Mladostaši pobjedom ostali u igri

Novost kod Mladostaša je da je Karač igro isključivo desno krilo i pokušavo organizirat napade. Također je bila više nego primjetna iscrpljenost Vrdoljaka već u drugoj četvrtini kad je već po drugi put tražio izmjenu dišući na škrge. Očito su godine učinile svoje, a ovaj tempo jakih utakmica ove sezone mu ne ide u prilog. Prva četvrtina je obećavala uzbudljivu utakmicu i krenulo se s puno jakog plivanja. A čim se puno i brzo pliva utakmica ne može bit dosadna i otvaraju se brojne prilike iz polukontri i kontri. Međutim to je trajalo samo prvu četvrtinu jer igrači Mladosti očito nisu dovoljno plivački spremni. Krenulo je dosta izjednačeno i sve do polovice druge četvrtine niti jedna ekipa nije vodila više od jedan razlike. Tada su Španjolci u dva napada za redom napravili kontre, prvo 1 na 0, pa 2 na 1. Moram priznat da nisam nikad u nekoj ozbiljnoj utakmici vidio da neka ekipa u dva napada zaredom napravi kontru, a još je u tom razdoblju bilo i par polukontri koje gostujući igrači nisu dobro postavili na sreću smušenih igrača Mladosti. Poluvrijeme je završilo 5:6, i uz samo po jednu obranu oba golmana. Pavić i nije imo baš prilike nešto obranit jer su mu svojom igrom u obrani suigrači nisu baš pomagali. S druge strane Lopez i nije baš kvalitetan golman. Trener gostiju, Fernandez je dobio žuti karton zbog prigovora jer su suci već u prvom poluvremenu sudili njegovom sidrunu 6-7 kontrafaulova.
U prvoj polovici treće četvrtine ljevak Garcia je zabio svoj drugi peterac. Mladostaši su i dalje bili maksimalno smušeni, a pogotovo u napadu. Igrača više su igrali na neki čudan način koji nisam nikad do sad vidio. Jedan igrač (Vrdoljak, Karač i Franković) bi držo loptu po skoro 10 sek loptu na ruci bez da bi bio opasan za gol i u tim trenucima se činilo da će Mladost izgubit. Počeli su golmani malo bolje branit i poslije jedne Pavićeve obrane Mladostaši su povukli polukontru. Hinić je doplivo ko 5 u napad i s nekih 5 metara zabio na prvu. To je bio prvi gol od 5 uzastopnih golova Mladosti. Ključna činjenica za pad Barcelonetine napadačke igre je ta što imaju samo jednog sidruna (a i taj nije baš najbolje izlazio na kraj s Burićem) Delgada. Kako se on umaro i sve teže dolazio do pozicije u napadu tako su i vanjski igrači bili sve neopasniji. A i daljni brojni kontrafaulovi su mu suđeni što je do kraja izludilo Fernandeza i dobio je crveni karton kad je plastičnu bocu zavitljo od pod. Konačno su žapci našli jednu akciju s igračem više koja je funkcionirala, i to Burić na prvoj stativi. Tako su zabili dva gola, a još po jednog su dodali Muslim i Franković koji ide na dušu golmana Lopeza.
Kad su svi pomislili da je gotova utakmica, Mladost je na brzinu primila dva gola i panika je opet počela. Barceloneta je cijeli poslijednji minut napadala, ali nisu bili u nekoj mogućnosti zabit. Zadnje minute su igrali i bez tog jedinog sidruna jer je skupa s Burićem dobio iskljućenje s pravom zamjene. To je bila loša sudačka odluka ( bilo je to eventualno obično obostrano isključenje), a i ne jedina. Ali ne može se reć da su za nekog suci navlačili jer su podjednako faljivali na štetu oba protivnika. Istako bi još Perronea koji je pokušavo uplivavat ko drugi sidrun skoro cijelu utakmicu, a i stigo je zabit 3 gola. Za nešto više Barceloneti nedostaje bolji golman i sidrun.
p.s. Bilo je zanimljivo vidjet Pericu Bukića (koji se “povuko” iz kluba) kako nekoliko puta u drugom poluvremenu odlazi do klupe Mladosti i nešto sugerira Kobeščaku i to za vrijeme igre. Ne znam je li uopće dopušteno, po pravilima, da se ljudi s tribina šeću kraj bazena do klupe.

Zaboravio si napisat o pokusaju Mladosti da stvori atmosferu na bazenu – naime podijelili su one iritantne trube (ko na rukemetnom prvenstvu u Areni) tako da su i stari i mladi trubili na tribinama.
e, zaboravio sam. a među najvatrenijim navijačima mladosti su bili roditelji karač. ovaj put je bilo malo više ljudi, oko 300-350. zanimljiva je bila i zajebancija između gospara miličića (presjednik mladosti i član uprave hajduka) i gradonačelnika i počasnog prezidentea dinama mikija bandića. bandić je ponavljo tezu o hajdučkom srcu i dinamoj duši, a miličić mu je samo odgovorio, jaka vam je duša.