Top ten najružnijih nogometnih dresova u povijesti

Dizajneri nekad zaista znaju promašiti ‘ceo fudbal’. Oni su ničim izazvani svojim ružnim kreacijama tijekom posljednjih desetljeća (ono prije ipak ne ulazi u naš izbor), pa sve do današnjih dana znali izluditi navijače klubova koji su morali oblačiti takve promašaje, ali su isto tako grohotom nasmijavali one protivničke. Škura Bura izabrala je stoga po svom skromnom mišljenju 10 najružnijih nogometnih dresova svih vremena. Prilikom našeg istraživanja dvije su nam činjenice upale u oko. Vjerojatno najružniji nogometni dresovi šivali su se tijekom devedesetih godina za potrebe engleskih klubova, da bi dolaskom novog milenija taj trend odjedanput prestao. No prigrlili su ga Japanci: vrlo nam je teško bilo izdvojiti najružnije japanske dresove iz prostog razloga, jer su svi takvi. Zanimljivo da ni Amerikanci nemaju ukusa. No da ne duljimo evo našeg odbrojavanja:

10. Middlesborough 1992.
Što je pjesnik, ovaj dizajner, htio reći? Da kad igra ‘Boro’, protivnici bježe. Kako drugačije objasniti ovaj rascjep na sredini dresa, nego kao bijeg Izraelaca iz egipatskog ropstva, predvođenih navalnim igračem Mojsijem koji jednim driblingom izbaci more iz prirodnog stanja u apokaliptični. Ili vi možda vidite nešto drugo?

9. Kansas City 1997.
Idu Dorothy, njen pas, Limeni, Lav Strašljivko i Strašilo pronaći Čarobnjaka iz Oza. Idu oni tako Kansasem, idu, i odjedanput ugledaju dugu. Limeni reče „To mora da je Čarobnjak iz Oza“. Ne, odgovori Dorothy koja se uvijek pravila pametna, to su igrači nogometnog kluba Kansas City. Pa na komu čemu im je bio dizajner?, upita Strašljivko. Somewhere over the rainbow…, zapjeva Strašilo. Pas zaključi da se ptice više boje ovih Kansasovih dresova, nego njega.

8. Brighton 1994.
Ovaj dizajner Brigtona imao je sve potrebne vještine za dizajn osim ‘bright brain’. Na koji li je samo način smislio ovaj dizajn? Vjerojatno je prolio kečap po bijelom dresu, pa tamo gdje su ostale mrlje, sašio crvenu. A i kolar je spektakularan s ovom pucom na vrhu. Da se ne nahlade.

7. Japan 1993.
Upravo imate čast gledati preteču dizajnerskog trenda koji se sve do danas zadržao u Japanu. Kada čovjek vidi ovaj dres japanske nacionalne repke postane mu jasno zašto Japanci kopiraju dizajne sa zapada, recimo za auta. Reći ćete, pa ni ovo nije Japanac dizajnirao nego Asics. Da, to je točno, ali bi li ijedna svjetska reprezentacija pristala na ovakav dizajn osim Japanaca? Ne bi, inače bi navijači prestali navijati za njih.

6. Arsenal 1992.
Što je ovo, pitate se? Da, i mi se pitamo. Ovaj dres Arsenala iz 92. ne može voljeti ni rođeni dizajner. Zašto nije pobacio tijekom procesa rađanja ovog dresa? Zašto kad je abortus i u to vrijeme bio dozvoljen u Londonu? Zašto, zašto? Milijun pitanja, nijedan odgovor za možda i najveću mrlju u kolektivnom pamćenju navijača Arsenala.

5. Chelsea 1995.
Međutim, navijači Arsenala mogu biti sretni kao praci kad vide što su nosili njihovi gradski rivali. Čak ni najekscentričniji istočnjački tajkuni ne bi nikad na se odjenuli ovaj gadni predmet. Toliko je gadan da postoji jedna legenda o tom dresu: neki su se protivnički branići doslovno sklanjali od napadača Chelsea kako ga slučajno ne bi dotaknuli. Mislili su da ovaj dres nosi nekakvo prokletstvo nepoznato ljudskom rodu.

4.Shimidzu 2009.
Evo do čega je evoluirao onaj japanski dizajn o kome je već bilo riječi. Do jadnog Shimidzua. Na koje nas je razmišljanje ovaj dizajner htio ponukati? Da živimo u globaliziranom svijetu? Na globalno zatopljenje, pa otud te žarke boje? Na tektonske ploče i seizmička gibanja? Samo kakve to veze ima s nogometom? Nama je najgenijalniji detalj na dresu znak Pume kako bježi iz Sibira.

3.Hull City 1992.
Ovaj tigrasti uzorak Hullovog dresa podsjeća na boju tangica iz njemačkih pornića osamdesetih godina. Zamislite samo da igrate protiv ovog kluba na početku devedesetih. Što biste im skandirali? Naravno da učine ‘coming out’. Ali ne iz ofsajda, nego znate već iz čega.

2. Verdy Kawasaki 2007.
Dizajner ovog japanskog dresa je poput Michelangela i Leonarda svojim remek djelom htio prenositi nekakve kodove, odnosno šifrirane poruke. Jeste li shvatili koja je njegova poruka? Pa da je tijekom rada na ovom masterpieceu konzumirao marihuanu. Brojne nijanse zelene samo su metafora jačine pucanja trave.

1.The Caribous of Colorado 1978.
Ipak apsolutni pobjednici u ružnoći dresova su Amerikanci. Resice na dresovima prije njih i poslije njih nikada nisu bile viđene, i nadamo se da će tako ostati u budućnosti. Zamislite ovu situaciju: korner, vi skačete s protivnikom u duel, on vas nadskoči, a resice vas poškakljaju po nosu. I stalno skaču kako protivnici trče. Iritantnije čak i od ženskog stenjanja na teniskim turnirima.