Skupština HVS-a – 3.dio

    Uslijedila je najburnija rasprava, da novi klub zanimljivog imena, Omladinski vaterpolski klub POŠK, zamijeni „stari“ V.K. POŠK u Jadranskoj i Prvoj hrvatskoj ligi. Za govornicu je u ime novog kluba izašao Mladen Mijač. Novi klub je osnovan jer je POŠK zbog najmanje (toliko se do sada vjerovnika javilo) 8 milijuna kuna duga otišao u stečaj i uskoro će bit likvidiran. Do sada su poslovali uz pomoć cesija preko drugih računa što je više je postalo nemoguće, a moguće je i kazneno odgovarati. Nakon tog objašnjenja g. Mijač je zamolio da se novi klub primi u Jadransku ligu i na kraju izlaganja je rekao da očekuje reakciju jednoga kluba.

    Taj klub je bio Mornar čiji je predstavnik prigovorio što se skupština dovodi pred gotov čin jer se samo 6 dana prije početka natjecanja treba odlučivati o ovom pitanju. Također je zamjerio POŠK-u zbog natpisa u novinama gdje se Mornara i njihove djelatnike (op.a. Joška Krekovića trenera prve ekipe Mornara) javno, vrlo ružno proziva da su krivci za stečaj POŠK-a. Također je rekao da se o ovome trebalo raspravljat ranije i da je u Splitu bio sastanak između POŠK-a, Jadrana i Saveza te da se i Mornara trebalo pozvat da i oni kažu svoje, posebice s obzirom na prozivanja preko novina. Također je rekao da Poškovci pričaju o tome da su se trudili vratit dugove, a sad gase klub s ogromnim dugovanjima i dovode Amerikanca u klub. Čak je u jednom trenutku Mornar tražio da se o ovom ne glasa danas jer bi u slučaju uključenja „novog“ POŠK-a Mornar mogao istupit iz Jadranske lige.

    Mijač je još jednom uzeo riječ i uzrujano objašnjavao da su se oni pokušavali dogovorit s Krekovićem i ostalima i isplatiti im dug koji potječe iz 2001. i iznosi oko 280.000 kuna, ali da nisu naišli na razumijevanje. Te da je taj Amerikanac došao u dogovoru s američkim savezom koji ga i plaća.

    U raspravu su se uključili i drugi. Mladen Drnasin je rekao da je i on jedan od vjerovnika (10.000 njemačkih maraka) i da možda nije moralno da se ovako izlazi u susret novom klubu jer će gašenjem „starog“ POŠK-a svi dugovi ostat nenaplaćeni, ali da je to jedini izlaz. Predstavnici POŠK-a obećali su da će se sastat slijedećih dana s Mornarom i rasprava je nekako završena uz rečenicu Perice Bukića: „Mi danas ne možemo riješit ovaj problem, a nama liga starta u subotu“. Pa možda je trebao o tome ranije mislit.

    Inače u Statutu HVS-a ne piše da novoosnovani klub mora krenut iz najnižeg ranga natjecanja, pa se zato i moglo pristupit glasovanju o primanju POŠK-a u prvu ligu. Duško Antunović je predstavnike nekih klubova, koji su imali po jedan glas (znači trećeligaški klubovi), „nagovarao“ da se i oni jave za riječ da bi i oni igrali Jadransku ligu pa da cirkus bude potpun. Bukić je tada sam upitao prije glasanja da li ima još koji klub koji bi htio igrat u JVL-u. Kako se nitko nije javio, glasalo se o ulasku OVK POŠK-a i mislim da je uz samo Mornarevih 12 glasova protiv OVK POŠK postao 8. hrvatski klub u Jadranskoj ligi.

    Inače koliko su dobro napisani svi ti pravilnici HVS-a (što se i ranije kod odbijanja registracije Azeveda za Jug i još nekih primjera moglo vidjet) govori i podatak da prema Natjecateljskom pravilniku (op.a. Bebićevo područje iako mi se čini da je Alen Pešušić glavni pravnik u savezu, jer se uvijek njega konzultiralo kad je nešto bilo nejasno) piše da je za igranje Jadranske lige potrebno imat najmanje 2 mlađe kategorije u klubu, a za igranje u 1. Hrvatskoj ligi najmanje 4 mlađe kategorije. Ostaje pitanje kako se onda Jadranska liga može smatrat prvim dijelom Prvenstva Hrvatske???

    Uslijedila je posljednja točka dnevnog reda, Razno. Za riječ se javio Nikša Savin, bivši izbornik ženske reprezentacije koji je htio čuti i usmeni izvještaj izbornika Damjanića, jer nije bio zadovoljan sa pisanim gdje je po njegovim riječima samo nabacano nekoliko brojki. Damjanić je tada usmeno obrazlagao da je kvaliteta naših igračica takva da se ne mogu nosit sa najboljim ekipama. Da imamo trenutno samo 4 kluba i da je naš ženski vaterpolo tek u povojima.
    Savin je spomenuo da je u pismenom izvještaju napisano: „Ponovio se problem da su se pojedine igračice po prvi put našle u situaciji da se trening sastojao i od teretane i bazena.“ Savin je prokomentirao da ne može govorit za druge klubove, ali da se u Buri kroz cijelu godinu radi i teretana i jasno bazen, pa ako je izbornik izabrao 3 igračice Bure i 8 Mladosti, onda su valjda te iz Mladosti bolje i spremnije. Još se zapitao kakav je to pripremni period gdje se 10 dana trenira pa 10 dana dobije slobodno. I stvarno program ženske reprezentacije je bio slijedeći:

•    I. faza 28.6 – 2.7. (5 dana) Zagreb
•    pa 9 dana odmora
•    II. faza 12 – 22.7. (11 dana) Varaždin
•    pa 10 dana pauze
•    III. faza 2 – 10.8. (9 dana) Šibenik
•    pa 6 dana pauze
•    IV. faza 17 – 23.8. (7 dana) Rijeka
•    pa 2 dana pauze
•    26.8. okupljanje u Zagrebu, 6 dana prije prve utakmice na EP-u

    Također, Savin je istaknuo da su se njegove igračice vratile s viškom kila sa EP-a, jedna čak i 5 kg više prije polaska na pripreme, te da je čuo da je bilo dosta nediscipline i opijanja.
    Također je apelirao da se u idući saziv UO uvrsti barem jedan čovjek koji bi bio iz ženskog vaterpola da se i oni imaju kome obratit kad imaju neke probleme. Na njegove primjedbe o ponašanju i radu u ženskoj reprezentaciji nitko nije ništa odgovorio.

    I skupština je privedena kraju pa se moglo pristupit bogatoj zakuski u susjednoj prostoriji. Kulen je bio pravi slavonski, dosta jak, štrukle su bile izvrsne. A rekli su mi i da vino nije bilo loše, a bilo je još dosta ponude u vidu hrane, sokova i pive. Tu se nije štedjelo…