Primorje teškom mukom do Lige prvaka

Rijeka, 9. XI. 2013.

Bazeni Kantrida

Uzvratna utakmica 3. kvalifikacijske runde za Ligu prvaka

Primorje Erste Banka – Szolnoki Vizilabda 8:7 (2:2, 1:4, 3:1, 2:0)

Primorje: Vićan, Radu 2, Buljubašić, Krapić (cap) 1, Denes Varga, Sukno, Muslim, Petrović 2, Daniel Varga, Obradović, Šetka, Garcia 3, Jelovina.

Szolnoki: Decker, Gocić (cap), Torok 2, Vamos 1, Hosnyanszky, Voros, Toth, Hangay, Jansik, Pasztor 1, Kis 3, Mitrović, Levai

Peterci: Primorje 1/1, Szolnoki –

Igrač više: Primorje 12/2, Szolnoki 4/2

Osvojene lopte u plivanju: Primorje 2, Szolnoki 2

Uzbudljivu, zanimljivu i emocijama nabijenu utakmicu vidjeli su gledatelji sinoć na bazenu na Kantridi. Prava je šteta što utakmica nije bila prenošena na nacionalnoj dalekovidnici jer vjerujem da bi vaterpolski kibici diljem zemaljske kugle stvarno uživali. Što o tome misle neki igrači (konkretnije Stevan Mitrović) pročitat će u njegovom genijalnom osvrtu oni od vas koji budu imalo snage i volje doći do kraja teksta. Uglavnom, gledali smo pravu poslasticu koja je pružila sve ono što vaterpolo može pružiti – pregršt lijepih poteza, preokreta, vraćanja iz ponora i u ponor; iskorištavanje svakog propusta protivnika, sudačke pogrešake, jedva obuzdane emocije na tribinama, na klupama i u vodi. Vidjeli smo prije utakmice na glavnom semaforu i mnoge slike prijašnjih pohoda navijača Primorja sa recentnih gostovanja (Budimpešta, Zagreb, Zadar…) što je dodatno podiglo atmosferu. Krenimo redom.

Prva je četvrtina počela onako nekako kako su to svi osim Mađara priželjkivali i uglavnom i očekivali. Već u prvom napadu domaćina Garcija zabija sa svoje pozicije. Lopta je pogodila suprotnu vratnicu od koje se odbila Deckeru u glavu i nazad u gol za 1:0 domaćina. Prvi napad gostiju – napad u kojem smo primjetili striktno pokrivanje Denesa Varge na sunarodnjaku mu Vamosu koji je bio najozbiljnije čuvan cijelu utakmicu– nije iskorišten, što domaćini odmah kažnjavaju i dižu na 2:0. Gol je postigao opet Garcia, i to iz peterca kojeg je izborio Radu. I kada se očekivalo da će se tamburanje gostiju nastaviti, gosti postižu 2 pogotka za redom i dolaze do 2:2. Na 2:1 smanjuje Gabor Kis koji sa 2 metra posprema jedan odbijanac-šut Gocića sa krila iz akcije sa igračem više. Stvari na početak vraća Vamos, već u slijedećem napadu gostiju, i to sa 8 metara Vićanu u bliži kut na nepostavljenu obranu. Rezultatom 2:2 i završava 1. četvrtina, u kojoj osim opisanih golova spomenimo jedno iskuljučenje Buljubašića kao i jedan njegov neuspjeli pokušaj prebačaja, te šraubu Hosnyanszkog sa sr. vanjskog po sredini gola koju Vićan skida.

Druga četvrtina počinje golom domaćina, konkretnije Radua koj odlučno šraubom posprema precizno dodavanje Danijela Varge. Domaćin vodi 3:2, no gosti do poluvremena rade seriju od čak 4:0 i dolaze na prag iznenađenja. Prvo zabija Bela Torok, i to strahovitu bombu sa srednjeg vanjskog u gornji lijevi kut. Tip ispred mene je komentirao da ‘ovo nebi skinula ni dva Vićana‘, i vjerojatno je bio u pravu – šut je bio izuzetno precizan i strahovito jak. Već u idućem napadu gosti povećavaju na 4:3 – Kis je ostao na sr. vanjskog, obrana domaćina koncentrirana na Vamosu što Kis iskorištava i sa 5 metara zabija Vićanu kroz glavu. Slijedi par nerealiziranih napada sa svake strane (Danijel, Muslim i Obradović kod Primorja, a Pasztor i Hosnyanszky kod Szolnokija), a onda Gabor Kis sa centra s Buljubašićem na leđima zabija za 3:5. U zadnjem napadu u poluvremenu Buljubašić dobija iskuljučenje što nakon duge i lijepe akcije koristi Pasztor i sa lijevog krila zabija u bliži kut za 3:6. Brod Primorja se opasno naginje; raspoloženi su jedino Radu i Garcia, dok je Buljubašić izrazito neraspoložen i situacija ne izgleda baš najbolje pred početak drugog poluvremena.

Ipak već prvi napad domaćina u 2. poluvremenu je realiziran – Antonio Petrović sa 2 metra posprema jedan odbijanac i vraća na u ovoj fazi još uvijek prihvatljivih 4:6. Gosti ne realiziraju svoj idući napad (iako su imali igrača više i lijepu akciju za centra koju je Xavi presjekao), dok domaćini svoj realiziraju i stižu na -1. Isključen je Gocić na Raduu, te slijede 3 uzastopna pokušaja domaćina – prvo Denes u blok, pa Petrović u blok, pa opet Petrović ali ovaj put u gol-sa svog lijevog krila u bliži kut za 5:6. U ovome je dijelu uz već raspoložene Xavija i Radua primjetno da se je oraspoložilo i ovogodišnje crnogorsko pojačanje domaćina i ponajviše zahvajujući njegovom angažmanu u obrani i napadu domaćini mogu zahvaliti povratak u utakmicu i rezultatsku neizvjesnost. Imali su domaćini i lijepu priliku za potpuni povratak (isključen Vamos koji je potezao Sukna u plivanju u kontru), no udarac Xavija brani večeras izuzetno raspoloženi Decker, uz Kisa i Vamosa i Toroka jedan od najboljuh kod gostiju. Uz spomenuti nerealiirani napad domaćina bilježimo još i udarce Krapića i Xavija pored gola što do kažnjava Torok koji iz kontre vraća na +2 za svoju momčad. Ipak, do kraja četvrtine domaćini preku Radua smanjuju na -1 (udarac sa sr. vanjskog, akcija sa igračem više-iskuljučen Pasztor). U ovoj četvrtini uz spomenuto bilježimo još nekoliko ‘bliskih susreta’ i objašnjavanja Kisa i Petrovića koji su srećom ostali samo na grimasama i prijekim pogledima.

U zadnjoj četvrtini bilježimo vrhunac i atmosfere i usijanja, kako na tribinama tako i u vodi. Decker se iskazao svojim obranama Suknu i Obradoviću počekom četvrtine, ali gol Krapića iz akcije sa igračem više (iz okreta, pospremanje visoko dodane lopte u bliži kut) nije mogao spriječit. Rezultat je 7:7, 4.02 do kraja utakmice. Do kraja se igra tvrdo na svaku loptu i presing do krajnjih granica isključenja. Prvo Sukno blokira bombu Vamosa, zatim Gocić i Mitrović bez faula uzimaju loptu Muslimu, zatim Pasztor u blok, a nakon toga slijedi isključenje istog tog Pasztora na Raduu (1.41 do kraja). Lopta kruži i dolazi do najboljeg primorjaša večeras Xavija Garcije, koji svojom ljevicom zabija sa desnog krila u same suprotne rašnje za totalno usijanje na tribinama. Kada idući napad gosti nisu iskoristili postalo je jasno da će Primorje ove godine igrati u Ligi prvaka. Spomenimo samo za kraj najbolje pojedince – kod gostiju definitivno mladi Decker, Torok, Vamos i Kis (potonji je lakoćom okretao Buljubašića), dok kod domaćina već standardno u najvažnijim utakmicama izuzetno raspoloženi Xarcia, Radu te u drugom poluvremenu i Petrović. Dovoljno je spomenuti da su navedena trojica zabila 7 od 8 pogodaka domaćina večeras.

Neću više duljiti i komentirati, upućujem na niže navedene komentare Sukna i posebice Mitrovića.

Stevan Mitrović

mk: Stevane, može komentar utakmice za dance.hr? Stevan Mitrović: Pa može. Prije svega bih htio čestitat ekipi Primorja na fenomenalnoj utakmici i eto svi ovi ljudi koji su došli večeras nisu došli uzalud – imali su prilike vidjeti jednu fantastičnu utakmicu i žao mi je jedino što nije bilo prenošeno pa da se vidi kako se može napraviti preokret, kako je sve moguće. Što se nas tiče, mislim da smo prve dve četvrtine igrali fantastično, prije svega u obrani sa smirenošću u napadu. Kasnije smo nažalost stali. Bez obzira što se nikad nisam osvrtao na suđenje- zaista je nemoguće da jedna ekipa ima 12, a druga 4 isključenja. I još da pri tome ne sude 2 peterca koja su bila očigledna pri rezultatu +3 za nas gdje mi faktički imamo mogućnost da odemo na +4 i mirno uđemo u završnicu. To sad nema ionako nikakve veze, gotova je utakmica i mi možemo samo da žalimo za propuštenim. Mislim da je stvarno loše za vaterpolo da jednu ovakvu utakmicu sudi jedan Njemac za kojeg nisam čuo ni ja, a vrlo vjerojatno ni Lonzi. Mislim da su ga pokupili tu negdje na granici Njemačka-Austrija; vjerojatno je bilo zgodno jer je bio blizu pa da dođe on zbog troškova. To nije dobro za vaterpolo jer za nekog gledaoca koji je došao iz Rijeke ili možda Splita, po prvi puta da gleda utakmicu – mislim da ni meni nisu bila jasna pravila večeras a vjerojatno ni njemu. I to nije dobro za popularizaciju sporta. No, jako je dobro što je Rijeka prošla s obzirom da se u ovaj klub ulaže. No katastrofa je što se od 4 ekipe u koje se trenutno u vaterpolo ulaže i gdje su plaće redovne, a to su Szolnok, Zvezda, Recco i Rijeka da se nađu u istoj grupi u knock-out fazi. I sad imamo tamo neki Spandau i Galatasaray za koje se nezna hoće li igrati slijedeće godine, Barcelonettu koja je već na final 6 i baš ih briga i onda sada Rijeka mora da juri jedno od prva dva mjesta. Nevidim smisla zašto se uopće igra ovaj sport. Zašto je prvo Rijeka putovala 10 sati k nama, zašto smo zatim i mi putovali 10 sati ovamo i mučili se, a zbog čega. Da bi netko tamo imao sigurno mjesto. Netko ulaže 25 hiljada eura godišnje, a onaj netko tko ulaže 10-20 puta veće pare ima da se zapita zbog čega ja to radim kad mogu da platim djeci školovanje ili takvo nešto. To su neka pitanja na koja mi igrači nažalost nemožemo da odgovorimo. Ali eto ima nekih ljudi koji rukovode sportom i sada dali je njima u interesu da sjednu i da riješe stvar, da se dogovore jer stvarno ovo što se dešava nema smisla i nažalost vaterpolo će postati marginalan. Možda sada već i jeste pošto ima klubova – na prste šake jedne ruke može da se nabroji, i nebih volio da sutra ja, moje dijete ili netko od ovih igrača nemože da kaže ‘evo, ovim sportom sam se ja bavio’. No neću više, to su neke više stvari o kojima ja pričam i nemaju veze, no ovako sve počinje. Ništa se ne urušava od jedanput, no ovo je doseglo jedan nivo gdje je stvarno sramota mene kao igrača i da ja ili netko od igrača objašnjavamo sucima neke stvari. Još jednom sve čestitke Rijeci na utakmici, na sjajnoj atmosferi. Želim puno sreće u nastavku natjecanja. Mi se okrećemo evo slijedećeg vikenda nam je final4 kupa, nama je to sada najvažnije. mk: Uvijek ovako kada je neki interviju ja pitam, pa igrač odgovori, pa ja imam podpitanje, ali sada stvarno neznam šta bih te više pitao i šta da kažeš još; sve si rekao i o utakmici i o situaciji u vaterpolu u svijetu…. Stevan Mitrović: Mislim stvarno neznam šta treba da se desi. Ostali smo na 3-4 zemlje, ex-Jugoslavija i Mađarska koja je možda i najozbiljnija u ulaganjima i kako treba da se odnosi prema sportu, a nama igraju neki turci, njemci i ostali. To se nikad nebi desilo u jednoj odbojci, rukometu… Košarku ni nogomet neću ni da spominjem, to su jedne druge dimenzije, pogotovo nogomet. Oni su iznad nas pa puta sto. Neznam šta da kažem. mk: Neću dalje podpitanja da nebi ispalo da si protiv LEN-a govorio :wink:… Stevan Mitrović: Ma ne, jesam protiv LEN-a jer oni postoje zbog mene, ne postojim ja zbog njih. I sutra će postojati zbog nekog igrača koji treba da stasa. To treba da se razumije – sport ne postoji zbog 5 matoraca koji sede, piju viski, vino, imaju dnevnice i vode ljubavnice. Sport postoji zbog igrača koji treniraju, klubova, djece i one djece koja će sutra doći. mk: Svaka čast Stevane…. Stevan Mitrović: Eto…

Sandro Sukno

mk: Sandro, može kratki komentar utakmice za dance.hr? Sandro Sukno: Pa, teška utakmica ali najbitnije je da smo prošli. Imali smo malo više sreće i svega. Prvo smo poluvrijeme čak dobro i krenuli no onda su oni uspjeli sa par individualnih golova stvorit jednu dobru prednost za njih. No mi smo uspjeli podignut agresivnosti, brzinu plivanja što bi nama odgovaralo uvijek jer imamo dosta igrača dok Szolnoki ima svega 7-8 ali dobrih igrača, i mi bi njih tim ritmom trebali ‘ubit’. A to smo i uspjeli pred kraj, kada su prestali i pucat. Iako, realno, po meni je bar jedan penal trebao biti suđen. Ali nije, nije suđen i što je tu je, idemo dalje. mk: Penal za njih ili nas? Sandro Sukno: Za njih, za njih. mk: Misliš li da su to neki detalji koji su presudili večeras? Sandro Sukno: A sigurno, kao što je protiv Juga presudila obrana Vićana u penalu. Mislim, nebi izgubili najvjerojatnije, ali bi produžilo utakmicu. Tako da ovaj puta nije ni došlo do te šanse. To nas je sigurno podiglo, i publika i uspjeli smo na kraju povest, pobijedit i zasluženo proć u ligu prvaka. mk: Kako komentiraš da su najbolji igrači danas bili Xavi sa krila i Radu na centru, a cijela vanjska linija gdje je vas nekoliko odličnih pucača nije zabila ni jedan gol? Sandro Sukno: Pa Szolnoki je sveo utakmice 6 na 6. Tako ako te ne krene šut, falili smo par šuteva iz vanka, krene te nervoza, treba pobjediti i nemaš pravo na grešku. Onda se i oni podignu; još su se više vraćali, još više blokova, nervoza još veća i tako. Ali uspjeli smo se smirit na poluvremenu i pokazati u nastavku puno bolju igru. mk: Zadnje pitanje, ako si voljan možemo li se naći koji dan nakon jedne utakmice ako si voljan da ti dance.hr uruči trofej kojeg si u izboru dance.hr-a osvojio kao najbolji igrač u sezoni (Rudi Reš)? Sandro Sukno: Dogovorit ćemo se jednog dana. mk: Može, hvala. Sandro Sukno: Koje je to bilo sezone, 2001.? mk: Mislim da je bilo 2011.