Vaterpolo bez golova

    Krajem kolovoza 1975. odigrana je najčudnija utakmica u kojoj sam sudjelovao, a kad malo bolje razmislim, ne sjećam se da sam za tako nešto ikad čuo.

    U Cavtatu su se u sklopu Općinskog prvenstva sastale ekipe Gusara i Cavtata. U Gusaru je baš te godine krenula smjena generacija pa je među 11 igrača bilo 5 juniora, od kojih će neki u idućih desetak godina biti standardni prvotimci.


     Vratar i kapetan ekipe bio je pokojni Pero Duper, koji je nakon prestanka igranja godinama bio prvi čovjek Gusara. Igrali su i Nikša Miloslavić, Ivo Handabaka i Nikša Matićević, koji su u kasnijim godinama imali aktivnu ulogu u klubu.
 
    U ekipi Cavtata  vratar je bio Jakša Bošković (u to doba i odličan nogometaš, centarfor Konavljanina), kasnije istaknuti vratar Juga i otac današnjeg kapetana. U ekipi su bili i Goran Hrnić te Goran Sukno, koji su nedugo nakon toga pristupili Jugu, a kojeg danas vode. Igrao je i izuzetan čovjek, moj prijatelj, Lovro Guljelmović, koji je nažalost poginuo u prvim danima agresije na Dubrovnik.

    U obje ekipe, većina igrača je bila iz vaterpolskih obitelji, ima najmanje 15 sinova igrača sa ove utakmice koji su također u vaterpolu, od reprezentacije Hrvatske, Juga, Gusara, Cavtata, do mlađih kategorija lokalnih klubova i Divlje lige.

     Na konačni rezultat najviše je utjecao događaj koji na prvi pogled nema previše veze sa samom utakmicom. Naime, nekoliko dana prije održan je seminar za suce, na kojem su data nova uputstva. Legenda dubrovačkog vaterpola, gospar Đuro Kolić, malo je pretjerao u striktnom poštivanju tih uputstava (koja vjerojatno nisu ni bila dobra i precizna), pa je sudeći ovu utakmicu, svaki kontakt na 2 metra sudio kao kontrafaul. Tako je utakmica završena sa 3 izbačaja igrača Cavtata te jednim izbačajem i skrivljenim četvercem od strane igrača Gusara.

     Kao da se radilo o nogometnoj utakmici iz talijanske lige u doba „catenaggia“, bilo je svega nekoliko pravih prilika za gol. Najveća je bio četverac, koji je Pero Duper skrivio i obranio. Gusar nije iskoristio 3 igrača više, koliko se sjećam, zahvaljujući odličnim obranama Jakše Boškovića.

     Danas djeluje nestvarno da vaterpolo utakmica može završiti ovim rezultatom, čak se prilično  rijetko događa da jedna četvrtina završi 0:0 (doduše baš to se dogodilo prije nekoliko dana u zadnjoj četvrtini utakmice Barceloneta-Jug). U šezdesetima, prije nego je uvedeno ograničeno trajanje napada, česti su bili „niski“ rezultati, jer je ekipa koja je povela znala čuvati loptu po cijelu četvrtinu, a i duže ako bi ponovo prilikom plivanja za loptu došli u njen posjed.

   U ovdje opisanoj utakmici svakako treba uzeti u obzir da se igralo 4×5 minuta, te da su vratari bili izuzetno raspoloženi. U obje ekipe je bilo odličnih pucača, ali se jednostavno dogodio takav dan.