Vaterpolo liga kantona Sarajevo

     Prošlo je dosta vremena od neslavnog i prijevremenog završetka prve „pilot“ sezone vaterpolo lige u poslijeratnoj BiH. Točnije liga se završila koncem siječnja, trajala je skoro dva mjeseca i po mom viđenju živjela je samo od entuzijazma pojedinaca koji žive ovaj sport, a bila je prekinuta, što zbog posljedica gluposti te početne neorganizacije i nedefiniranosti lige uopće.

     Počelo je tamo sredinom prosinca, temeljila se kao što je prije navedeno na velikom entuzijazmu pojedinaca koje je od početka kočilo neznanje i glupost ostatka vaterpolski neobrazovanog svijeta što djelomično i nije za zamjerit (fokusirajući se na neznanje).
     Vidra, Forma, Mladost (S), Bosna i GKVS Sarajevo klubovi su koji su formirali seniorsku ligu. Sistem lige bio je dvokružni uz play-off ili final four najbolja četiri kluba. Iz početka se igralo svojim igračima dok se stvari nisu zahuktale, počelo se dovoditi „pojačanja“ iz Hrvatske i Crne Gore koji su svejedno uvelike učinili ligu zanimljivijom i neizvjesnijom.
     Trebao bih se osvrnuti još oko nekoliko stvari u stvaranju lige koje nisu funkcionirale kako treba. Još nigdje nisam čuo da se registracija igrača završava mjesec dana po početku lige, pomalo apsurdno, ali istinito. Registracija je bila zaključena sa krajem godine, treće kolo već se igralo. Sudačka organizacija nije bila formirana na pravi način, sastojala se od manje ili više iskusnih igrača klubova (što se kasnije očitovalo u potpunoj nepristranosti u pojedinim utakmicama :smile:).

Tablica i lista strijelaca poslije 5.kola:

 
     Tokom trajanja lige osjećao se jedan negativni pritisak od strane ostalih klubova koji su rješavali svoje frustracije na razne načine. Uvijek se nasmijem kad se sjetim čelnog čovjeka jednog kluba zvanog Juventus u užim krugovima, koji je mislio da je vaterpolo igra gdje se poštuje starije ovce u prometu. „Ne igramo balet“ – reć ću prvi ja, ali gospodinu očito nije bilo jasno da mlađi može i vratit, mada u manjoj mjeri te se pojavio sa raznoraznim prijetnjama i crnjenjima po blogovima. Nadalje, bilo je još incidenata, poput udaranja sudaca, što je naravno najnormalnija stvar.
Poput Prvog svjetskog rata, tražio se samo povod. No, ovaj put to nije bilo ubojstvo prijestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu već udaranje čelnika VK Mladost (u Sarajevu). Liga je obustavljena, zbog svoje neregularnosti, klubovi su istupali iz lige i nastao je raspad.
     Zaključio bih ovu priču o ligi, iz moga viđenja napominjem, kao nekog poluneovisnog aspekta. Puklo je, možda je i to najbolje jer razina organizacije i nije bila na razini. Možda prekritično napisano za ovakav „pilot projekt“, no ovo je svakako pouka za daljnje razvijanje lige, možda iduće godine, možda i državne, što bi itekako bilo poželjno. Utakmice su bile solidno posjećene, po stotinu, nekad i dvije stotine ljudi. Znak je to da se ovaj sport polako počeo buditi i u srcima Sarajlija, no za veću afirmaciju potrebno je više promocije i naravno liga bez koje se ne može.
     Danas, vaterpolo život na bazenu održava se „na aparatima“ jer bez lige, odnosno natjecanja i učestalih utakmica teško je držati želje igrača za treniranjem, jer sa 10-17 godina života teško je i vidjeti daljnji smisao bez igranja utakmica. Klubovi se nekako spašavaju odigravanjem turnira po drugim gradovima, poput Banja Luke ili turnira u Sarajevu nedavno.
     Kvalitetu lige ocijenio bih lošom pošto je tek bila u začetku, a bazen je izgrađen prije nepune dvije godine. Otprilike kvalitetnije utakmice bile su na razini završnice kvalifikacija Divlje lige. Mjesta za napredak itekako ima, mladosti ne manjka, talenta ima, no ono što manjka jest više stručnjaka i stručnosti trenera. Onih sa vaterpolo znanjem može se nabrojat na prste jedne ruke, ostalo su tek priučeni ljudi, ili ljudi koji prvi put vide vaterpolo kao igru.    

     Vaterpolu u Sarajevu treba pružiti još šansi, treba mu dati kako financijsku tako i promotivnu podršku jer jedino tako može doći do nekakve afirmacije sporta, ono što je izostalo sa ove verzije lige jest ta financijska. Kaže se nije u šoldima sve, ali bez njih ne možeš ništa, ne možeš se pomaknuti sa mrtve točke. Politika je komplicirana stvar svugdje, posebice ovdje gdje se još manje ulaže u sport kao takav za razliku od Hrvatske i primjera na koje sam navikao. Recimo 2006. u klubu ZPK u kojem sam trenirao dovoljno je bilo uputiti pismo ministarstvu da bi se dobilo poticajna sredstva, ovdje je to gotovo nemoguće.
     Gledajući prema naprijed, traže se bolje prilike i možda iduća godina i kvalitetnija liga.

                                    Božidar Novak, GKVS