmah na početku tečaju. Prvi sat je najvažniji. Tu se uči kako motornom pilom procijepati ženu popola i ako Mladen to ne usvoji kasnije joj neće moći cijepati ni nogu, a kamoli glavu. Uz još jedne najsrdačnije isprike, lijepo Vas pozdravljam i nadam se da ćete uvažiti moju molbu.
No svi smo vidjeli u što se je pretvorilo to okupljanje reprezentacije. Mene je osobno posjetilo na 91. i Hrvate koji su tada bježali iz JNA. Samo je jedna bitna razlika među hrvatskim jugoslavenskim vojnicima i hrvatskim nejugoslavenskim nogometašima. Ove se prve ne može nazvati dezerterima, dok su ovi drugi, pravi udžbenički primjer bežanije od nečega što bi im trebalo biti svetinja. Skupili su se oni tako u vojarni Čatež da propucaju Austriju koja se pravi Grčka, Wales i Estoniju, Bilić im je po uzoru na vojničinu Eastwooda dao instrukcije kako će i gdje pucati, zamišljeni reprezentativci su slušali, glumljeli napaljenost, davali izjave za medije kako će oni, koji su Uvijek vjerni, braniti ugled Domovine na prvoj liniji fronte neodlaženja na Svjetsko prvenstvo, no ubrzo im je sve to skupa – jebeno dosadilo.
Ono jebiga, počelo ljeto, lijepo vrijeme, pičke se skinule u minjake, puštaju se narodnjaci na sve strane.
-Koji kurac radimo u ovoj slovenskoj vojarni? – upitaše se međusobno hrvatski reprezentativci i preneraziše kako suludo troše svoje dragocjeno vrijeme – Jest lijepa gesta generala Markovića i zastavnika Srebrića da nam o trošku poreznim obveznika financiraju kupanje u bazenima, prženje u saunama, opuštanje švedskim i tajlandskim masažama, ali nama je ovdje dosadno i ne stoji nam se. I točka, i to ne bijela.
-Da bar idemo u Južnu Afriku, imali bi što radit, recimo, mogli bismo se razmetati izjavama, a opet s druge strane stvarati alibi za neuspjeh, ali ovako brate, jebiga, nama se ne igra protiv ovih smiješnih likova, a pogotovo ne protiv Estonije. Što protiv njih uopće moramo igrati kad smo ustvari mi Estonija – nasmije se svježeoženjeni kapetan na svoju jebenu dobru foru o novim trenerkama Nike-a koje su dizajnirane tako da izgledaju svačije samo ne hrvatske.
Ali znali su oni da ih izbornik Bilić neće pustiti bez neke jake ispričnice, nije ih on pustio ni onomad u Ludnicu na cajke, ufilmao se budala da su ovo stvarno neke važne utakmice ili možda obmanjuje javnost. Razmišljali su tako uvijek vjerni hrvatski nogometni reprezentativci, a onda su jedan, pa drugi, pa treći, pa četvrti, pa peti, pa šesti, pa sedmi (jebote svi napadači dezertiraše), pa osmi, pa…..
-U pičku materinu hoće li tko ostati? – prepadne se Bilić dok mu je Petrić uručivao ispričnicu.
Bilić je uzme u ruke i stade čitati, a Petrić, dok se izbornik naginjao pred komadom papira, pomoli se Bogu na isti onaj duhovni način na koji mu se molio na Wembleyu kada se je zagrijavao prije ulaska na travnjak.
-Dragi Slavene, žao mi je što Vam se ovako kasno javljam, ali mislio sam da me Mladen koji je i inače onako vragolast, zeza. Naime, ispričavam Vam se što nisam poslušao Mladena koji mi je govorio da neće moći sudjelovati na početku moga tečaja zbog obaveza hrvatske nogometne reprezentacije i sad je nastao problem što nisam pomaknuo termin tečaja. Molio bih Vas da pustite (PLIIIIIIIIIIIIIIIIZZZZZZZZZ) Mladena iz kampa reprezentacije kako bi mogao sudjelovati odmah na početku tečaju. Prvi sat je najvažniji. Tu se uči kako motornom pilom procijepati ženu popola i ako Mladen to ne usvoji kasnije joj neće moći cijepati ni nogu, a kamoli glavu. Uz još jedne najsrdačnije isprike, lijepo Vas pozdravljam i nadam se da ćete uvažiti moju molbu.
Uz poštovanje
Christian Magic, mađioničar
Bilić ga tako pusti – možda ćemo protiv Grčke i trebati neki Petrićev mađionarski trik – naprimjer da prepila nogu Giorgosu Karagounisu, promisli izbornik, a Petrić stisne pesnicu, reče u sebi:Yeees i promisli da fala kurcu što odlazi iz ove kockojebine.
I tako ostadu Dujmović (tko je taj i gdje igra?), Pokrivači, Badelji, Buljati. I sad ona teorija s početka utakmice. Nazovimo da su badelji i buljati nogometaši kojima je to ujedno i zanimanje, što hoće reći da su profesionalci. Nastranu njihove nogometne vještine, ali tim je momcima cilj biti uspješan u onome čime se bave, kao što je uostalom i više-manje svima, pa ako pretpostavimo da će se oni ovim nastaviti baviti i dalje, njihove šanse za ponovno pojavljivanje u reprezentaciji (možda i u nekoj važnoj utakmici) ipak postoje, iako su male. Šanse Maroleta koji se profesionalno ne bavi nogometom da se pojavi u udarnoj postavi kockastih, uza sve njegove nogometne kvalitete, budimo iskreni, vrlo su male, bolje rečeno nikakve. Naravno ne želi on oduzimati badeljima i buljatima mukotrpno dezeterstvom stečen prvi nastup (možda i jedini), no njegova bi pušačka pluća poginula za pobjedu. Uostalom tako bi bilo i da se igra za govno, a kako ne bi za kad se igra za Hrvatsku. A Maroletu bi, za razliku od ovih što su istrčali na estonsku travu, jako bilo stalo da svojim unucima može pričati kako je upisao nastup za reprezentaciju. On bi se time ponosio suprotno dezerterima i ovima što su čekali da sudac napokon odsvira kraj u Tallinu, a krajnji rezultat bi najvjerojatnije bio isti. Oprostite, ne bi bio isti. Hrvatska za koju bih ja igrao dobila bi Estoniju.
I tako ostadu Dujmović (tko je taj i gdje igra?), Pokrivači, Badelji, Buljati. I sad ona teorija s početka utakmice. Nazovimo da su badelji i buljati nogometaši kojima je to ujedno i zanimanje, što hoće reći da su profesionalci. Nastranu njihove nogometne vještine, ali tim je momcima cilj biti uspješan u onome čime se bave, kao što je uostalom i više-manje svima, pa ako pretpostavimo da će se oni ovim nastaviti baviti i dalje, njihove šanse za ponovno pojavljivanje u reprezentaciji (možda i u nekoj važnoj utakmici) ipak postoje, iako su male. Šanse Maroleta koji se profesionalno ne bavi nogometom da se pojavi u udarnoj postavi kockastih, uza sve njegove nogometne kvalitete, budimo iskreni, vrlo su male, bolje rečeno nikakve. Naravno ne želi on oduzimati badeljima i buljatima mukotrpno dezeterstvom stečen prvi nastup (možda i jedini), no njegova bi pušačka pluća poginula za pobjedu. Uostalom tako bi bilo i da se igra za govno, a kako ne bi za kad se igra za Hrvatsku. A Maroletu bi, za razliku od ovih što su istrčali na estonsku travu, jako bilo stalo da svojim unucima može pričati kako je upisao nastup za reprezentaciju. On bi se time ponosio suprotno dezerterima i ovima što su čekali da sudac napokon odsvira kraj u Tallinu, a krajnji rezultat bi najvjerojatnije bio isti. Oprostite, ne bi bio isti. Hrvatska za koju bih ja igrao dobila bi Estoniju.
bilić nikako da nauči da ne može bit prijatelj s igračima, ali mislim da mu je kasno sad pokušavat nabijat autoritet kad su ga već toliko puta “izigrali” igrači. on se unaprijed dogovorio sa igračima da će ih pustit ranije na odmor?!
i ova postava u kojoj nema niti jednog igrača iz prvih 11, a i neki su tu koji ne bi inače bili ni među 23 da smo se kojim slučajem plasirali na SP???
s ovih 0 napadača me podsjetio na rudića koji je vodio 0 desnih krila (i samo bošković koji inače igra desnu stranu) lani kad je joković bio bolestan. ali bolje i to nego da je vodio bebića.
Ja se kladim u život da bi Marole zabio bar jednoga i to škaricama u suprotni s neruke za razliku od ovih preplaćenih pizduna koji ničim u životu nisu zaslužili sveti dres. Bravo prika.
Tekst je genijalna zajebancija, skidam kapu, ali ipak mislim da se isplatilo odigrat ovu tekmu u Estoniji sa 2. ekipom, neka malo dečki osjete kako je te igrat za repku, neka budu par dana zajedno, neka se upoznaju. Vidjeli smo zadnje kvalifikacije koliko smo tanki na na pojedinim pozicijama i kako se raspadnemo čim nam fali igrač ili dva iz prve ekipe. Zato mislim da je dobro da se malo isprobaju altenative i da se vidi ko šta gdje može pružit. Ne da opet moramo ko na npr. Wembley-u eksperimentirat sa Pokrivačem na desnom beku ili da dan-dva prije tekme nemamo ni okvirno viziju u kakvoj cemo formaciji istrčat. Mislim da smo dobili par igrača koji mogu sigurno biti u užem izboru za iduće kvalifikacije, počev od Strinića, Dujmovića, Gabrića, Badelja… I ne slažem se da su svi ovi koji su igrali ‘preplaćeni pizduni koji ničim nisu zaslužili igrat za repku’, po meni su oni budućnost repke, možde ne za prvu postavu odmah i svi, ali ko što sam rekao treba imat i alternative da nemoramo kukat kad dođu ozljede, kartoni…
vjerojatno si mislio pokrivačem kao lijevim bekom.
a mi smo reprezentacija koja puca na malo više pa nam testovi protiv reprezentacija ovog tipa ništa ne mogu donijet. nemoguće je vidjet može li npr gabrić (i ostali) bit iole koristan u nekoj budućoj utakmici na wembley-u jer je odigro solidno protiv walesa bez skoro svih iz prvih 11 ili estonije. ili test u kojem mi nastupamo bez iti jednog iz prvih 11 i sa samo 2-3 igrača koji su u užem izboru, među 15-ak igrača, nema nikakvog smisla jer se takav, ni sličan sastav više nikad neće nać na terenu osim ako bilić ne nastavi ovako neozbiljno vodit reprezentaciju pa opet organizira ovakve prijateljske revije
Da, mislio sam na Pokrivača na lijevom boku. Hvala na ispravku i ispričavam se na grešci.
Imaš pravo, nemože se vidjet moze li Gabrić biti koristan u nekoj buducoj tekmi na Wembley-u jer je odigro solidno protiv Walesa ili druge ekipe Estonije, ali ja sam i dalje mišljenja da je bolje npr. na Wembley-u (kad smo već kod njega zapeli) stavit Gabrića koji je odigro solidno protiv Wales ili druge ekipe Estonije nego stavit Gabrića koji nije odigro solidno protiv Walesa ili druge ekipe Estonije ili još gore stavit Gabrića koji nikad još nije odigro tekmu za repku.
Kuzis sta mislim rec?
Vjerujem da je Gabriću ova tekma pomogla malo sto se tice upoznavanja ozračja u reprezentaciji, kao i Biliću da se vidi moze li odigrat solidno protiv drugorazrednih reprezentacija na toj poziciji na kojoj je igrao. U svakom slucaju, mislim da je bolje znat i to o njemu, nego neznat ništa o njemu (nista nebi znali da nije bilo ovakvih pripremnih tekmi)
slažem se. nešto je, gotovo uvijek, bolje od ništa.
inače mi smo 10. reprezentacija po fifinoj rang listi, najbolje plasirana od svih reprezentacija koje ne idu na SP (još su odma iza nas rusija i egipat koji ne idu, od prvih 21 na listi)
stvarno genijalan tekst. slažem se mk, dobili smo strinića i to nam je do sad bila bolna točka u prvih 11. možda i dujmovića, a za badelja ima još vremena neka prvo odigra za mlade. za ostale treba još ozbiljnijih provjera da ih se može kvalitetno ocijenit u kontekstu reprezentacije.
nadam se da će bilić nakon što U21 završi svoj ciklus, uspješno ukomponirat najbolje iz te reprezentacije u seniorsku kao što je uostalom i učinio s modrićem, čorlukom i eduardom kada je on prešao i mlade i seniorsku reprezentaciju. mislim da su to badelj, vida i kalinić